MiG-3
MiG-3 (rus. Микоян и Гуревич МиГ-3) je bio sovjetski lovački avion iz perioda Drugog svjetskog rata. Konstruisan je u projektnom birou Artjoma Mikojana i Mihaila Gurjeviča. Izveden je iz aviona MiG-1.
 Lovački avion MiG-3. | |
| Opšte | |
|---|---|
| Zemlja porekla |  Sovjetski Savez |
| Proizvođač | Mikojan |
| Broj primeraka | 3.172±0 |
Razvoj uredi
Mnogobrojni problemi uočeni kod aviona MiG-1 su morali biti otklonjeni. Nestabilnost, mali dolet, slabo naoružanje i drugi su rješavani sa aerodinamičkim poboljšanjima, povećanjem ugla nagnutosti krila prema gore (dihedral), povećanjem količine goriva, i pojačanjem naoružanja i oklopne zaštite. Prvi let tako poboljšanog prototipa aviona MiG-3 je izveden krajem 1940. Avion je ušao u serijsku proizvodnju 20. decembra 1940.
Zbog prestanka proizvodnje motora Mikulin AM-35 1942. godine, avioni MiG-3 su prestali da se proizvode. Vršeni su pokušaji ugradnje drugih motora, kao Švecov AŠ-82 zvjezdasti motor u MiG-3-82 (I-210) i MiG-9 ("IH") sa motorom M-82A[1]. Kasnije je napravljen poboljšani I-211, a zatim i MiG-3U opet sa motorom Mikulin. Nijedan nije ušao u proizvodnju.
Proizvedeno je ukupno 3422 aviona MiG-1 i MiG-3, od toga oko 3300 MiG-3.
U borbi uredi
U vrijeme početka Operacije Barbarosa, oko 1200 aviona je bilo isporučeno iz fabrike.
Avion se pokazao dobro na visinama preko 5000 metara. Međutim, kako se većina vazdušnih borbi na Istočnom frontu vodila na manjim visinama, njegove prednosti nisu mogle doći do izražaja. Ponekad su korišteni čak i za napade na jedinice na zemlji, gdje su se loše pokazali. Avioni su korišteni i za izviđanje, gdje je njihova velika brzina bila vrlo korisna.
Sovjetski vazdušni as (59 pobjeda) Aleksandar Pokriškin je postigao svoje prve pobjede u ratu na avionu MiG-3.
Karakteristike uredi
Vrsta aviona: lovački avion
- Posada: jedan
- Prvi let prototipa: 1940.
- Uveden u upotrebu: 20. decembar 1940.
- Kraj upotrebe:
- Konstruktor: projektni biro Artjoma Mikojana i Mihaila Gurjeviča.
Dimenzije
- Dužina: 8.26 m
- Raspon krila: 10.2 m
- Visina: 3.5 m
- Površina krila: 17.44 m²
- Aeroprofil krila: Clark YH
Mase
- Prazan: 2595 kg
- Opterećen: kg
- Najveća poletna masa: 3350 kg
Pogonska grupa
- Motor: jedan, Mikulin AM-35A, 1350 KS, 1007 kW
- Odnos snaga/težina: 0.18 kW/kg
Letne osobine uredi
- Najveća brzina: 640 km/h
- Krstareća brzina: km/h
- Radijus dejstva: 1195 km
- Najveći dolet: 1250 km
- Operativni vrhunac leta: 12000 m
- Brzina penjanja: 877,2m/min
Naoružanje uredi
- Streljačko: 1 mitraljez 12.7 mm UBS, 2 mitraljeza 7.62 mm ŠKAS. Neki avioni su imali dodate podkrilne mitraljeze UBK 12.7 mm.
- Bombe: 2 bombe od po 100 kg
- Rakete: 6 raketnih zrna RS-82, kalibra 82 mm
Vidi još uredi
Reference uredi
Literatura uredi
- Šavrov, V. B. (2002). Istoriя konstrukciiй samoletov v SSSR 1938-1950 gg. (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Mašinostroenie. ISBN 978-5-217-03103-0.
- Donald, David (1997). The Encyclopedia of World Aircraft. Prospero Books. str. 629-630. ISBN 978-1-894102-24-7.
- Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8.
Spoljašnje veze uredi
- Massimo Tessitori (16. 10. 2009). „MiG-3 family”. Avion MiG-3 (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 11. 11. 2020. g. Pristupljeno 19. 11. 2009.
- „MiG piston fighters”. Slike i specifikacije aviona MiG-3 (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 11. 2009.
- Alexandre Savine (12. 10. 1997). „MiG-3 / I-63, A.I.Mikoyan/M.I.Gurevich” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 19. 11. 2009.