Miljacki grad

Miljacki grad je stari srednjovjekovni grad koji je postojao na prostoru gdje se sastaju Paljanska i Mokranjska Miljacka. Grad je najvjerovatnije nastao za vrijeme feudalne porodice Pavlovića (XV vijek) u čijem je vlasništvu i bio, a razoren je u XVI vijeku sa dolaskom Osmanlija na ove prostore.

Stari grad na sastavcima Paljanske i Mokranjske Miljacke

Iako je u prošlosti među istoričarima bilo pogrešnog mišljenja da se ovaj grad izjednačava sa Hodiđedom, danas većina njih razdvaja ta dva istorijska lokaliteta. Kako profesor Mojsije Đerković navodi, pravo ime ovog grada nije sasvim poznato. Pretpostavke su išle da je grad nosio naziv nekog od kasnijih okolnih sela: Lipovac, Dragulje ili Draguljević, te Selište, ime nekadašnjeg sela koje je postojalo u podnožju grada. Osim ovih toponima, kod istoričara se za grad mogu sresti i drugi „bezimeni - radni” nazivni, kao što su: Stari grad, Stari Miljacki grad, Miljacki grad, Grad na sastavcima dvije Miljacke i drugi.

Istorijat

Srednjovjekovna srpska vlastelinska porodica Pavlovića držala je posjede od Vrhbosne (danas Istočno Sarajevo) do Dobruna. Pavlovići su na ovom prostoru vladali između 1380. i 1463. godine, kada Bosna pada pod tursku vlast. U to vrijeme srpskom srednjovjekovnom državom Bosnom, vladao je Tvrtko I Kotromanić, koji se krunisao u manastiru Mileševi 1353. i vladao sve do 1391. Poslije smrti Tvrtka I Kotromanića na prijesto je postavljen Stefan Dabiša, koji je vladao do 1395. godine, njega je naslijedila njegova supruga, kraljica Jelena Gruba, koja je vladala tri godine. Poslije je vladao Stjepan Ostoja 1398. — 1404; koga plemstvo skida sa prijestolja i postavlja Tvrtka II Kotromanića, koji je vladao u tri navrata, u veoma burnom istorijskom razdoblju za Bosnu. 1443. na prijesto je postavljen Stefan Tomaš koji vlada 17 godina, a njega nasljeđuje njegov sin Stefan Tomašević, u čije vrijeme Bosna pada pod tursku vlast. Žena Stefana Tomaševića je bila Jelena (Mara) Branković.

Grb Pavlovića

Na prostoru od Vrhbosne do Dobruna, Pavlovići su imali niz utvrđenja: prijestonica je bila u gradu Borač iznad rijeke Prače kod Mesića, posjedovali su i dvorac „stobor“ u Pridvorcima, dvorac „stobor“ u Soko gradu u Konavlima (Jiriček), kule na Klobuku, gradinu u gornjim Palama, Pavlovac na Prači, Hodiđed na Bulozima, Zvečaj (danas Ustiprača), Brodar na Drini, Višegrad, Dobrun, Hrtar i Vratar na Drini, Pavlovac u Tvrdimićima, Pavlovo Ždrijelo na Romaniji, Toplik u Lukavici i Kobilj Do.

Pavlovići su zaključivali povelje i trgovali sa Dubrovčanima u Boraču, a kasnije u novosagrađenom Pavlovcu. Put iz Hercegovine je vodio iz Vrhbosne dolinom Miljacke, Paljanske Miljacke, preko Paljanskog polja do Prače. Da bi lakše kontrolisali putničke i trgovačke karavane Pavlovići su izgradili niz utvrđenja na teško pristupačnim uzvišenjima iznad Paljanske i Mokranjske Miljacke.

Položaj utvrđenja

Jedno od utvrđenja, kome je istorija izbrisala ime jeste i Stari grad na sastavcima Paljanske i Mokranjske Miljacke kod Pala podignut u XIV vijeku. Grad je izgrađen na kamenitom grebenu, ispod brda Lipovac, na nadmorskoj visini 1074 m. Još uvijek nije poznato pravo ime ovoga grada. Jedan dio istoričara griješi i ovaj grad naziva Hodiđedom. Hodiđed je drugi stari grad koji se nalazio na Bulozima, odakle se pruža pogled na Miljacki grad i dolinu Miljacke.

250 metara iznad sastavaka Miljacke, na sredini grebena se nalazi stijena na kojoj je podignuta kula, ispod koje se nalazilo utvrđenje. Gradu se moglo prići samo sa sjevera, a nikako sa tri ostale strane, jer se uzdižu zidovi stijene, gotovo vertikalno u vis 50-70 metara.

Graditelj je pokazao smjelost i iskoristio nepristupačan položaj da podigne ovaj utvrđeni dvorac, koji je po mnogo čemu podsjećao na dvorce po južnom Tirolu. Ne postoji ni jedan grad u Bosni, ali i šire koji je izgrađen na takvom mjestu. Čovjeka hvata vrtoglavica kad sa visine zidova ovoga grada pogleda u dubinu pod sobom. U Bosni je potkraj XIV vijeka postojala velika opasnost od Turaka i Ugara, pa je vjerovatno velika nevolja natjerala nekadašnjeg vlasnika da se tu popne.

