Međunarodna organizacija za migracije
Međunarodna organizacija za migracije (engl. International Organization for Migration, IOM) je međudržavna organizacija sa sedištem u Ženevi. IOM je osnovana 1951. godine kao Međuvladin komitet za evropsku migraciju (ICEM) kako bi pomogao u preseljavanju ljudi raseljenih tokom Drugog svetskog rata. Postala je agencija Ujedinjenih nacija 2016. godine.[1]
Međunarodna organizacija za migracije | |
---|---|
Skraćenica | IOM, OIM |
Datum osnivanja | 6. decembra 1951. |
Tip | agencija UN |
Sedište | Ženeva, Švajcarska |
Članovi | 174 države članice, 8 država posmatrača (preko 80 međunarodnih i regionalnih međuvladinih i nevladinih organizacija su takođe posmatrači) |
Službeni jezici | engleski, francuski, španski |
Generalni direktor | Antonio Vitorino Portugalija |
Veb-sajt | www |
Osnivanje uredi
Osnovana je 1951. sa ciljem da pomogne u raseljavanju velikog broja izbeglica kao posledice Drugog svetskog rata. Više puta je menjala ime da bi današnji naziv dobila 1980. Prva je međudržavna organizacija koja se bavila migracionim pitanjima. Trenutno ima 120 zemalja članica (uključujući Srbiju) a 19 država i različitih organizacija ima status posmatrača. Godišnji budžet ne pada ispod jedne milijarde dolara, ima preko 5 400 zaposlenih u preko stotinu zemalja širom sveta. Generalni direktor organizacije od 2008. godine je Vilijam Lejsi Smit.
Širi obim aktivnosti praćen je brzom ekspanzijom od relativno male agencije u organizaciju sa godišnjim operativnim budžetom od 1,8 milijardi dolara i oko 11.500 zaposlenih[2] koji rade u preko 150 zemalja širom sveta.
Kao „agencija UN za migracije“, IOM je postao glavna referentna tačka u žestokoj globalnoj debati o društvenim, ekonomskim i političkim implikacijama migracije u 21. veku.[3]
IOM je podržao stvaranje Globalnog dogovora za migracije, prvog međuvladinog sporazuma o međunarodnoj migraciji koji je usvojen u Marakešu u Maroku u decembru 2018. godine.[4] Da bi podržao implementaciju, praćenje i reviziju Globalnog dogovora o migracijama, generalni sekretar UN, Antonio Guteres, osnovao je UN mrežu za migracije. Sekretarijat UN mreže za migracije je smešten u IOM, a generalni direktor IOM Antonio Vitorino služi kao koordinator mreže.[5]
Misija uredi
Glavni ciljevi organizacije su:
- Pomoć migrantima i državama oko izazova operativnog smisla koji su posledica migracija,
- Produbljivanje znanja o migracijama,
- Podsticanje društvenog i ekonomskog razvoja preko migracija, i
- Briga za ljudsko dostojanstvo i dobrobit migranata.
Aktivnosti uredi
IOM radi na tome da pomogne u osiguravanju urednog i humanog upravljanja migracijama, da promoviše međunarodnu saradnju po pitanjima migracija, da pomogne u traženju praktičnih rešenja za probleme migracija i da pruži humanitarnu pomoć migrantima kojima je potrebna, bilo da se radi o izbeglicama, raseljenim licima ili drugim proteranim ljudi.
