Moric Buli
Moric Buli (Beograd, 26. avgust 1876 – Beograd, 23. avgust 1936) beogradski Sefard, srpski lekar, rezervni sanitetski potpukovnik, učesnik Balkanskih ratova od 1912. do 1913. godine i Prvog svetskog rata, osnovač prvog dispanzer za sifilis u Beogradu i idejni tvorac Dezinsekcionog zavoda u Beogradu.[1]
Moric Buli | |
---|---|
Datum rođenja | 26. avgust 1876. |
Mesto rođenja | Beograd, Kneževina Srbija |
Datum smrti | 23. avgust 1936.59 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Život i karijera
urediRođen je 26. avgust 1876. godine u Beogradu u porodici Edija Bulija trgovca, bankara i poslanika Narodne skupštine. Detinjstvo je proveo u Beogradu u kome je završio i osnovno školovanje.[2]
Školovanje u inostranstvu
urediMoric je u Drezdenu i Lajpcigu završio srednju školu, a medicinu je studirao petnaest semestara na pet univerziteta u Nemačkoj i Švajcarskoj.[3] Specijalizaciju iz bakteriologije obavio je na Univerzitetu u Berlinu (Kohov institut), a doktorske studije okončao je sticanjem doktorata iz bakteriologije 1905. u Nemačkoj.[2]
Povratak u Srbiju i učešće u ratovima
urediU Kraljevinu Srbiju se vratio 1910. godine na poziv srpske vlade kako bi srpskoj zdravstvenoj službi kao iskusni bakteriolog pomogao u suzbijanju kuge koja je harala u selu Urovice u blizini blizini Obrenovca.
Iste godine kada je doputovao u Srbiju organizovao je bakteriološku službu u Beogradu, odnosno prvi stalni „Bakteriološki laboratorijum” u Beogradu. Pod upravom dr Morica Bulija (kao prvog srpskog bakteriologa) laboratorijum je radio do 1912. godine.[4]
- Učešće u Balkanskim ratovima
U Balkanskim ratovima radio je u činu kapetana 2. kl. (u rezervni), kao lekar poljske bolnice Drinske divizije I poziva i lekar VII puka II poziva. Tokom ovih ratova za vreme opsade Jedrena 1912. godine vršio je epidemiološko izviđanje i istraživao uzroke pojave kolere u srpskoj turskoj i bugarskoj vojsci i potom u Kumanovu. Nakon što je utvrdio da su u pitanju slučajevi azijatske kolere, naredio je sprovođenje za to vreme najznačajnijih protivepidemijskih mere za njeno suzbijanje i sam spravio koleričnu vakcinu i izvršio uspešnu vakcinaciju lokalnih jedinica srpske vojske.[5]
Po završetku Prvog balkanskog rata bio je dodeljen Vojnoj bolnici u Beogradu kao bakteriolog.
Učestvovao je i u Drugom balkanskom ratu u kome je zarobljen u Đevđeliji, zajedno sa sa bolesnicima koje je lečio. Nakon pet dana oslobođen, od strane grčkih vojnika koji su potisnuli neprijatelje i zauzela Đevđeliju.
- Učešće u Prvom svetskom ratu
U Prvom svetskom ratu u jesen 1914. i zimu 1915. godine učestvovao je u suzbijanju epidemije pegavog i povratnog tifusa kao pripadnik protivepidemijske službe Niša na mestu bolničkog bakteriolog u Vojnoj bolnici u Nišu i tom prilikom zapisao...ovim dvema zarazama (pegavi tifus i povratna groznica) palo je na žrtvu više od 100.000 ljudskih života...nažalost mnogi (lekari) nisu verovali u prenošenje ovih bolesti putem vašiju...“, apostrofirajći činjenicu da su ..veoma mali broj lekara... i apsolutno nemanje sredstava i aparata za dezinfekciju...bili defavorizujući faktori.[4]
U proleće 1915. godine upućen je u Beograd, u vojnu bolnicu pod upravom Američke misije, a potom i u Solun u kome je sarađivao je sa grčkim sanitetom na suzbijanju kuge.
Tokom povlačenja kroz Albaniju, iz Skadra je upućen na Cetinje, i učestvovao na suzbijanju slučajeva kolere.[6] Sa solunskog fronta upućen je kao lekar da na engleskom sanitetskom brodu „Devan“ leči evakuisane bolesmike. Nakon što se sa broda iskrcao u Brindiziju razboleo od upale pluća, zbog koje je upućen na lečenje u Švajcarsku.
