Medan je staro srpsko prezime iz istočne Hercegovine u Republici Srpskoj.

Poreklo Medana

uredi

Svi Medani potiču od 2 brata, od ukupno 6 sinova kneza Mirila (Rajkovića). Tako su svi Medani u srodstvu sa Kaporima, Mihićima, Mirilovićima i drugima (Uz napomenu da su današnji Kapori vratili staro ime koje je bratstvo imalo i koje se spominje u dečanskim hrisovuljama )[1]. Knez Mirilo je uzeo islam, tako da neke muslimanske porodice izvode isto poreklo (Elezovići, Đulsići, Asimovići i drugi). Pomenuti hercegovački Rajkovići vode poreklo od Orlovića, koji su došli iz okoline Nikšića tačnije Riđana, bežeći od krvne osvete. Došli su u Petroviće kod Trebinja, gde su se potukli sa nekim Vlasima te su morali ponovo da beže u Miriloviće koji su se tada zvali Vukov Dol ili Vučiji dol ili Vukodol. Tu su braća pobila neke pašalije pa su morali da beže u Gornje Hrasno[2]. Skrivanje od Turaka zbog ubistva pašalija je jedan od najverovatnijih razloga zbog promene prezimena u Medan (kao i Đogo, Ćuk itd)[3]. Poreklo Rajkovića (a od kojih potiču i Medani ) može da se izvede i iz rodoslova Orlovića (Rajkovići iz Vučijeg dola) a koji su po predanjima potomci srpskog junaka na Kosovu Pavla Orlovića (Naslikanog na delu „Kosovka devojka“ - Uroš Predića) tj. njegove dvojice braće. Orlovići su po predanju sinovi Vuka Orla (Crnogorca) koji je navodno potomak srpskog kneza Radoslava Nemanjića. Ovde treba napomenuti da Pavle Orlović nije istorijski potvrđena ličnost . Takođe na osnovu genealoških istraživanja porodice Mihić[4] te Y-DNK analizom porodica Mirilović i potomaka koji tvrde da vode poreklo od Pavla Orlovića ovo predanje ne može biti potvrđeno .

Krsna slava

uredi

Medani slave slavu Sveti Jovan 20. januara.

Reference

uredi
  1. ^ Porodično stablo familije Mihić -Kapori, Pristupljeno 20. 4. 2016.
  2. ^ Poreklo Orlovića, Pristupljeno 12. 4. 2013.
  3. ^ Poreklo porodica[mrtva veza], Pristupljeno 12. 4. 2013.
  4. ^ Porodično stablo familije Mihić

Izvori

uredi
  • Porodična predanja, mr Miroslav Niškanović
  • Ljubinje sa okolinom, dr Ljubo Mihić, 1975.

Vidi još

uredi