Metro-linija 1 (Pariz)

Pariska metro linija 1 (fr. Ligne 1 du métro de Paris) je jedna od šesnaest linija pariskog metroa. Povezuje La Défense–Grande Arche na severozapadu i Château de Vincennes na jugoistoku. Sa dužinom od 16,5 km (10,3 milja), predstavlja važnu transportnu rutu istok-zapad unutar grada Pariza. Ne računajući prigradske linije RER, to je najkorišćenija linija na mreži sa 181,2 miliona putnika u 2017. ili 496.000 ljudi dnevno u proseku.

Metro-linija 1
Paris Métro Line 1
Stanica Gare de Lion
Zemlja Francuska
Mesto Pariz
Druge linije Linija 2, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 11, 12, 13
Perona 2
Koloseka 2
Otvorena 19. jul 1900
Operator RATP
Putnika godišnje 181,2 miliona

Linija je bila prva koja je otvorena u mreži, a njen inauguracioni deo je ušao u upotrebu 1900. To je takođe prva linija mreže koja je pretvorena iz ručnog upravljanja u potpuno automatizovani rad. Konverzija, koja je započeta 2007. godine i završena 2011. godine, uključivala je nova vozna sredstva (MP 05) i postavljanje ivičnih vrata perona na svim stanicama. Prvih osam vozova MP 05 (501 do 508) ušlo je u putnički saobraćaj 3. novembra 2011,[1] omogućavajući ubrzani prenos postojećih zaliha MP 89 CC na liniju 4; međutim, od 2019. godine, linija 4 se takođe pretvara u automatizovane operacije.[2] Konverzija je omogućila Liniji 1 da radi kao druga potpuno automatizovana linija sistema, posle Linije 14.

Prelazak na potpuno automatizovane usluge obavljen je bez većih prekida putničkog saobraćaja. Novi vozni park MP 05 mogao je efikasno da radi zajedno sa voznim parkom MP 89 CC sa ručnim pogonom sve dok nije bilo dovoljno MP 05 da više ne olakšava potrebu za MP 89. Potpuna automatizacija je postignuta za večernje usluge u maju 2012, sa povećanje broja usluga vikendom do avgusta 2012. Od 15. decembra 2012. Linija 1 je potpuno automatizovana. Preostalih pet vozova MP 89 CC ostalo je uskladišteno na liniji 1 u blizini radionica sve dok nova garaža za liniju 4 nije otvorena južno od nove stanice u februaru 2013.

Istorija uredi

 
Metro-linija 1 2006. godine

Pariska metropolitenska mreža vuče svoje poreklo iz višedecenijskih debata i manje-više bizarnih projekata (koja je bila naklonjena međusobnom povezivanju velikih železničkih mreža sa velikim podzemnim železnicama) i Gradske kuće Pariza (koja je želela mala mreža, koja opslužuje samo uže gradske jezgro sa veoma bliskim stanicama, efektivno zabranjujući pristup opremi velikih železničkih kompanija). Pogoršanje saobraćajnih uslova u Parizu, primer stranih prestonica i približavanje Univerzalne izložbe 1900. ubedili su vlasti da počnu izgradnju metroa. Rešenje koje je predložio gradonačelnik Pariza konačno je usvojeno; Država je ustupila projektovanje i izgradnju radova Gradu Parizu. Nakon što je opštinsko veće 20. aprila 1896. usvojilo projekat mreže „gradska železnica“ je proglašena javnim preduzećem zakonom koji je stupio na snagu 30. marta 1898. godine.

Novembra 1898. Grad Pariz je odlučio da preduzme preliminarne radove na mreži metroa sa izgradnjom prve linije pariskog metroa. Radovi su trajali dvadeset meseci, a finansirala ih je opština Pariz. Linija je bila podeljena na osam delova raspoređenih među nekoliko kompanija. 19. jula 1900. otvorena je linija između Port Majo i Port de Vinsen da bi se povezale različite lokacije Svetskog sajma. Samo osam stanica je završeno i otvoreno inauguracijom; još deset je postepeno otvoreno između 6. avgusta i 1. septembra 1900. Linija je pratila osu spomenika istok-zapad u Parizu. Ovih osamnaest stanica je u potpunosti izgrađeno, od kojih su većina dugačke 75 metara i široke 4,10 metara. U martu 1934. godine, prvo proširenje u predgrađe donelo je uslugu zamku Vinsen na istoku.

