Mija Seferović
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Mija Seferović Slavuj, (Jagodina, oko 1860. - Jagodina, 1916) bio je jedan od prvih srpskih virtuoza na violini, jedan od najpoznatijih violinista svoga vremena.
Mija Seferović Slavuj | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | oko 1860. |
Mesto rođenja | Jagodina, Kneževina Srbija |
Mesto smrti | Jagodina, Kraljevina Srbija |
Život
urediMija je poreklom bio turski Ciganin i pravo mu je ime bilo Muja. Rođen je oko 1860. u Jagodini. Otac mu je bio u ono vreme čuveni zurlaš Sefer, od koga je još u ranom detinjstvu naučio svirati orijentalne melodije i igre, kao i od svoga strica, dobrog starog svirača Puže, tako da kad mu je bilo šesnaest godina, bio je već izašao na glas kao odličan svirač na violini.
Ali od njega je postao pravi majstor tek onda kad je u Srbiju došao iz Mađarske ondašnji nadaleko čuveni mađarski Ciganin svirač Ferdinand sa svojom dobro sklopljenom sviračkom družinom. Ferdinand je svirao u raznim mestima naše zemlje, a najviše u Beogradu.
Kad je Ferdinand sa svojom družinom došao u Mijino rodno mesto Jagodinu, Mija ga je zamolio da ga primi u njegov orkestar, što je Ferdinand, kad je video kakav je to svirač, odmah odobrio i primio ga za drugog violinistu (tercaša). Mija se odmah prilagodio Ferdinandovom načinu sviranja i za vreme od tri meseca, dok je sa njim putovao i svirao, naučio je mnogo i shvatio šta znači precizno i lepo svirati.
Napustivši, zbog majčine bolesti tu družinu, Mija je nešto docnije zasnovao sam svoju proslavljenu sviračku družinu, sastavljenu gotovo isključivo od svojih rođaka, dobrih jagodinskih muzikanata. Najbolji mu je tercaš bio njegov brat od strica Koja Janić, a najbolji begešar rođak Mija Suljić. Docnije je uveo u orkestar svoje sinove Kostu (koji je pre toga bio u vojnoj muzici u Beogradu) i Caleta, znatno boljeg svirača od Koste.
Mijina sviračka družina počela je odmah izlaziti na glas ne samo u Srbiji već i u Rumuniji, Bugarskoj, Turskoj, Sremu, Bačkoj i Banatu. Ona je gotovo neprestano bila na putu, svirajući po našim većim mestima; svakog leta ona je prelazila granicu i svirala po velikim kafanama u mestima van naše zemlje. U pojedina naša mesta, kao i preko Save i Dunava, Mija je često pozivan da svira na velikim svadbama i banketima.
Zarađivao je dobro i nije bilo retko da se vraćao kući u Jagodinu, kako je on govorio, "s pun ćemer žuti dukati". Stekao je i kuću u Jagodini i živeo bolje no obični Cigani svirači. U kući je imao čitavu kolekciju violina; bio je izvanredan majstor za opravke muzičkih instrumenata. Mija, iako je bio musliman, imao je samo jednu ženu. Sa njom imao je sedam kćeri i petnaest sinova.
U sviranju je bio "sluhista" kakvoga valjda, nikada više neće biti. I najteže komade učio je "na sluh", ne uzimajući violinu u ruku; kad je komad odsviran, on bi uzeo svoju violinu i tačno ga odsvirao.
Družio se sa poznatim ljudima svoga vremena, a među najveće njegove prijatelje spadao je Mihajlo Petrović - Mika Alas.[1]
Za vreme Velikog rata Mija je ostao u zemlji i da bi preživeo često je u kafanama svirao nemačkim oficirima. Međutim, umro je 1916. godine u dosta velikoj bedi i sahranjen na muslimanskom groblju. Njegova supruga Biserka sahranjena je 1932. godine na Starom groblju zbog izmeštanja muslimanskog groblja. Poslednje njihovo dete, inače 22. po redu, umrlo je 1950. godine.
Reference
uredi- ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Mika Alas o Miji Seferoviću Jagodincu, najboljem ciganskom muzičaru njegovog vremena: S pun ćemer žuti dukati”. www.rts.rs. Pristupljeno 2022-08-25.
Spoljašnje veze
uredi- Srpsko nasleđe - Džumbus komati na bikovito kemane Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016)
- Jagodinsko groblje[mrtva veza]
- Izuzetno retka monografija objavljena u Jagodini: “Romi u centralnom Pomoravlju”
- Romi centralnog Pomoravlja; Miodrag Aleksić, Bata Konovalov; Zavičajni muzej Jagodina, 2013, na strani 81.
- Mija sa dva sina i sa jednim članom svoje družine
- Vera, način života i zanimanje u Cigana Kraljevine Srbije,Đorđević Tihomir R.,Pejaković Ljubomir,1908.
- Cigani i muzika u Srbiji,Đorđević Tihomir R. 1910.