Ovaj članak koristi algebarsku šahovsku notaciju kako bi se opisali šahovski potezi.


Mađarska odbrana je šahovsko otvaranje koje počinje potezima:

Mađarska odbrana
abcdefgh
8
a8 black rook
c8 black bishop
d8 black queen
e8 black king
g8 black knight
h8 black rook
a7 black pawn
b7 black pawn
c7 black pawn
d7 black pawn
e7 black bishop
f7 black pawn
g7 black pawn
h7 black pawn
c6 black knight
e5 black pawn
c4 white bishop
e4 white pawn
f3 white knight
a2 white pawn
b2 white pawn
c2 white pawn
d2 white pawn
f2 white pawn
g2 white pawn
h2 white pawn
a1 white rook
b1 white knight
c1 white bishop
d1 white queen
e1 white king
h1 white rook
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Potezi1. e4 e5 2. Sf3 Sc6 3. Lc4 Le7
EHOC50
Nazvano poMađarska
GlavnoOtvorene igre

1. e4 e5 2. Sf3 Sc6 3. Lc4 Le7

Karakteristike uredi

Tihim razvojnim potezom 3. ... Le7 crni izbegava oštre gambitne nastavke Odbrane dva skakača, Italijanske partije i Evensovog gambita.

Istorijat uredi

Varijanta dobija ime iz dopisne igre između Pariza i Pešte, Mađarska igrana između 1842-1845, ali prvi put je analizirana od strabe kozia u 18. vijeku.[1] Povremeno su je igrali neki velemajstori sa jakim odbrambenim pozicionalnim stilovima, uključujući Reševskog, Horta, i bivšeg svjetskog šampiona Petrosijana i Smislova.

Varijante uredi

Glavna linija: 4. d4 uredi

Najbolji odgovor bijeloga je 4. d4, tražeći prednost u centru. Ostali potezi predstavljaju manju opasnost po cenoga: 4.c3 Sf6 (Štajnc), ili 4. 0-0 Sf6 5. Sc3 d6 6. d4 Lg4.[1] Poslije 4. d4, crni nastavlja ili sa 4. e:d4 ili 4. d6.

4. e:d4 uredi

Poslije 4. e:d4, 5. S:d4 će se transponirati u škotsku igru koja daje bijelome protornu prednost. Slabiji je 5. c3, nadajući se 5. d:c3?! 6. Dd5!, nakon što je crni predao u partiji Midjord–Šarf, Nice olimpijada 1974. (mada je crni mogao da isproba 6. Sh6 7. L:h6 0-0 kada 8. Lc1? Sb4 9. Dd1 c2 vraća figuru, tako da bijeli treba da igra 8. L:g7 D:g7 9. S:c3 sa prednošću[1]). Međutim, 5. Sa5, preporučen od strane Čigorina,[2] forsira bijeloga da preda lovački par sa 6. D:d4 ili žrtvuje pješaka. Takođe je igrivo 5. Sf6 6. e5 Se4 (Tartakover varijanta[3]) 7. Ld5 Sc5 8. c:d4 Se6 (Evans).[4]

4. d6 uredi

Alternativno, crni pokušava da zadrži centar sa 4. d6, kada bijeli imaizbor planova, od kojih bi svaki trebalo da bude dovoljan da osigura malu prednost. Bijeli može da pojednostavi malo boljoj dami središnjicu sa 5. d:e5 d:e5 (5. S:e5? 6. S:e5 d:e5 7. Dh5! i bijelov dvostruki napad na e5 i f7 osvaja pješaka 6. D:d8+ (6. Ld5!? je takođe moguće) Lxd8 7. Sc3 Sf6. Ili bijeli može zatvoriti centar sa 5. d5 Sb8, praćeno sa Ld3 i proširenjem na daminoj strani sa c4, što rezultira pozicijama koje nalikuju onima iz stare indijske odbrane. Konačno, sa 5. Sc3 bijeli može zadržati napetost u centru i dobiti aktivnu igru figura.

Harding i Boteril, u svojoj knjizi iz 1977. o italijanskoj partiji, zaključio da, "Mađarska odbrana može biti odigrana samo nerešeno. Bijeli bi trebalo da ima ivicu u većini linija."[5]

Izvori uredi

  1. ^ a b v Harding & Botterill (1977), p. 130.
  2. ^ Harding & Botterill (1977), pp. 130–31.
  3. ^ Hooper & Whyld (1996), p. 414. Tartakower Variation.
  4. ^ Harding & Botterill (1977), p. 131
  5. ^ Harding & Botterill (1977), p. 134.

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi