Медвеђе грожђе

Medveđe grožđe ili mečije grožđe, medveđe uho, planika, mlivnjak (lat: Arctostaphyllos uva-ursi), je višegodišnji zimzeleni žbun iz porodice vresova (Ericaceae), čiji su listovi poznati kao uvin čaj.

Medveđe grožđe
Arctostaphylos uva-ursi
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
A. uva-ursi
Binomno ime
Arctostaphylos uva-ursi

Opis biljke

uredi
 
Plod medveđeg grožđa (Arctostaphylos uva-ursi)

Medveđe grožđe je zimzeleni, polegli žbun, čije se grančice zakorenjuju. Kora na granama je tamnosmeđa, ljuspa se. Listovi su naizmenični, sa kratkom drškom ili sedeći, obrnuto jajasti, na vrhu zaobljeni, osnova se klinasto sužava u dršku. Liska je kožasta, bez dlaka. Obod ceo, ka naličju povijen. Lice liske je tamnozeleno, sjajno. Naličje svetlije. Cvetovi su sitni, vise u grozdovima na krajevima grančica. Krunica zvonasta sa 4-5 režnjeva povijenih ustranu, ružičasto-beličasta. Plod je okrugla, crvena, brašnjava koštunica. Cveta od maja do septembra.

Rasprostranjenje i ugroženost

uredi

Medveđe grožđe u Srbiji raste na suvim, kamenitim mestima, na grebenima visokih planina iznad 1.200 m. Usled preteranog sakupljanja kod nas, postala je proređena vrsta na prirodnim staništima.

Upotreba

uredi

List medveđeg grožđa je poznati uvin čaj. Najznačajniji aktivni sastojci lista medveđeg grožđa su fenolni heterozidi, flavonoidi i tanini. Koristi se kod infekcija i upala bubrega, bešike i mokraćnih puteva; deluje kao uroantiseptik i poboljšava izlučivanje mokraće. List medveđeg grožđa sabire se od maja do jula.

Napomena

uredi

Uvin čaj ne treba dugo koristiti jer su neki od sastojaka toksični. Sakupljanje listova medveđeg grožđa kod nas je regulisano posebnom uredbom.

Literatura

uredi
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.

Spoljašnje veze

uredi