Masakr u Gornjoj Jošanici
Masakr u Gornjoj Jošanici je naziv za masovno ubistvo stanovnika srpske nacionalnosti u mestu Gornja Jošanica kod Foče, koji su decembra 1992. počinili pripadnici Armije RBiH pod komandom Zaima Imamovića i Šabana Kurtovića.[1] Zločin se dogodio na pravoslavni praznik Nikoljdan, 19. decembra 1992. godine kada je ubijeno 56 meštana.[2] Među žrtvama je bila 21 žena i troje dece.[2]
Masakr u Gornjoj Jošanici uredi
Napad je počeo u zoru (oko 6:30) 19. decembra 1992. godine kada su pripadnici tzv. Armije RBiH iz Foče, Goražda i Višegrada napali Gornju Jošanicu, prilikom čega je ubijeno 56 lica srpske nacionalnosti.[1] U napadu je ubijena 21 žena i troje dece.[1] Najmlađa žrtva masakra bila je dvogodišnja devojčica Danka Tanović, koja je ubijena sa majkom i bakom.[3] Masakrirani su takođe brat i sestra Dražen (8 godina) i Dragana (10) Višnjić.[2]
Spomenik u Gornjoj Jošanici uredi
Tokom građanskog rata u Bosni i Hercegovini (1992—1995), u Gornjoj Jošanici je stradalo ukupno 73 meštana, a na području cele opštine Foča stradalo je 648 lica srpske nacionalnosti, među kojima i 29 dece.[2] U Gornjoj Jošanici je podignut spomenik u čast nevino stradalih meštana gde su ispisana imena svih 73 meštana koji su stradali u ovom mestu.[2]
Zanimljivosti uredi
O stradanju dece i civila u Gornjoj Jošanici snimljeni su i dokumentarni filmovi pod nazivom "Nikoljdanske suze - istina" i "Nikoljdanske suze – na putu do istine".[2] Takođe, i dokumentarni film „Na Drini Grobnica“ se bavi zločinima nad Srbima u Srednjem Podrinju a između ostalog i zločinom u Gornjoj Jošanici.[2]
Probošnjački medij Al Džazira pokušao je da zaštiti bošnjačke vojnike - počinioce zločina u Gornjoj Jošanici te su u tekstu "Peku li nas rane Svetog Nikole?" objavljenom u decembru 2018. godine, ubistvo dece Dragane i Dražena Višnjića pripisali njihovom ocu Dragoljubu Višnjiću koji je inače kao civil ubijen zajedno sa svojom decom.[4] Na ove neistine su oštro reagovali preživeli članovi porodice Višnjić i udruženja srpskih žrtava iz Foče koji su osudili objavljivanje teksta i demantovali sve napisano.[4] Prema dokaznom materijalu i izjavama svedoka, bošnjački vojnici - pripadnici Armije RBiH, prvo su hicima iz vatrenog oružja usmrtili Dragoljuba, pa onda i njegovo dvoje dece i to blizu njihove kuće, dok je supruga i majka žrtava zarobljena, silovana pa ubijena u obližnjoj šumi.[4] Redakcija Al Džazire je priznala kako su izneli laži i netačne podatke ali su odbili da povuku tekst i izvinu se porodicama žrtava.[4]
Film o stradanju Srba u Gornjoj Jošanici uredi
U avgustu 2017. članovi Inicijative mladih za ljudska prava BiH posetili su selo Gornja Jošanica i odali počast nevinim žrtvama.
Reference uredi
- ^ a b v http://www.rtrs.tv: Foča - Sjećanje na žrtve zločina u Jošanici (jezik: srpski)
- ^ a b v g d đ e Foča: 22 godine od najvećeg stradanja Srba, Pristupljeno 17. 12. 2017.
- ^ POTRESNA PRIČA: Vapaje majke male Mire još niko ne čuje, Pristupljeno 17. 12. 2017.
- ^ a b v g Srpske žrtve Jošanice ponižene lažima u tekstu "Al džazire", Pristupljeno 5. 9. 2021.
Spoljašnje veze uredi
- Foča - Sjećanje na žrtve zločina u Jošanici (jezik: srpski)
- Foča: 22 godine od najvećeg stradanja Srba (jezik: srpski)
- POTRESNA PRIČA: Vapaje majke male Mire još niko ne čuje (jezik: srpski)
- POMEN ZA 56 SRBA: U Gornjoj Jošanici kod Foče već 27 godina oplakuju svoje („Večernje novosti”, 19. decembar 2020)