Matica lužičkosrpska

Matica lužičkosrpska, prema bukvalnoj transkripciji sa lužičkosrpskih jezika Matica serbska (glsrp. Maćica Serbska, dlsrp. Maśica Serbska), lužičkosrpska je književno-naučno i kulturno-prosvjetno društvo. Cilj društva je razvoj, očuvanje i širenje znanja o Lužičkim Srbima i njihovoj kulturi. Ova najstarija kulturna i društvena organizacija Lužičkih Srba, djeluje od 1847. godine.

Matica lužičkosrpska
Amblem Matice lužičkosrpske
Datum osnivanja1847. god.; pre 177 godina (1847)
SedišteBudišin
Službeni jezicigornjolužičkosrpski i donjolužičkosrpski
Veb-sajtwww.macica.sorben.com

Istorija uredi

Matica lužičkosrpska je osnovana 1847. godine u Budišinu kao klub razvoja lužičkosrpske književnosti i centar razvoja lužičkosrpskih nauka. Među osnivačima društva bili su lužičkosrpski pisci Handrij Zejler, Jan Arnošt Smoler i pedagog Korla Jan Smoler. U prvom periodu svoje istorije, članovi Matice lužičkosrpske uglavnom su se zanimali jezičkim pitanjima, proučavanjem lužičkosrpske istorije, književnost, folklor i demografija. Od 1847. do 1937. godine organizacija je izdavala svoj časopis Časopis Maćicy Serbskeje jednom godišnje. Godine 1867. izlazi i srpski kalendar pod imenom Pređenak.[1]

U svjetlu revolucionarnih pokreta u Istočnoj Pruskoj članovi Matice lužičkosrpske su se 1848. godine obratili saksonskom sudu sa zahtjevom da se lužičkosrpskim jezicima daju jednaka prava kao njemačkoj jeziku u nastavi u školskom sistemu i lokalnoj samoupravi.

U drugoj polovini 19. vijeka Matica lužičkosrpska je igrala važnu ulogu u stavaranju i ujedinjenju jedinstvene lužičkosrpske pismenosti. U Kočebusu 1880. godine osnovano je donjolužičkosrpsko odjeljenje Matice lužičkosrpske. U droj polovini 19. vijeka najveći broj članova društva je 191 član. Društvo je 1905. godine imalo 206 članova. Te godine organizacija se sastojala od 100 primarnih odjeljenja, 6 okružnih, 5 gradskih i 3 samostalna odjeljenja.

U Budišinu je 1904. godine otvoren Lužičkosrpski dom, koji se bavio prikupljanjem arhivske građe i osnivanjem lužičkosrpske biblioteke. Lužičkosrpski dom se koristio za razne javne sastanke i kulturne događaje. Od 1929. do 1932. godine Matica lužičkosrpska je početkom avgusta organizovala narodne festivale u Vitošu. Nakon dolaska nacista na vlast 1937. rad Matice lužičkosrpske je potpuno zabranjeno. Imovina društva je 1941. godine oduzeta. Lužičkosrpski dom je 1945. godine potpuno uništen tokom vođenja borbi.

Djelatnost društva je nastavljeno poslije Drugog svjetskog rata. Članovi društva su se bavili uglavnom jezičkim i istorijskim pitanjima. Kasnije je Matica lužičkosrpska izgubila samostanost i pridružena je organizaciji Domovina. U isto vrijeme Matica lužičkosrpska je inicirala stvaranje Lužičkosrpsko instituta 1951. godine.

Matica lužičkosrpska je 1991. godine izašla iz sastava Domovine.

Trenutno, Matica lužičkosrpska organizuje razne konferencije o lužičkosrpskoj kulturi i podržava aktivnosti lužičkosrpski javnih ličnosti i aktivista. Upravni odbor Matice lužičkosrpske sastoji se od 22 ljudi koji žive u različitim zemljama svijeta. Oni se sastaju jednom godišnje u Budišinu prve subote poslije Uskrsa.

Predsjednici uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ "Danica", Novi Sad 1867. godine

Literatura uredi

  • Prochorov, A.M., ur. (2000). „Maśica Serbska”. Rossijskij ėnciklopedičeskij slovarʹ (Repr. izd.). Moskva: Bolʹšaja rossijskaja ėnciklopedija. ISBN 978-5-85270-324-8. 
  • Ustav iz 1875. godine Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016), Časopis Maćicy Serbskeje, (1875). str. 57 — 63
  • Völkel, Měrćin (1997). Trać dyrbi Serbstwo (1. nakł. izd.). Budyšin: Ludowe nakładnistwo Domowina. ISBN 978-3-7420-1709-3. 
  • Musiat, Siegmund (2001). Sorbische, wendische Vereine : 1716—1937. : ein Handbuch (1. Aufl. izd.). Bautzen: Domowina-Verl. ISBN 978-3-7420-1835-9. 
  • Katalog Serbskeho Wotdzela Knihownje Maćicy Serbskeje (dt. Katalog der Wendischen Abteilung der Bibliothek der Gesellschaft Macica Serbska), bearbeitet und geordnet von Jacob Jatzwauk. Bautzen 1924.