Molitvena čaša
Molitvena čaša je obredni rekvizit, neizostavni deo svadbenog rituala, simbol bračne zajednice. Nakon inicijacije, prelaska u novi kult, nevesta je čuva do smrti.
O značaju ovog predmeta u svadbenom ritualu Vuk Stefanović Karadžić je zapisao: "Kada svatovi dođu đevojačkoj kući i sjednu za sto, onda (po običaju) otac đevojački donese novu čašu, te iz nje piju u zdravlje. Potom tu čašu spreme uz đevojku i na venčanju zapoje iz nje vinom momka i đevojku, i to se zove molitvena čaša. Poslije vjenčanja mlada ostavi molitvenu čašu i čuva je (spomena radi) do smrti."[1] U epskoj narodnoj pesmi "Dioba Jakšića", Anđelija, verna i "plemenita ljuba Dmitra Jakšića"[2] poklanja molitvenu čašu svom deveru moleći da joj zauzvrat podari konja i sokola, simbole junaštva i staleškog reda. Mudrim potezom, nevesta relativizuje materijalnu vrednost statusnih simbola, ističe značaj bratske ljubavi i sloge i miri braću.