Po izlečenju doputovao je na Krf na kome je otvorio bakteriološku laboratoriju i vojnu ambulantu za sifilis u zamku Ahileon, u selu Gasturi na ostrvu Krfu, koji su kao vojnu bolnicu koristile francuske i srpske trupe o čemu svedoči natpis posvećen srpskoj vojsci.[7]
Na kraju životnog puta
urediPreminuo je 23. avgusta 1936. godine u Beogradu u 59 godini života.[8] Sahranjen je u porodičnoj grobnici na Sefardskom groblju, preko puta Novog groblja u Grobljanskoj, danas Ruzveltovoj ulici. [9][10]
Delo
urediPosebno je proučavao azijatsku koleru i kugu. Bio je saradnik profesora Vasermana, kao i Hendela u Carskom zdravstvenom zavodu (1909-1910). U ovom ratu samoinicijativno je započeo vakcinisanje srpskih vojnika protiv kolere vakcinama dobijenim od grčkog saniteta.
Pred Prvi svetski rat bio je na dvomesečnom studijskom putovanju u Beču. Po povratku, osnovao je u Beogradu prvi dispanzer za sifilis i uveo Vasermanovu metodu u dijagnostiku. U ovom periodu sarađivao je, u Seresu kraj Soluna, sa dr Hiršfeldom.[11]
Posle rata zalagao se za izgradnju savremenog vodovoda u Beogradu. Na osnovu njegovih uputstava izgrađen je Dezinfekcioni zavod u Beogradu.[1]
Na osnovu njegovih uputstava i nacrta izgrađen je Dezinsekcioni zavod u Beogradu, koji se po svojoj uređenosti ubrajao u red najmodernijih dezinsekcionih zavoda u Evropi.[1]
Bibliografija
uredi- Moja bakteriološka iskustva u ratovima 1912–1918, Istorija srpskog vojnog saniteta. Naše sanitetsko iskustvo, (prir. M. Jovanović, M. Perišić), Beograd 1992, 515-523.
Literatura
uredi- Vladimir Stanojević, Istorija srpskog vojnog saniteta. Naše sanitetsko iskustvo, Beograd 1992, 515-523;
- B. Pavlović, Moric Buli, Srpski biografski rečnik, 1, Novi Sad 2004, 883.
- Aleksandar Nedok, Personalna istorija srpskog vojnog saniteta 1836–1918, neobjavljeni podaci (rukopis kod autora).
- Vladimir Stanojević: Istorija zdravstvene službe u Srbiji, Rukopisno odeljenje SANU, Beograd, 13339, 401.
Izvori
uredi- ^ a b v Rožman, Milica. „Vizuelna kultura i privatni identitet porodice Buli” (PDF). Pristupljeno 6. 8. 2022.
- ^ a b Gaon, Aleksandar. „Buli, Moric, lekar, sanitetski pukovnik. U: Znameniti jevreji Srbije, Biografski leksikon” (PDF). Pristupljeno 5. 8. 2022.
- ^ Trgovčević, Ljubinka (2003). Planirana elita: o studentima iz Srbije na evropskim univerzitetima u 19. veku (na jeziku: srpski). Istorijski institut. ISBN 978-86-7743-040-5.
- ^ a b Moric Bulić, Moja bakteriološka iskustva u ratovima 1912–1918, Istorija srpskog vojnog saniteta. Naše sanitetsko iskustvo, (prir. M. Jovanović, M. Perišić), Beograd 1992, 515-523.
- ^ Rudić, Srđan; Milkić, Miljan (2013-06-01). Balkanski ratovi 1912-1913 : Nova viđenja i tumačenja: = The Balkan Wars 1912/1913 : New Views and Interpretations (na jeziku: srpski). Istorijski institut & Institut za strategijska istrazivanja. ISBN 978-86-7743-103-7.
- ^ Aleksandar S. Nedok, Povlačenje srpske vojske ka albanskom primorju i njena evakuacija na Krf 1915/1915, Beograd 2006, 97;
- ^ „Ahilion palata na Krfu”. Nikana.gr (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-08-06.
- ^ Anonim, Umro je dr Moric Buli, Politika 24.08.1936, 10.
- ^ Rajner, Mirjam, Jevrejska groblja u Beogradu, Jevrejski istorijski muzej Zbornik 6, Beograd, 1992
- ^ „JEVREJI U BEOGRADU” (PDF). web.archive.org. Arhivirano iz originala 12. 09. 2014. g. Pristupljeno 2022-08-06.
- ^ Grupa autora, Zarazne bolesti i rad srpskog vojnog saniteta na njihovoj prevenciji i lečenju na Solunskom frontu 1917-1918. godine, VSP, 2008, 65, 59;