Морела (pripovetka)
„Morela” (engl. Morella) je pripovetka američkog pisca Edgara Alana Poa, prvi put objavljena u aprilu 1835. u časopisu Southern Literary Messenger.
Morela | |
---|---|
Nastanak i sadržaj | |
Orig. naslov | Morella |
Autor | Edgar Alan Po |
Zemlja | SAD |
Jezik | engleski |
Žanr / vrsta dela | horor |
Izdavanje | |
Datum | april 1835. |
Radnja
urediNeimenovani pripovedač ženi se Morelom, ženom sa velikim akademskim znanjem naročito zainteresovanom za proučavanje nemačkih filozofa Fihtea i Šelinga, baveći se pitanjem identiteta. Morela provodi vreme u krevetu čitajući i podučavajući muža. Uviđajući njeno fizičko propadanje, pripovedač postaje uplašen i želi svojoj supruzi smrt i večni mir. Na kraju, Morela umire na porođaju izjavljujući: „Ja umirem. Ali u meni je zaloga one ljubavi... koju si osećao prema meni, prema Moreli. I kada moja duša ode, dete će živeti.”
Kako njegova ćerka stari, pripovedač primećuje da ona neobično liči na svoju majku, ali odbija da detetu da ime. Do njenog desetog rođendana sličnost sa Morelom je zastrašujuća. Njen otac odlučuje da je krsti da bi oslobodio svako zlo iz nje, ali ovo vraća majčinu dušu u ćerku. Na ceremoniji sveštenik pita za ćerkino ime, na šta pripovedač odgovara „Morela”. Ćerka odmah viče: „Ovde sam!” i umire. Sam pripovedač nosi njeno telo u grobnicu i ne nalazi nikakav trag prve Morele gde polaže drugu.
Analiza
urediOdluka pripovedača da svojoj ćerki da ime Morela implicira njegovu podsvesnu želju za njenom smrću, baš kao što je želeo i za njenu majku.[1] Esejista Alen Tejt je sugerisao da bi Morelino ponovno rođenje moglo biti njeno povampirenje da bi se osvetila pripovedaču.[2]
Po istražuje ideju o tome šta se dešava sa identitetom nakon smrti, sugerišući da bi, ako bi identitet preživeo smrt, mogao postojati izvan ljudskog tela i vratiti se u nova tela.[3] Na njega su delimično uticale teorije identiteta Fridriha Vilhelma Jozefa Šelinga, koga pominje u priči.[4]
Postoji nekoliko mogućih izvora za ime „Morela”. To je bilo prezime prepodobne majke Džulijane Morel, koja je bila „četvrta milost i deseta muza” u jednoj pesmi Lopea de Vege.[3] „Morel” je naziv crne pomoćnice, otrovnog korova srodnog onom od kojeg se dobija velebilje. Javlja se u Presburgu (današnja Bratislava), poznatom sedištu crne magije gde je Morela stekla obrazovanje.[3]
Glavne teme
urediPo prikazuje mrtve ili umiruće žene u mnogim svojim pričama, kao i vaskrsenje ili komunikaciju izvan groba.
Istorija objavljivanja
uredi„Morela” je prvi put objavljena u aprilu 1835. u časopisu Southern Literary Messenger, a revidirana verzija je ponovo štampana u izdanju časopisa Burton's Gentleman's Magazine iz novembra 1839. godine. Prva publikacija uključivala je Poovu pesmu od 16 stihova pod nazivom „Himna” koju je otpevala Morela, a koja je kasnije objavljena kao samostalna pesma, „Katolička himna”.
Reference
uredi- ^ Kennedy, J. Gerald. "Poe, 'Ligeia', and the Problem of Dying Women" collected in New Essays on Poe's Major Tales, edited by Kenneth Silverman. . Cambridge University Press. 1993. str. 119. ISBN 0-521-42243-4. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ Tate, Allen. "Our Cousin, Mr. Poe," collected in Poe: A Collection of Critical Essays, Robert Regan, editor. Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall Inc., 1967. p. 39
- ^ a b v Morella Arhivirano 2008-06-28 na sajtu Wayback Machine
- ^ Campbell, Killis. The Mind of Poe and Other Studies. New York: Russell & Russell, Inc., 1962: 13.