Mir u Stolbovu (1617) okončao je Ingrijski rat između Švedske i Rusije.

 
Mihail Romanov.

Tokom Vremena Smutnje, car Vasilije Šujski zatražio je pomoć Karla IX protiv Lažnog Dimitrija II (u zamenu za deo Karelije), nakon čega je švedska vojska u Rusiji razbila opsadu Moskve (1608—1610), ali je poražena kod Klušina. Pad Vasilija Šujskog i poljsku okupaciju Moskve iskoristila je Švedska da u Ingrijskom ratu osvoji Ingriju, Kareliju i Veliki Novgorod (1611), nakon čega su novgorodski boljari ponudili carski presto švedskom princu Karlu Filipu (sinu Karla IX).[1]

Uz posredovanje engleskog trgovca Džona Merika i Holanđana, koji su imali trgovačke interese u Rusiji, sklopljen je mir u Stolbovu (na obali jezera Ladoga) 27. februara 1617. Pregovore su olakšale ambicije Gustava Adolfa, kome su trebale odrešene ruke za rat u Poljskoj i Nemačkoj.[2] Sporazumom je utvrđeno:

Posledice

uredi
 
Gustav Adolf.

Mirom u Stolbovu Rusija je izgubila izlaz na Baltičko more, koje će povratiti tek u Velikom severnom Ratu (1700—1721).

Po rečima Gustava Adolfa: "Rusiji je oduzeto more, i daće Bog, Rusima će teško biti da preskoče taj potočić."[2]

Reference

uredi
  1. ^ Živojinović 2000, str. 326.
  2. ^ a b Fajfrić 2008, str. 248–249

Literatura

uredi