Meri Džekson
Meri Džekson (rođena Vinston;[1] 9. april 1921 – 11. februar 2005) bila je američka matematičarka i vazduhoplovni inženjer u Nacionalnom savetodavnom komitetu za aeronautiku (Naca), kojeg je 1958. godine nasledila Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir ( Nasa). Veći deo svoje karijere radila je u istraživačkom centru Langlej, u Hamptonu, u Virdžiniji. Počela je kao „računar” u izdvojenom odeljenju West Area Computers 1951. godine. Godine 1958, nakon što je pohađala časove inženjerstva, postala je prva crnkinja inženjer Nase.
Meri Džekson | |
---|---|
Ime po rođenju | Meri Vinston |
Datum rođenja | 9. april 1921. |
Mesto rođenja | Hempton, Virdžinija, SAD |
Datum smrti | 11. februar 2005.83 god.) ( |
Mesto smrti | Hempton, Virdžinija, Sjedinjene Američke Države |
Obrazovanje | Univerzitet Hempton |
Zanimanje | matematičar |
Poslodavac | Nasa |
Supružnik | Levi Džekson 1944-1992 |
Nakon 34 godine u Nasi, Meri Džekson je stekala najvišu dostupnu inženjersku titulu. Shvatila je da ne može da zaradi dalja unapređenja a da ne postane supervizor. Prihvatila je degradaciju na menadžera u Nasinoj kancelariji za programe jednakih mogućnosti. U ovoj ulozi, radila je na tome da utiče na zapošljavanje i promociju žena u Nasinim naučnim, inženjerskim i matematičkim karijerama.
Njena priča je predstavljena u publicističkoj knjizi „Skrivene figure: američki san i neispričana priča o crnkinjama koje su pomogle u pobedi u svemirskoj trci” iz 2016. godine. Ona je jedan od tri protagonista u „Skrivenim brojkama”, filmskoj adaptaciji objavljenoj iste godine.
2019. godine, Meri Džekson je posthumno nagrađena zlatnom medaljom Kongresa.[2] 2021. godine, sedište Nase u Vašingtonu preimenovano je u sedište Nase Meri V. Džekson.
Biografija uredi
Meri Džekson je rođena 9. aprila 1921. godine u porodici Ele Vinston (rođene Skot) i Frenka Vinstona.[3] Odrasla je u Hamptonu, u Virdžiniji, gde je završila srednju školu sa najvišim odlikama.[4] Meri Džekson je diplomirala matematiku i fizičke nauke na Univerzitetu Hampton 1942. godine.[5][6] Ona je inicirana u Gama Teta ogranak Alfa Kapa Alfa sestrinstva u Hamptonu.[5]
Meri Džekson je služila više od 30 godina kao vođa izviđača.[4] Tokom 1970-ih pomogla je afroameričkoj deci u svojoj zajednici da naprave minijaturni aerotunel za testiranje aviona.[4][6][7]
Meri Džekson se udalѕ18. novembra 1944. godine, za Levijam Džeksona starijeg, mornarom u Američkoj mornarici. U braku su bili do njegove smrti 1992. godine.[6][8][9] Imali su dvoje dece, Levija Džeksona mlađeg i Kerolin Meri Luis.[6] Meri Džekson je umrla 11. februara 2005. godine, u 83. godini života.[5]
Karijera uredi
Nakon diplomiranja, Meri Džekson je godinu dana predavala matematiku u afroameričkoj školi u okrugu Kalvert, Merilend.[4] U to vreme, javne škole su još uvek bile odvojene širom juga. Takođe je počela da podučava srednjoškolce i studente, što je nastavila da radi tokom svog života.[10][11]
1943. godine vratila se u Hempton, gde je postala knjigovođa u tamošnjem Nacionalnom katoličkom komunalnom centru. Radila je kao recepcioner i službenik u zdravstvenom odeljenju Instituta Hempton. Za to vreme je bila trudna, a pre rođenja njenog sina, vratila se kući. Godine 1951. postala je službenica u kancelariji glavnih vojnih snaga u Fort Monrou.[4][10]
Godine 1951. Meri Džekson je regrutovao Nacionalni savetodavni komitet za aeronautiku (Naca), koji je 1958. nasledila Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir (Nasa).[6][7][12] Počela je kao „kompjuter”, u Istraživačkom centru Langlej, u svom rodnom gradu Hamptonu, u Virdžiniji. Radila je pod vodstvom Doroti Von, u segregiranoj sekciji za računare, u zapadnoj oblasti.[4]
