Majka vetrova (mađarska mitologija)

Majka vetrova (mađ. Szélanya, Szélanyó) je mađarska boginja ili božanstvo vetra.[1] [2]

Majka vetrova, u daljnjem tekstu Selanja, je duh koji se nalazi u mađarskom svetu verovanja. Prema legendi, vetar duva iz pećine. Pećina je na vrhu ogromne planine, negde na kraju sveta. Pećinu čuva starica, Ona je Majka vetrova, Selanja. Prema nekim izrekama, kada stara Selanja umre, počinje da duva olujni vetar. Priče i basne dokazuju da je vetar personifikovan i u mađarskim basnama. Prema rečima mađarskog naroda, grđenje vetra bi nanelo veliku štetu, pa su grdnje i psovke bile strogo zabranjene. Bilo je zabranjeno bacati sekiru ili bilo koji drugi predmet u vihor, da se Selanja ne bi uvredila, jer bi tada žetva bila izgubljena.

Selanja ima i slovensku verziju u kojoj je ona nimfa koja ima moć nad vetrom, u kojoj uživa u izazivanju oluja. Živi oko brda, planina i visokih humki. U mađarskoj i turskoj mitologiji, takođe se veruje da je ona ženski vilinski duh koji živi u divljini, a ponekad i u oblacima.[3]

Na planeti Veneri su površinske geografske formacije nazvane po ženskim bogovima, heroinama i mitološkim figurama naroda. Naziv grebena Selanja preuzet je iz mađarskih narodnih priča.

Ime na raznim jezicima

uredi
  • Uzbek: Yel Ona
  • Tatar: Җil Әni ili Җil Ana ili Cil Ana
  • Kazah: Žel Ana
  • Čuvaš: Ҫil Anne ili Ҫil Abaй
  • Baškort: Εl Apaй
  • Sakha: Tыal Iй̃э
  • Turkmen: Ýel Ene ili Yel Eje
  • Kirgiz: Žel Эne
  • Kakas: Čil Ine ili Čil Iӌe
  • Balkar: Džel Ana
  • Mongolski: Salhi Ээž
  • Burjat: Һalhin Эhэ
  • Oirat: Salьkn Эk
  • Altaj: Salkыn Эne
  • Tuvan: Salgыn Ava
  • Turski: Yel Ana

Svi oni znače, "majka vetra".

Onoguri su je takođe obožavali.

Reference

uredi
  1. ^ Rovašio nama - Naša vera
  2. ^ Mađarski etnografski leksikon – vetar (jezik: mađarski)
  3. ^ Mitološka enciklopedija I. Glavni urednik Sergej Aleksandrovič Tokarev. Mađarsko izdanje uređuje Mihalj Hopal. Budapest: Gondolat. 1988. ISBN 963-282-027-4

Spoljašnje veze

uredi
  • Paganska studijska grupa - božanstva vetra
  • Mitološka enciklopedija I Glavni urednik Sergej Aleksandrovič Tokarev. Mađarsko izdanje uređuje Mihalj Hopal. Budimpešta: Misao. 1988. ISBN 963-282-027-4 (jezik: mađarski)
  • Enciklopedijski rečnik turske mitologije, Celal Beidili, Izdavačka kuća Iurt (Strana - 608) (jezik: turski)