Meri Džekson (rođena Vinston;[1] 9. april 1921 – 11. februar 2005) bila je američka matematičarka i vazduhoplovni inženjer u Nacionalnom savetodavnom komitetu za aeronautiku (Naca), kojeg je 1958. godine nasledila Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir ( Nasa). Veći deo svoje karijere radila je u istraživačkom centru Langlej, u Hamptonu, u Virdžiniji. Počela je kao „računar” u izdvojenom odeljenju West Area Computers 1951. godine. Godine 1958, nakon što je pohađala časove inženjerstva, postala je prva crnkinja inženjer Nase.

Meri Džekson
Meri Džekson 1979. godine
Ime po rođenjuMeri Vinston
Datum rođenja(1921-04-09)9. april 1921.
Mesto rođenjaHempton, VirdžinijaSAD
Datum smrti11. februar 2005.(2005-02-11) (83 god.)
Mesto smrtiHempton, Virdžinija, Sjedinjene Američke Države
ObrazovanjeUniverzitet Hempton
Zanimanjematematičar
PoslodavacNasa
SupružnikLevi Džekson 1944-1992

Nakon 34 godine u Nasi, Meri Džekson je stekala najvišu dostupnu inženjersku titulu. Shvatila je da ne može da zaradi dalja unapređenja a da ne postane supervizor. Prihvatila je degradaciju na menadžera u Nasinoj kancelariji za programe jednakih mogućnosti. U ovoj ulozi, radila je na tome da utiče na zapošljavanje i promociju žena u Nasinim naučnim, inženjerskim i matematičkim karijerama.

Njena priča je predstavljena u publicističkoj knjizi „Skrivene figure: američki san i neispričana priča o crnkinjama koje su pomogle u pobedi u svemirskoj trci” iz 2016. godine. Ona je jedan od tri protagonista u „Skrivenim brojkama”, filmskoj adaptaciji objavljenoj iste godine.

2019. godine, Meri Džekson je posthumno nagrađena zlatnom medaljom Kongresa.[2] 2021. godine, sedište Nase u Vašingtonu preimenovano je u sedište Nase Meri V. Džekson.

Biografija uredi

Meri Džekson je rođena 9. aprila 1921. godine u porodici Ele Vinston (rođene Skot) i Frenka Vinstona.[3] Odrasla je u Hamptonu, u Virdžiniji, gde je završila srednju školu sa najvišim odlikama.[4] Meri Džekson je diplomirala matematiku i fizičke nauke na Univerzitetu Hampton 1942. godine.[5][6] Ona je inicirana u Gama Teta ogranak Alfa Kapa Alfa sestrinstva u Hamptonu.[5]

Meri Džekson je služila više od 30 godina kao vođa izviđača.[4] Tokom 1970-ih pomogla je afroameričkoj deci u svojoj zajednici da naprave minijaturni aerotunel za testiranje aviona.[4][6][7]

Meri Džekson se udalѕ18. novembra 1944. godine, za Levijam Džeksona starijeg, mornarom u Američkoj mornarici. U braku su bili do njegove smrti 1992. godine.[6][8][9] Imali su dvoje dece, Levija Džeksona mlađeg i Kerolin Meri Luis.[6] Meri Džekson je umrla 11. februara 2005. godine, u 83. godini života.[5]

Karijera uredi

 
Meri Džekson (prvi red, skroz desno) 1956. godine

Nakon diplomiranja, Meri Džekson je godinu dana predavala matematiku u afroameričkoj školi u okrugu Kalvert, Merilend.[4] U to vreme, javne škole su još uvek bile odvojene širom juga. Takođe je počela da podučava srednjoškolce i studente, što je nastavila da radi tokom svog života.[10][11]

1943. godine vratila se u Hempton, gde je postala knjigovođa u tamošnjem Nacionalnom katoličkom komunalnom centru. Radila je kao recepcioner i službenik u zdravstvenom odeljenju Instituta Hempton. Za to vreme je bila trudna, a pre rođenja njenog sina, vratila se kući. Godine 1951. postala je službenica u kancelariji glavnih vojnih snaga u Fort Monrou.[4][10]

Godine 1951. Meri Džekson je regrutovao Nacionalni savetodavni komitet za aeronautiku (Naca), koji je 1958. nasledila Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir (Nasa).[6][7][12] Počela je kao „kompjuter”, u Istraživačkom centru Langlej, u svom rodnom gradu Hamptonu, u Virdžiniji. Radila je pod vodstvom Doroti Von, u segregiranoj sekciji za računare, u zapadnoj oblasti.[4]