Ustav IOM-a eksplicitno priznaje vezu između migracije i ekonomskog, društvenog i kulturnog razvoja.[6][7]
Za Dan borbe protiv trgovine ljudima u EU 2009. godine, sedište organizacije u Ženevi pokrenulo je kampanju podizanja svesti Kupujte odgovorno radi borbe protiv trgovine ljudima. Godinu dana kasnije, kampanja je uvedena u Holandiji i Austriji, između ostalih zemalja.[8][9]
IOM X uredi
IOM X je kampanja koju vodi Međunarodna organizacija za migracije u Bangkoku koja podstiče bezbednu migraciju i sprečava eksploataciju i trgovinu ljudima u azijsko-pacifičkom regionu.[10][11] Kampanja se bavi pitanjima vezanim za eksploataciju i trgovinu ljudima, kao što je zaštita muškaraca porobljenih u tajlandskoj ribarskoj industriji,[12] upotreba tehnologije za identifikaciju i borbu protiv trgovine ljudima,[13] i okončanje seksualne eksploatacije dece.[14]
Amnestija i Čuvar ljudskih prava 2003 uredi
U 2003, agencije Amnesti internašonal i Čuvar ljudskih prava su kritikovale ulogu IOM u „pacifičkom rešenju“ Australijske vlade o prebacivanju tražilaca azila u prekomorske centre za pritvor.[15][16] Čuvar ljudskih prava je kritikovao IOM zbog upravljanja regionalnim procesnim centrom Manus i centrom za obradu na Nauru, uprkos tome što nema mandat za zaštitu izbeglica.[15] Čuvar ljudskih prava je kritikovao IOM zbog toga što je deo „arbitrarnog pritvora“ i što je tražiocima azila uskratio pristup pravnom savetu.[15] Čuvar ljudskih prava je pozvao IOM da prestane sa radom procesnih centara, za koje je naveo da su „centri za pritvor” i da upravljanje centrima preda Visokom komesaru Ujedinjenih nacija za izbeglice.[15]
Amnesti internašonal je izrazio zabrinutost da je IOM preduzeo akcije u ime vlada koje su negativno uticale na ljudska prava tražilaca azila, izbeglica i migranata.[16] Amnesti internašonal je naveo primer četrnaest Kurda u Indoneziji koje su australijske vlasti proterale iz australijskih voda da bi se preselili u Indoneziju.[16] Amnesti internašonal je zatražio uveravanje da će se IOM pridržavati principa zabrane proterivanja.[17]
Savet za izbeglice Australije 2022 uredi
Godine 2022, ulogu koju je IOM odigrao u zbrinjavanju izbeglica u Indoneziji, Savet za izbeglice Australije opisao je kao „humanitarna glazura dok se sprovode aktivnosti kršenja prava u ime zapadnih nacija“ od strane istraživača Ašera Hirša i Kamerona Doiga u The Globe and Mail.[18]
Reference uredi
- ^ Megan Bradley (2017). „The International Organization for Migration (IOM): Gaining Power in the Forced Migration Regime”. Refuge: Canada's Journal on Refugees. 33 (1): 97. doi:10.25071/1920-7336.40452 .
- ^ „109th Session of the Council, Report of the Director General” (PDF). GoverningBodies.iom.int. 30. 11. 2018. Arhivirano (PDF) iz originala 9. 10. 2022. g. Pristupljeno 3. 1. 2019.
- ^ „History”. International Organization for Migration. 30. 9. 2014. Pristupljeno 3. 1. 2019.
- ^ „GCM Development Process”. www.iom.int. International Organization for Migration. 9. 4. 2018. Pristupljeno 13. 5. 2019.
- ^ „Global Compact for Migration | International Organization for Migration”. unofficeny.iom.int. Pristupljeno 24. 11. 2019.
- ^ „Constitution”. International Organization for Migration. 8. 1. 2015. Pristupljeno 3. 1. 2019.
- ^ United Nations Development Programme (UNDP), "Migration and Development: A Global Overview," 2009
- ^ „IOM's Buy Responsibly Campaign Arrives in the Netherlands”. International Organization for Migration (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-12-20.
- ^ „Buy Responsibly Campaign | IOM Austria”. austria.iom.int (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-12-20.
- ^ „'Prisana' Film Aims to Raise Youth Awareness of Human Trafficking”. Voice of America. Reuters. 16. 9. 2015. Pristupljeno 3. 1. 2019.
- ^ „Gender equality and female empowerment”. ReliefWeb. Pristupljeno 3. 1. 2019.
- ^ Hale, Erin (28. 9. 2016). „Tackling Asia's Human Trafficking with Facebook, WhatsApp and LINE”. Forbes. Pristupljeno 3. 1. 2019.
- ^ „Vulcan Post”. 21. 12. 2015. Pristupljeno 3. 1. 2019.
- ^ Hale, Erin (22. 9. 2016). „Philippine Cybersex 'Dens' are Making it Too Easy to Exploit Children”. Forbes. Pristupljeno 3. 1. 2019.
- ^ a b v g „The International Organization for Migration (IOM) and Human Rights Protection in the Field: Current Concerns (Submitted by Human Rights Watch, IOM Governing Council Meeting, 86th Session, November 18–21, 2003, Geneva)”. www.hrw.org. Pristupljeno 25. 10. 2019.
- ^ a b v „Amnesty International statement to the 86th Session of the Council of the International Organization for Migration (IOM)”. Amnesty International (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 1. 2022.
- ^ Amnesty International (20. 11. 2003). „Statement to the 86th Session of the Council of the International Organization for Migration (IOM)” (PDF). Arhivirano (PDF) iz originala 9. 10. 2022. g. Pristupljeno 25. 10. 2019.
- ^ Griffiths, James (19. 1. 2022). „Trapped in Indonesia, Rohingya struggle to get by as laws block their path to asylum elsewhere”. The Globe and Mail (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 1. 2022.