Hronologija uredi

  • 20. april 1896: Gradsko veće Pariza usvaja projekat mreže.
  • 30. mart 1898: deklaracija o javnoj korisnosti prvih šest linija „gradske železnice“.
  • 4. oktobar 1898: početak radova na liniji 1.
  • 19. jul 1900: Inauguracija linije 1 između Porte de Vinsenes i Porte Mailot. Otvoreno je samo 8 od 18 planiranih stanica.
  • 6. avgust i 1. septembar 1900: Otvoreno je ostalih 10 stanica na pruzi.
  • 24. mart 1934: Linija je produžena na istok od Porte de Vinsenes do zamka Vinsenes.
  • 15. novembar 1936: Stanica Porte Majo je obnovljena kako bi se omogućilo dalje proširenje linije na zapad.
  • 29. april 1937: Linija je produžena na zapad od Porte Mailot do Pont de Nejli.
  • 1963: Šine su preuređene da bi se u njih mogli smestiti vozovi sa gumenim gumama (MP 59). Istovremeno, stanice su proširene kako bi se umesto vozova sa 5 vagona primili vozovi sa 6 vagona.
  • 1. april 1992: Linija je ponovo produžena na zapad od Pont de Nejlija do poslovnog okruga La Defens.
  • 1997: Uvedena su vozna sredstva MP 89 CC, koja su zamenila starija vozila MP 59.
  • 2007: Započet projekat automatizacije.
  • 3. novembar 2011: Započelo je kaskadno prebacivanje MP 89CC na MP 05, pošto je projekat automatizacije (izgradnja) završen.
  • Maj 2012: Postignuta je potpuna automatizacija za večernje usluge.
  • Jul 2012: Postignuta je potpuna automatizacija za usluge vikendom.
  • 15. decembar 2012: Potpuna automatizacija dostiže 100% status, omogućavajući MP 89CC da više nije potreban na liniji 1.

Vozni park uredi

Linija 1 je imala pet različitih tipova voznih sredstava tokom godina:

  • M1 (Vestinghaus): 1900–1921
  • Sprage-Tomson: 1913–1964
  • MP 59: 1963–1998
  • MP 89CC: 1997–2012
  • MP 05: 2011 – danas

Automatizacija uredi

Nakon uspešnog otvaranja linije 14 kao potpuno automatizovane linije, RATP je počeo da istražuje mogućnost automatizacije postojećih linija u sistemu. Agencija se prvo fokusirala na liniju 1, jer je ona najprometnija od svih linija pariskog metroa, a takođe i linija koju najviše posećuju turisti. Automatizacija ne samo da je omogućila Parizu da ostane model za tehnološke inovacije u železničkoj industriji, već takođe povećava broj linija u normalnoj službi kada radnici RATP-a štrajkuju (MP 05 vozni park). To se pokazalo kada je sindikat transporta ušao u industrijsku akciju u septembru 2019. godine bez uticaja na uslugu na liniji 1.[3]

Radovi su počeli 2007. godine i uglavnom su se odvijali bez prekida putničkog saobraćaja. Preliminarni radovi uključivali su nadogradnju električne i signalizacije na celoj liniji. Radovi su takođe započeti na pretvaranju originalne stanice Porte Mailot u objekat za lako održavanje voznog parka MP 05. U 2009. godini otpočeli su radovi na ugradnji platforminih paravan vrata; pri čemu su Bero i Port Majo prve stanice koje su bile opremljene. Zbog svoje zakrivljene platforme, Bastilja (2011) je bila među poslednjim stanicama koje su opremljene. Za to vreme, pojedinačne stanice su povremeno zatvarane kako bi se omogućilo poravnanje perona sa visinom podova vozova.

Iako je većina stanica ostala ista kao i pre automatizacije (sa izuzetkom vrata na platformi), mnoge stanice kao što je St. Paul dobile su potpuno nove oznake. Frenklin D. Ruzvelt je potpuno remontovao svoju fasadu posle Drugog svetskog rata na savremeniji i moderniji izgled.

Dana 3. novembra 2011. godine, prvih osam vozova novog voznog parka MP 05 pušteno je u saobraćaj na liniji 1. Ovi vozovi su saobraćali pored voznog parka MP 89 CC sve dok nije bilo dovoljno automatizovanih voznih sredstava za prevoz putnika. Ova kaskada je postignuta zahvaljujući sistemu SAET, koji je prva verzija Treingard MT CBTC kompanije Simens. Dolazak novih zaliha omogućio je RATP-u da ubrza transfer MP 89 sa linije 1 na liniju 4 brzinom od oko 2 do 3 voza mesečno između novembra 2011. i novembra 2012. Ta stopa je porasla na 4 voza mesečno tokom novembra i decembra 2012.

Budućnost uredi

Razmatra se zapadno proširenje linije 1 od stanice La Defens do centra Nantera. Drugi predlog koji se istražuje bi trebalo da bude izgrađena nova stanica u Fontenaju - Rigolots, neposredno pre nego što se linija popne na površinu da bi ušla u prodavnice Fontenaja, a zatim nastavila na istok do Val de Fontenaja da bi se povezala sa RER linijama A i E.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Bossaert, Gaëtane (2011-11-03). „Les premières rames automatiques roulent sur la ligne 1”. www.leparisien.fr. Arhivirano iz originala 2011-11-04. g. 
  2. ^ „Metro line 4 heading for automation | RATP Group”. www.ratp.fr. Pristupljeno 2022-06-29. 
  3. ^ „Massive public transit strike over pension reforms paralyses Paris”. France 24 (na jeziku: engleski). 2019-09-12. Pristupljeno 2022-06-29.