 
Meri Džekson dok drži model aerotunela, 1977. godine

Godine 1953. prihvatila je ponudu da radi za inženjera Kazimirza Čarneckog, u tunelu za supersonični pritisak. Aerotunel od 4 sa 4 stope (1,2 sa 1,2 m), 60.000 konjskih snaga (45.000 kV) korišćen je za proučavanje sila na modelu, generisanjem vetra skoro dvostruko većom brzinom od zvuka.[4] Čarnecki je ohrabrio Džeksonovu da prođe obuku, kako bi mogla da bude unapređena u inženjera. Morala je da pohađa diplomske kurseve iz matematike i fizike, da bi se kvalifikovala za posao. Kursevi su nuđeni u noćnom programu Univerziteta Virdžinije, održanom u potpuno beloj srednjoj školi Hampton. Meri Džekson je podnela peticiju gradu Hemptonu da joj dozvoli da pohađa nastavu. Nakon završetka kurseva, 1958. godine je unapređena u vazduhoplovnog inženjera i postala je prva crnkinja inženjer Nase.[4][7][11] Analizirala je podatke iz eksperimenata u aerotunelu i eksperimenata letenja aviona u stvarnom svetu u Ogranku za teorijsku aerodinamiku Odeljenja za podzvučno-transsoničnu aerodinamiku u Lengliju.[6] Njen cilj je bio da razume protok vazduha, uključujući sile potiska i otpora, kako bi unapredila avione Sjedinjenih Država.[6]

Meri Džekson je radila kao inženjer u nekoliko Nasa odeljenja: Odeljenju za istraživanje kompresibilnosti, Odeljenju za istraživanje punog opsega, Odeljenju za aerodinamiku velikih brzina i Odeljenju za podzvučno-transzvučnu aerodinamiku.[10] Autor ili koautor je 12 tehničkih radova za Nacu i Nasu.[10][13][14][15] Radila je kako bi pomogla ženama i drugim manjinama da unaprede svoje karijere, uključujući savetovanje kako da studiraju kako bi se kvalifikovale za unapređenje.[16]

 
Meri Džekson 1977. godine

Do 1979. godine, Meri Džekson je postigala najvišu titulu u inženjerskom odeljenju. Odlučila je da se degradira da bi služila kao administrator u oblasti specijalista za jednake mogućnosti. Nakon što je prošla obuku u sedištu Nase, vratila se u Langlij. Radila je na tome da napravi promene i istakne žene i druge manjine koje su uspele na terenu. Radila je i kao federalni menadžer programa za žene u Kancelariji za programe jednakih mogućnosti i kao menadžer programa afirmativne akcije, a radila je na uticaju na karijerne puteve žena na pozicijama nauke, inženjerstva i matematike u Nasi.[4][16] Nastavila je da radi u Nasi do penzionisanja 1985. godine.[5]

Nasleđe uredi

 
Džanel Mone na projekciji filma „Skrivene brojke” u Beloj kući, 2016. godine

Film „Skrivene brojke” iz 2016. govori o karijerama Meri Džeksona, Ketrin Džonson i Doroti Von u Nasi, koje su radile na projektu Merkur tokom svemirske trke. Film je zasnovan na istoimenoj knjizi Margo Li Šeterli. Džeksona u filmu tumači Džanel Mone.[17]

Školski odbor Solt Lejk Sitija je 2018. godine izglasao da osnovna škola Džekson u Solt Lejk Sitiju, Juta, bude preimenovana u Meri Džekson umesto predsednika Endrua Džeksona.[18]

Zgrada sedišta Nase u Vašingtonu preimenovana je u sedište Meri V. Džekson na virtuelnoj ceremoniji 26. februara 2021. godine.[19][20][21]

 
Meri Džekson 1980. godine

Nagrade, dostignuća i počasti uredi

  • Godine 1958, Meri Džekson je postala prva Afroamerikanka koja je postala inženjer[11]
  • Nagrada za dostignuća grupe Apolo, 1969. godine[4][10]
  • Danijels Alumni nagrada za izvanrednu uslugu mladima u nepovoljnom položaju[10]
  • Potvrda o priznanju Nacionalnog saveta crnkinja, za izuzetan doprinos zajednici[10]
  • Godine 1972, nagrada za izuzetne usluge, za njen rad u Kombinovanoj saveznoj kampanji, koja predstavlja humanitarne agencije
  • Nagrada za izuzetnog volontera, istraživačkog centra Langlej, 1975. godine[10]
  • Volonter godine istraživačkog centra Langlej, 1976. godine[4]
  • Nagrada sestrinstva Jota Lambda za izuzetnu naučnicu, 1976. godine[10]
  • Nagrada King Street Community Center[10]
  • Nagrada za priznanje Nacionalnog tehničkog udruženja, 1976. godine[10]
  • Hampton Roads Poglavlje "Knjiga zlatnih dela" za službu[10]
  • Zahvalnica istraživačkog centra Langlej, 1976–1977[10]
  • Zlatna medalja Kongresa, 2019. godine[2][22]
  • 6. novembra 2020. godine, u svemir je lansiran satelit nazvan po njoj.[23]