Godine 1953. prihvatila je ponudu da radi za inženjera Kazimirza Čarneckog, u tunelu za supersonični pritisak. Aerotunel od 4 sa 4 stope (1,2 sa 1,2 m), 60.000 konjskih snaga (45.000 kV) korišćen je za proučavanje sila na modelu, generisanjem vetra skoro dvostruko većom brzinom od zvuka.[4] Čarnecki je ohrabrio Džeksonovu da prođe obuku, kako bi mogla da bude unapređena u inženjera. Morala je da pohađa diplomske kurseve iz matematike i fizike, da bi se kvalifikovala za posao. Kursevi su nuđeni u noćnom programu Univerziteta Virdžinije, održanom u potpuno beloj srednjoj školi Hampton. Meri Džekson je podnela peticiju gradu Hemptonu da joj dozvoli da pohađa nastavu. Nakon završetka kurseva, 1958. godine je unapređena u vazduhoplovnog inženjera i postala je prva crnkinja inženjer Nase.[4][7][11] Analizirala je podatke iz eksperimenata u aerotunelu i eksperimenata letenja aviona u stvarnom svetu u Ogranku za teorijsku aerodinamiku Odeljenja za podzvučno-transsoničnu aerodinamiku u Lengliju.[6] Njen cilj je bio da razume protok vazduha, uključujući sile potiska i otpora, kako bi unapredila avione Sjedinjenih Država.[6]
Meri Džekson je radila kao inženjer u nekoliko Nasa odeljenja: Odeljenju za istraživanje kompresibilnosti, Odeljenju za istraživanje punog opsega, Odeljenju za aerodinamiku velikih brzina i Odeljenju za podzvučno-transzvučnu aerodinamiku.[10] Autor ili koautor je 12 tehničkih radova za Nacu i Nasu.[10][13][14][15] Radila je kako bi pomogla ženama i drugim manjinama da unaprede svoje karijere, uključujući savetovanje kako da studiraju kako bi se kvalifikovale za unapređenje.[16]
Do 1979. godine, Meri Džekson je postigala najvišu titulu u inženjerskom odeljenju. Odlučila je da se degradira da bi služila kao administrator u oblasti specijalista za jednake mogućnosti. Nakon što je prošla obuku u sedištu Nase, vratila se u Langlij. Radila je na tome da napravi promene i istakne žene i druge manjine koje su uspele na terenu. Radila je i kao federalni menadžer programa za žene u Kancelariji za programe jednakih mogućnosti i kao menadžer programa afirmativne akcije, a radila je na uticaju na karijerne puteve žena na pozicijama nauke, inženjerstva i matematike u Nasi.[4][16] Nastavila je da radi u Nasi do penzionisanja 1985. godine.[5]
Nasleđe uredi
Film „Skrivene brojke” iz 2016. govori o karijerama Meri Džeksona, Ketrin Džonson i Doroti Von u Nasi, koje su radile na projektu Merkur tokom svemirske trke. Film je zasnovan na istoimenoj knjizi Margo Li Šeterli. Džeksona u filmu tumači Džanel Mone.[17]
Školski odbor Solt Lejk Sitija je 2018. godine izglasao da osnovna škola Džekson u Solt Lejk Sitiju, Juta, bude preimenovana u Meri Džekson umesto predsednika Endrua Džeksona.[18]
Zgrada sedišta Nase u Vašingtonu preimenovana je u sedište Meri V. Džekson na virtuelnoj ceremoniji 26. februara 2021. godine.[19][20][21]
Nagrade, dostignuća i počasti uredi
- Godine 1958, Meri Džekson je postala prva Afroamerikanka koja je postala inženjer[11]
- Nagrada za dostignuća grupe Apolo, 1969. godine[4][10]
- Danijels Alumni nagrada za izvanrednu uslugu mladima u nepovoljnom položaju[10]
- Potvrda o priznanju Nacionalnog saveta crnkinja, za izuzetan doprinos zajednici[10]
- Godine 1972, nagrada za izuzetne usluge, za njen rad u Kombinovanoj saveznoj kampanji, koja predstavlja humanitarne agencije