Grad je podignut prije upotrebe vatrenog oružja i pripadao je nekom manjem vlastelinu Dragulja i Draguljevića. Ovaj kraj paljanske opštine je po njemu dobio ime. Ovo brdo se zove Lipovac, a ime je dobilo po nekada bujnoj lipovoj šumi, od koje su danas ostali samo tragovi.

U pravcu niz Miljacku vidi se Bijela tabija, nekadašnja tvrđava Vrhbosna, dok se sa one strane Miljacke vide Dovlići i stara željeznička stanica. Utvrđenje se u kasnu jesen, može uočiti i sa magistralnog puta, prije ulaska u tunel Čeljigovići.

Opis utvrđenja

Ostaci kule Starog grada na sastavcima Paljanske i Mokranjske Miljacke.

Na vrhu stijene se nalazila kula, a ispod stijene su se nalazile prostorije za stanovanje. Grad je branila sama priroda sa tri strane, a ulaz mu je bio okrenut u pravcu sjevera (ka izvoru Mokranjske Miljacke), gdje se nalazila kapijska kula (donžon). Kapija se sastojala od dva dijela. Prva kapija je bila debela 2,20 m i visoka 6 metara. Druga kapija je bila pojačana, debljine 3,10 m i ona se nalazila u zidu koji je takođe pojačan. Ova kapija je bila viša 2 m. Kapija je bila zasvedena i utvrđena sa debelim direcima čija ležišta se i danas poznaju. Kroz nju se ulazilo u malo dvorište u kome se sa desne strane nalazila četvorougaona kula. čiji je zid bio dio onog kapijskog. Kako su bile raspoređene ostale prostorije, vidi se na slici osnove. Prostorije koje su bile prislonjene stijeni, bile su namjenjene za ostavu, a prostorije uz spoljnje zidove za stanovanje. Na stijeni su i danas vidljivi urezi, kako bi se dobilo na prostoru. U jednoj prostoriji su vidljivi ostace sedre, izgrađivanih svodova, prozorskih lukova. Ta prostorija je nazvana kapela. U podrumu susjedne prostorije vidi se lijep zasveden otvor zida, debljine 70 cm. Iza njega je tajno skrovište.

Kula, odnosno gornji grad se nalazio na samom vrhu stijene oko 20 m iznad donjih prostorija. Do njega se dolazilo uskim putićem i stepeništem koje je bilo usječeno u stijenu. Gornji grad je bio stražarnica. Sa njega je bio jasan pogled na Hodiđed i Vrhbosnu.

Grad nije imao tekuću vodu nego se snabdijevao vodom sa Paljanske Miljacke. Duboko ispod grada na grebenu su se završavala dva zida nad provalijom. Ovdje je postojala mogućnost prolaza pa je podignuta kula prečnika 4,5 m, a debljina zidova joj je bila 1,40 m. Zidovi obora sa kulom su podignuti kasnije kada je zaprijetila veća opasnost od upotrebe vatrenog oružja. Izgradnja svih zidova grada je izvođena od pritesanog kamena, koji je činio spoljni oklop, dok je unutrašnjost bila ispunjena kašom maltera i lomnjenog kamena. Krovovi kula i zgrada za stanovanje bili su od drveta, a i veći dio zidova za stanovanje.

Na zapadnoj strani su bile parcele obrađivane zemlje. Moguće je da je ispod grada bilo i naselje.

Pad utvrđenja

Turski vojvoda Barak je 1435. godine ponovo zauzima moćni Hodiđed, pošto ga je malo prije toga od Turaka preoteo vojvoda ugarskog kralja Sigismuda, Marko Talovac. Turci su u ove krajeve udarili sa istoka. Kroz ove krajeve najzgodniji prolaz s boljim vidicima bio je stari trgovački put preko Čajniča, Goražda na Praču, pa preko Viteza u Paljansko polje, na Pribanj, Dragulje i Kločevik. Sa te visoravni, koja se završava Zmijinom glavom (1165 mnv), dobar je vidik na sve prilaze Vrhbosni. Kralj Stefan Tomaš je grad Hodiđed zauzeo ponovo 1459. godine, mjesto popalio, a narod dijelom isjekao, a dijelom odveo u ropstvo. Vjerovatno se isto desilo i sa starim Miljackim gradom. Kasnije grad Hodiđed ponovo pada u ruke Turaka, a Miljacki grad se predao izdajom za koju postoji jedna legenda.

Legenda

Jedna legenda kaže da je ovo utvrđenje tada pripadalo ženi Stefana Tomaševića, koja je grad uspješno branila od Turaka. Grad je mjesecima odolijevao pred Turcima koji su čekali da braniocima ponestane hrane i vode. Stari grad je kroz stijene putem čekrka vukao vodu iz Miljacke, što je Turcima odao neki čovjek iz plemena Golo kao izdajica, kome su Turci obećali svu zemlju od Sarajeva do Vlahovića.

Turci su isjekli stijene i branioci su se predali. Narod je prokleo izdajicu i pleme mu se zatrlo.

Turci se nisu dugo služili ovim utvrđenjima u vojničkom pogledu jer su iza 1463. svoje granice pomjerili daleko na zapad, pa su utvrđenja srušili.

Izvori

• Palelive — veb-portal grada Pale (jezik: srpski)