Publikacije uredi

Reference uredi

  1. ^ „Mary Jackson | Biography & Facts | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2023-11-24. Pristupljeno 2023-12-08. 
  2. ^ a b „H.R.1396 – Hidden Figures Congressional Gold Medal Act”. Congress.gov. 
  3. ^ „Mary Jackson - NASA, Hidden Figures & Facts”. Biography (na jeziku: engleski). 2021-01-12. Pristupljeno 2023-12-08. 
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j Shetterly, Margot Lee (2016-11-28). „The Woman the Mercury Astronauts Couldn’t Do Without”. Nautilus (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-08. 
  5. ^ a b v g „Mary Jackson Obituary (2005) - Hampton, VA - Daily Press”. Legacy.com. Pristupljeno 2023-12-08. 
  6. ^ a b v g d đ e Warren, Wini (1999). Black women scientists in the United States. Internet Archive. Bloomington : Indiana University Press. ISBN 978-0-253-33603-3. 
  7. ^ a b v Lewis, Shawn D (avgust 1977). „The Professional Woman: Her Fields Have Widened”. Johnson Publishing Company: 32. ISSN 0012-9011. 
  8. ^ „Mary-Winston-Marriage hosted at ImgBB”. ImgBB (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-12-08. 
  9. ^ „Obituary for Levi Jackson (Aged 69)”. Daily Press. 1992-05-24. str. 28. Pristupljeno 2023-12-08. 
  10. ^ a b v g d đ e ž z i j k l „Mary W. Jackson” (PDF). web.archive.org. Arhivirano iz originala 23. 10. 2015. g. Pristupljeno 2023-12-08. 
  11. ^ a b v „Mary W. Jackson - NASA” (na jeziku: engleski). 2017-05-25. Pristupljeno 2023-12-08. 
  12. ^ „Mary Winston Jackson, 1921-2005 · Human Computers at NASA”. omeka.macalester.edu. Pristupljeno 2023-12-08. 
  13. ^ Czarnecki, K. R.; Jackson, Mary W. (1958-09-01). „Effects of Nose Angle and Mach Number on Transition on Cones at Supersonic Speeds” (na jeziku: engleski). 
  14. ^ Czarnecki, K. R.; Jackson, Mary W. (1961-01-01). „Effects of Cone Angle, Mach Number, and Nose Blunting on Transition at Supersonic Speeds” (na jeziku: engleski). 
  15. ^ Jackson, Mary W.; Czarnecki, K. R. (1961-07-01). „Boundary-Layer Transition on a Group of Blunt Nose Shapes at a Mach Number of 2.20” (na jeziku: engleski). 
  16. ^ a b „The History of NASA Langley Research Center - NASA” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 01. 01. 2024. g. Pristupljeno 2023-12-08. 
  17. ^ Buckley, Cara (2016-05-20). „Uncovering a Tale of Rocket Science, Race and the ’60s”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2023-12-08. 
  18. ^ „A School Goes From Andrew Jackson To Mary Jackson”. NPR.org. 
  19. ^ „NASA Names Headquarters After ‘Hidden Figure’ Mary W. Jackson - NASA” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-08. 
  20. ^ „NASA to Honor ‘Hidden Figure’ Mary W. Jackson During Headquarters Naming Ceremony - NASA” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-08. 
  21. ^ NASA ceremony to name headquarters after Hidden Figure Mary W. Jackson (na jeziku: srpski), Pristupljeno 2023-12-08 
  22. ^ „‘Hidden Figures’ Honored at U.S. Capitol for Congressional Gold Medal - NASA” (na jeziku: engleski). 2019-12-10. Pristupljeno 2023-12-08. 
  23. ^ „Post-Launch Report”. us3.campaign-archive.com. Pristupljeno 2023-12-08. 

Literatura uredi

  • Melfi, T, Shetterly, M. L. (2016). Hidden figures. United States: 20th Century Fox.
  • Jackson, S, Knezek, P, Silimon-Hill, D, Cross, A. (2019). Women in exploration: lessons from the past as humanity reaches deep Space. In 70th International Astronautical Congress.
  • Palermo, G. (2022). Celebrating Women of Color in Computational Chemistry. Journal of Chemical Information and Modeling, 62(13), 3133-3134.
  • Muir-Harmony, T. (2019). The Women Who Advanced Aerospace. Reviews in American History, 47(2), 263-270.
  • Brereton, C. (2017). Women scientists in math and coding. Gareth Stevens Publishing LLLP.
  • Casey, C. M. (2017). The untold story of NASA’s trailblazers: Hidden Figures sheds light on the contributions of black women to the US Space Race.
  • Baldwin, M. (2017). Hidden Figures effectively portrays brilliant women making scientific history.
  • Sidharta, A. N. A. Z, Titis Setyabudi, S. S. (2023). The Struggle of Black Womans to Fight Discrimination in the Hidden Figure Movie: A Feminism Approach (Doctoral dissertation, Universitas Muhammadiyah Surakarta).
  • Haryanti, R. S, Kuncara, S. D, Valiantien, N. M. (2019). DISCRIMINATION TOWARDS AFRICAN-AMERICAN WOMEN AS PORTRAYED IN HIDDEN FIGURES FILM. Jurnal Ilmu Budaya Vol, 3(4).

Spoljašnje veze uredi