- Nagrada za izuzetnog volontera, istraživačkog centra Langlej, 1975. godine[10]
- Volonter godine istraživačkog centra Langlej, 1976. godine[4]
- Nagrada sestrinstva Jota Lambda za izuzetnu naučnicu, 1976. godine[10]
- Nagrada King Street Community Center[10]
- Nagrada za priznanje Nacionalnog tehničkog udruženja, 1976. godine[10]
- Hampton Roads Poglavlje "Knjiga zlatnih dela" za službu[10]
- Zahvalnica istraživačkog centra Langlej, 1976–1977[10]
- Zlatna medalja Kongresa, 2019. godine[2][22]
- 6. novembra 2020. godine, u svemir je lansiran satelit nazvan po njoj.[23]
Publikacije uredi
- Czarnecki, K. R.; Jackson, Mary W. (September 1958), Effects of Nose Angle and Mach Number on Transition on Cones at Supersonic Speeds (NACA TN 4388), National Advisory Committee for Aeronautics
- Jackson, Mary W.; Czarnecki, K.R. (1960), Investigation by Schlieren Technique of Methods of Fixing Fully Turbulent Flow on Models at Supersonic Speeds, vol. 242, National Aeronautics and Space Administration
- Czarnecki, K. R.; Jackson, Mary W. (January 1961), Effects of Cone Angle, Mach Number, and Nose Blunting on Transition at Supersonic Speeds (NASA TN D-634), NASA Langley Research Center
- Jackson, Mary W.; Czarnecki, K. R. (July 1961), Boundary-Layer Transition on a Group of Blunt Nose Shapes at a Mach Number of 2.20 (NASA TN D-932), NASA Langley Research Center
- Czarnecki, K.R.; Jackson, Mary W.; Monta, William J. (1963), Studies of Skin Friction at Supersonic Speeds (Turbulent Boundary Layer and Skin Friction Data for Supersonic Transports)
- Jackson, Mary W.; Czarnecki, K. R.; Monta, William J. (July 1965), Turbulent Skin Friction at High Reynolds Numbers and Low Supersonic Velocities, National Aeronautics and Space Administration
- Czarnecki, K.R.; Jackson, M.W.; Sorrells, R. B. III (December 1, 1966), Measurement by wake momentum surveys at Mach 1.61 and 2.01 of turbulent boundary-layer skin friction on five swept wings, National Aeronautics and Space Administration
- Czarnecki, K.R.; Allen, J. M.; Jackson, M.W. (January 1, 1967), Boundary-layer transition on hypersonic-cruise aircraft, Conf. On Hypersonic Aircraft Technol, National Aeronautics and Space Administration
- Czarnecki, K.R.; Jackson, M.W. (November 1, 1970), Theoretical pressure distributions over arbitrarily shaped periodic waves in subsonic compressible flow and comparison with experiment, National Aeronautics and Space Administration
- Czarnecki, K.R.; Jackson, Mary W. (December 1975). "Turbulent Boundary-Layer Separation due to a Forward-Facing Step". AIAA Journal. 13 (12): 1585–1591. Bibcode:1975AIAAJ..13.1585C. doi:10.2514/3.60582.
Reference uredi
- ^ „Mary Jackson | Biography & Facts | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2023-11-24. Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ a b „H.R.1396 – Hidden Figures Congressional Gold Medal Act”. Congress.gov.
- ^ „Mary Jackson - NASA, Hidden Figures & Facts”. Biography (na jeziku: engleski). 2021-01-12. Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ a b v g d đ e ž z i j Shetterly, Margot Lee (2016-11-28). „The Woman the Mercury Astronauts Couldn’t Do Without”. Nautilus (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ a b v g „Mary Jackson Obituary (2005) - Hampton, VA - Daily Press”. Legacy.com. Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ a b v g d đ e Warren, Wini (1999). Black women scientists in the United States. Internet Archive. Bloomington : Indiana University Press. ISBN 978-0-253-33603-3.