Literatura uredi
- Andrijasevic, Rutvica; Walters, William (2010): The International Organization for Migration and the international government of borders. In Environment and Planning D: Society and Space 28 (6), pp. 977–999.
- Georgi, Fabian; Schatral, Susanne (2017): Towards a Critical Theory of Migration Control. The Case of the International Organization for Migration (IOM). In Martin Geiger, Antoine Pécoud (Eds.): International organisations and the politics of migration: Routledge, pp. 193–221.
- Koch, Anne (2014): The Politics and Discourse of Migrant Return: The Role of UNHCR and IOM in the Governance of Return. In Journal of Ethnic and Migration Studies 40 (6), pp. 905–923. . doi:10.1080/1369183X.2013.855073. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć). - Janmyr, Maja. 2016. “Precarity in Exile: The Legal Status of Syrian Refugees in Lebanon”. Refugee Survey Quarterly, no. 35 (November): 58–78.
- Gil Loescher, Alexander Betts and James Milner. UNHCR: The Politics and Practice of Refugee Protection into the Twenty-First Century, Routledge. 2008.
- Alexander Betts. Protection by Persuasion: International Cooperation in the Refugee Regime, Cornell University Press. 2009.
- Gil Loescher. The UNHCR and World Politics: A Perilous Path. Oxford University Press. 2002
- Fiona Terry. Condemned to Repeat? The Paradox of Humanitarian Action. Cornell University Press. 2002.
- Nicholas Steiner. Problems of Protection. Routledge. 2003.
- Refugees, United Nations High Commissioner for. „Figures at a Glance”. UNHCR (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-18.<
- Refugees, United Nations High Commissioner for. „History of UNHCR”. UNHCR (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-18.
- Refugees, United Nations High Commissioner for. „Figures at a Glance”. UNHCR (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-18.
- Refugees, United Nations High Commissioner for. „Donors”. UNHCR (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-18.
- Refugees, United Nations High Commissioner for. „Advocacy”. UNHCR (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-18.
- „Nobel Laureates Facts – Organizations”. Nobel Foundation. Pristupljeno 2009-10-13.
- UNDG Members Arhivirano 11 maj 2011 na sajtu Wayback Machine
- Thorvaldsdottir, Svanhildur; Patz, Ronny; Goetz, Klaus H (2021). „Mandate or Donors? Explaining the UNHCR's Country-Level Expenditures from 1967 to 2016”. Political Studies (na jeziku: engleski). 70 (2): 443—464. ISSN 0032-3217. S2CID 234025149. doi:10.1177/0032321720974330.
- „History of UNHCR: A global humanitarian organization of humble origins”. UNHCR. Pristupljeno 2009-11-01.
- „Phones are now indispensable for refugees”. The Economist. Pristupljeno 2017-02-20.
- Refugees, United Nations High Commissioner for. „UNHCR and Caribbean partners work to raise awareness of "invisible" refugees”. UNHCR. Pristupljeno 2016-11-16.
- „UNHCR discuss plight of refugees in Caribbean”. ftp.jamaicagleaner.com. 19. 11. 2009. Pristupljeno 2016-11-16.
- Refugees, United Nations High Commissioner for. „Canadian-made refugee awareness campaign aims to shock”. UNHCR. Pristupljeno 2016-11-16.
- Refugees, United Nations High Commissioner for. „Building Awareness”. www.unhcr.ie. Arhivirano iz originala 15. 12. 2016. g. Pristupljeno 2016-11-16.
- „Summit for Refugees and Migrants - 19 September 2016”. 2014-12-12. Pristupljeno 2016-09-29.
- „New York Declaration for Refugees and Migrants”. un.org. UN. Pristupljeno 8. 11. 2018.
- „New York Declaration”. un.org. UN. 15. 9. 2016. Pristupljeno 8. 11. 2018.
- Section, United Nations News Service (2016-09-20). „UN News - UN official unveils draft principles on protecting human rights of refugees and migrants”. UN News Service Section. Pristupljeno 2016-09-29.
- „UNHCR and FAO help vulnerable refugees and South Sudanese families strengthen their food security”. www.fao.org. Pristupljeno 2016-09-29.
- Tecnologías, Developed with webControl CMS by Intermark. „UNHCR (United Nations High Comissioner [sic] for Refugees) - Laureates - Princess of Asturias Awards - The Princess of Asturias Foundation”. The Princess of Asturias Foundation (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-10-21.
Spoljašnje veze uredi
- Zvanični veb-sajt
- Međunarodna organizacija za migracije
- Refworld | Self-Study Module 1: An Introduction to International Protection. Protecting Persons of Concern to UNHCR. Unhcr.org (1 August 2005). Retrieved on 2013-07-12