Медвеђе грожђе
Medveđe grožđe ili mečije grožđe, medveđe uho, planika, mlivnjak (lat: Arctostaphyllos uva-ursi), je višegodišnji zimzeleni žbun iz porodice vresova (Ericaceae), čiji su listovi poznati kao uvin čaj.
Medveđe grožđe | |
---|---|
![]() | |
Arctostaphylos uva-ursi | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | A. uva-ursi
|
Binomno ime | |
Arctostaphylos uva-ursi |
Opis biljke
urediMedveđe grožđe je zimzeleni, polegli žbun, čije se grančice zakorenjuju. Kora na granama je tamnosmeđa, ljuspa se. Listovi su naizmenični, sa kratkom drškom ili sedeći, obrnuto jajasti, na vrhu zaobljeni, osnova se klinasto sužava u dršku. Liska je kožasta, bez dlaka. Obod ceo, ka naličju povijen. Lice liske je tamnozeleno, sjajno. Naličje svetlije. Cvetovi su sitni, vise u grozdovima na krajevima grančica. Krunica zvonasta sa 4-5 režnjeva povijenih ustranu, ružičasto-beličasta. Plod je okrugla, crvena, brašnjava koštunica. Cveta od maja do septembra.
Rasprostranjenje i ugroženost
urediMedveđe grožđe u Srbiji raste na suvim, kamenitim mestima, na grebenima visokih planina iznad 1.200 m. Usled preteranog sakupljanja kod nas, postala je proređena vrsta na prirodnim staništima.
Upotreba
urediList medveđeg grožđa je poznati uvin čaj. Najznačajniji aktivni sastojci lista medveđeg grožđa su fenolni heterozidi, flavonoidi i tanini. Koristi se kod infekcija i upala bubrega, bešike i mokraćnih puteva; deluje kao uroantiseptik i poboljšava izlučivanje mokraće. List medveđeg grožđa sabire se od maja do jula.
Napomena
urediUvin čaj ne treba dugo koristiti jer su neki od sastojaka toksični. Sakupljanje listova medveđeg grožđa kod nas je regulisano posebnom uredbom.
Literatura
uredi- Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.