- ^ a b v Lewis, Shawn D (avgust 1977). „The Professional Woman: Her Fields Have Widened”. Johnson Publishing Company: 32. ISSN 0012-9011.
- ^ „Mary-Winston-Marriage hosted at ImgBB”. ImgBB (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ „Obituary for Levi Jackson (Aged 69)”. Daily Press. 1992-05-24. str. 28. Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l „Mary W. Jackson” (PDF). web.archive.org. Arhivirano iz originala 23. 10. 2015. g. Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ a b v „Mary W. Jackson - NASA” (na jeziku: engleski). 2017-05-25. Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ „Mary Winston Jackson, 1921-2005 · Human Computers at NASA”. omeka.macalester.edu. Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ Czarnecki, K. R.; Jackson, Mary W. (1958-09-01). „Effects of Nose Angle and Mach Number on Transition on Cones at Supersonic Speeds” (na jeziku: engleski).
- ^ Czarnecki, K. R.; Jackson, Mary W. (1961-01-01). „Effects of Cone Angle, Mach Number, and Nose Blunting on Transition at Supersonic Speeds” (na jeziku: engleski).
- ^ Jackson, Mary W.; Czarnecki, K. R. (1961-07-01). „Boundary-Layer Transition on a Group of Blunt Nose Shapes at a Mach Number of 2.20” (na jeziku: engleski).
- ^ a b „The History of NASA Langley Research Center - NASA” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 01. 01. 2024. g. Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ Buckley, Cara (2016-05-20). „Uncovering a Tale of Rocket Science, Race and the ’60s”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ „A School Goes From Andrew Jackson To Mary Jackson”. NPR.org.
- ^ „NASA Names Headquarters After ‘Hidden Figure’ Mary W. Jackson - NASA” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ „NASA to Honor ‘Hidden Figure’ Mary W. Jackson During Headquarters Naming Ceremony - NASA” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ NASA ceremony to name headquarters after Hidden Figure Mary W. Jackson (na jeziku: srpski), Pristupljeno 2023-12-08
- ^ „‘Hidden Figures’ Honored at U.S. Capitol for Congressional Gold Medal - NASA” (na jeziku: engleski). 2019-12-10. Pristupljeno 2023-12-08.
- ^ „Post-Launch Report”. us3.campaign-archive.com. Pristupljeno 2023-12-08.
Literatura uredi
- Melfi, T, Shetterly, M. L. (2016). Hidden figures. United States: 20th Century Fox.
- Jackson, S, Knezek, P, Silimon-Hill, D, Cross, A. (2019). Women in exploration: lessons from the past as humanity reaches deep Space. In 70th International Astronautical Congress.
- Palermo, G. (2022). Celebrating Women of Color in Computational Chemistry. Journal of Chemical Information and Modeling, 62(13), 3133-3134.
- Muir-Harmony, T. (2019). The Women Who Advanced Aerospace. Reviews in American History, 47(2), 263-270.
- Brereton, C. (2017). Women scientists in math and coding. Gareth Stevens Publishing LLLP.
- Casey, C. M. (2017). The untold story of NASA’s trailblazers: Hidden Figures sheds light on the contributions of black women to the US Space Race.
- Baldwin, M. (2017). Hidden Figures effectively portrays brilliant women making scientific history.
- Sidharta, A. N. A. Z, Titis Setyabudi, S. S. (2023). The Struggle of Black Womans to Fight Discrimination in the Hidden Figure Movie: A Feminism Approach (Doctoral dissertation, Universitas Muhammadiyah Surakarta).
- Haryanti, R. S, Kuncara, S. D, Valiantien, N. M. (2019). DISCRIMINATION TOWARDS AFRICAN-AMERICAN WOMEN AS PORTRAYED IN HIDDEN FIGURES FILM. Jurnal Ilmu Budaya Vol, 3(4).
Spoljašnje veze uredi
- Projekat ljudski kompjuter
- Meri Džekson- veb-stranica Find a Grave