Mladen Oljača (Devetaci, 10. oktobar 1926[1]Beograd, 10. januar 1994[2]) bio je srpski književnik.[3]

Mladen Oljača
Mladen Oljača
Datum rođenja(1926-10-10)10. oktobar 1926.
Mesto rođenjaDevetaci
Datum smrti10. januar 1994.(1994-01-10) (67 god.)
Mesto smrtiBeograd

Život uredi

Rođen je 1926. godine u selu Devetaci u blizini Bosanskog Novog (danas Novi Grad). Njegovo siromašno djetinjstvo prekinuo je rat. Odmah po izbijanju ustanka, kao petnaestogodišnjak, stupio je u Narodnooslobodilačku borbu, a već sljedeće, 1942. postao je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Rat i revolucija presudno su uticali na Oljačino ljudsko i stvaralačko opredjeljenje. Njegova ličnost objedinjava pregalaštvo političkog radnika, borca za dalji samoupravni preobražaj društva i aktivizam umjetnika koji je svoje djelo ispunio humanim idealima oslobođenoga čovjeka.

Književnim radom bavio se od 1947.[2] Objavio je više knjiga pripovjedaka ("Šapat borova"), romana ("Tri života“ „Crne sekire“, „Posle ponoći“, „Molitva za moju braću“, „Razvalina“, „Nađa“, „Kozara“), te reportaža ("Susreti u zemlji oktobra") i rasprava ("Kultura i politika").[1] Oljačina djela su prevedena na dvadeset i četiri jezika. Umro je 10. januara 1994. godine u Beogradu.

Godine 1971. dobio je za roman "Kozara" nagradu Saveza boraca Jugoslavije kao najbolje književno delo o ratu i revoluciji.[2]

Dobitnik je i brojnih drugih nagrada i priznanja: Zlatne plakete Bosanskog Novog, Prijedora i Gradačca, nagrade Udruženja književnika Srbije za roman "Molitva za moju braću", nagrade Udruženja književnika BiH za životno delo, 27. julske nagrade SR BiH, Zlatne arene pulskog filmskog festivala za scenario, i nagrade ZAVNO BiH-a, najvećeg priznanja u BiH za doprinos razvoju republike.[2]

Izvori uredi

  1. ^ a b Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 589. 
  2. ^ a b v g „Mladen Oljača”. zapadnisrbi.com. Pristupljeno 16. 1. 2023. 
  3. ^ „Vremeplov (10. januar)”. Radio-televizija Srbije. 10. 1. 2009. Pristupljeno 24. 9. 2011.