Meri Frensis Lion
Meri Frensis Lion (Norič, 1925 - 25. decembar 2014) je bila britanska citogenetičarka, šef Odeljenja za genetiku, Radiobiološke jedinica Saveta za medicinska istraživanja, Harvel, Engleska.[1]
Meri Frensis Lion | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1925 |
Mesto rođenja | Norič, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Datum smrti | 25. decembar 2014.88/89 god.) ( |
Mesto smrti | Oksfordšir, |
Prebivalište | Hardvel Ujedinjeno Kraljevstvo |
Naučni rad | |
Institucija | Radiobiološka jedinica Saveta za medicinska istraživanja, Harvel, Engleska. |
Eponimi uredi
Meri Frensis Lion je poznata u medicinsko nauci po sledećim eponimima:[2]
Lionina hipoteza po kojoj je samo jedan od dva H-hromozoma genetski aktivan u ženskim ćelijama, oko 16. dana embrionalnog razvoja.
Lionizacija proces formiranja Barovog telašca, polnog hromatina ili bubanjskih štapić koji su naeaktivni X hromozom u obliku loptastog ili piramidalnog telašca u jedru telesnih ćelija eukariota.
Život i karijera uredi
Diplomirala je na univerzitetu Kembridžu 1946, a doktorirala na istom univerzitetu 1948. godine. Zatim se pridružila Edinburgškoj grupi osnovanoj za proučavanje genetski promena izazvanih zračenjem, koristeći eksperimente mutageneze na miševima. Sa ovom grupom se 1955. preselila u MRC radiobiološku jedinicu, Harvel, gde je bila na čelu Genetičkog odeljenja od 1962. do 1986.[1]
Radeći na istraživanju opasnosti od zračenja 1961. godine otkrila je inaktivaciju H-hromozoma po kojoj je postala najpoznatija u nauci. Njeno istraživanje je omogućilo da razumemo mehanizme genetske kontrole H-hromozoma što objašnjava odsustvo simptoma kod brojnih zdravih žena koje su nosioci bolesti povezanih sa ovim hromozomom (npr. Dišenova mišićna distrofija) Takođe je uradila opsežna istraživanja na t-kompleksu miša,
Meri Frensis Lion je saradnica Kraljevskog društva,[3] inostrana saradnica Nacionalne akademije nauka SAD i počasna članica Američke akademije umetnosti i nauka.
Priznanja uredi
- 1994. — nagrada Mauro Baschirotto Award za humanu genetiku,
- 1997. — nagrada Wolf Prize za medicinu, za hipotezu o slučajnoj inaktivaciji H-hromozoma kod sisara.
- 1997. — nagrada Amory Prize za genetska otkrića koja se odnose na polne hromozome sisara.
Bibliografija uredi
- M. F. Lyon: Lyonisation of the X-chromosome. The Lancet, 1963/II: 1120-1121.
- M. F. Lyon: Gene action in the X-chromosome of the mouse (Mus musculus). Nature, London, 1961, 190: 372-373. Theory of differential inactivation of the X-chromosome.
- M. L. Barr and E. G. Bertram: A morphological distinction between neurones of the male and female, and the behaviour of the nucleolar satellite during accelerated nucleoprotein synthesis. Nature, London,1949, 163: 676-677.
- Keith Leon Moore (1925–), M. A. Graham and M. L. Barr: The detection of chromosomal sex in hermaphrodites from a skin biopsy. Surgery, Gynecology and Obstetrics, Chicago, 1953, 96: 641-648. Sex chromatin demonstrated in humans.
- M. L. Barr: Testicular dysgenesis affecting the seminoferous tubules principally with chromatinpositive nuclei. The Lancet, London, 1956, 1: 853-856.
- M. L. Barr: Sex chromatine and phenotype in man. Disagreement between nuclear sex and phenotype raises questions about the cause of sex anomalies. Science, Washington, 1959, 30: 679-735.
- B. H. Barr: An unusual sex chromatin pattern in three mentally deficient subjects. Journal of Mental Deficiency Research, Oxford, 1963, 3: 78-87.
Izvori uredi
- ^ a b Judith A. Dilts: Mary Frances Lyon (1925- ). In: Louise S. Grinstein, Carol A. Biermann, and Rose K. Rose, editors: Women in the Biological Sciences. A Biobibliographic Sourcebook. Greenwood Press. Westport, Connecticut. 1997. 640 pages.
- ^ „Mary Frances Lyon. Related eponyms”. www.whonamedit.com. Pristupljeno 6. 3. 2021.
- ^ Mary Frances Lyon: Dr Charles Edmund Ford, FRS. Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, Volume 47, 2001.
Spoljašnje veze uredi
- Mary Frances Lyon — www.whonamedit.com (jezik: engleski)