Morski lavovi su morski sisari karakteristični po ušnim školjkama, dugim perajima, kratkoj dlaci i sposobnosti hodanja. Zajedno sa fokama krznašicama čine porodicu Otariidae, ušatih foki. Naseljavaju prostranstva od subarktičkih do tropskih voda, izuzev sjevera Atlantskog okeana.[1] Prosječni životni vijek morskih lavova kreće se između 20 i 30 godina. Kalifornijski morski lav u prosjeku ima masu od oko 300 kilograma i dužinu od 2,4 m. Najveći morski lav je Štelerov morski lav koji teži oko 1000 kilograma, a dug je 3 metra.

Morski lavovi na obali u Montereju, Kalifornija

Taksonomija

uredi

Morski lavovi zajedno sa fokama krznašicama čine porodicu Otariidae, poznate pod zajedničkim imenom ušate foke. Donedavno morski lavovi bili su grupisani pod podfamilijom Otariinae, dok su foke krznašice bile u podfamiliji Arcocephalinae. Ova podjela bila je zasnovana na najuočljivoj karakteristici koju dijele sve krznate foke, a koja odstupa kod morskih lavova - gustom krznenom prekrivaču.

Skorašnja genetska istraživanja značajno ukazuju da je Callornhinus, vrsta sjeverne krznene foke, bliže povezana sa nekim morskim lavovima nego sa ostatkom roda krznenih foka (Arctocephalus).[2] Zbog toga su podfamilije morskih lavova i krznenih foka isključene iz većine taksonomijskih podjela. Morski lavovi su srodni morževima i fokama. Pored toga, sve krznate foke imaju određene zajedničke oblike - krzno, manje su veličine, plivaju dalje i duže, love manji i bogatiji plijen. Svi morski lavovi imaju neke zajedničke karakteristike kao što su grubo kratko krzno, veću zapreminu i love veći plijen. Na osnovu ovih stavki, razlike su uočljivije.

Interakcija sa ljudima

uredi

Neke vrste morskih lavova se lako mogu dresirati i često su popularna atrakcija u zoološkim vrtovima i akvarijumima.

Rijetke su pojave napada morskih lavova na ljude. U neobičnom napadu 2007. godine u Australiji, morski lav je skočio iz vode i napao trinaestogodišnnju surferku. Drugi napad je spriječen brzom reakcijom prisutnih i evakuacijom djevojčice. Lokalni morski biolog iznio je zaključke da je sisar najvjerovatnije djevojčicu posmatrao kao “krpenu lutku” sa kojom je želio da se igra.[3][4][5] Posljednjih godina, zabilježeno je češće prisustvo Kalifornijskih lavova nadomak obala grada uz slučaje ugriza odraslih agresivnih mužjaka.[6][7][8]

U Močika kulturi, morski lavovi imaju poseban značaj i često su tema u umjetničkom izražavanju.[9]

Galerija

uredi
         
Morski lavovi nadomak obale Kalifornije. Vojni morski lav na brodu američke mornarice Morski lav u Memfis zoo vrtu Pospano mladunče morskog lava. Morski lav u Malibu u Kaliforniji

Literatura

uredi
  • Radević, M: Biologija za 7. razred osnovne škole, Istočno Sarajevo, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2008.

Izvori

uredi
  1. ^ „California Sea Lion - SeaWorld Info Book”. SeaWorld. Arhivirano iz originala 14. 4. 2015. g. Pristupljeno 26. 5. 2015. 
  2. ^ Wynen, L.P.; Goldsworthy, SD; Insley, SJ; Adams, M; Bickham, JW; Francis, J; Gallo, JP; Hoelzel, AR; et al. (2001). „Phylogenetic relationships within the eared seals (Otariidae: Carnivora): implications for the historical biogeography of the family”. Mol. Phylog. Evol. 21 (2): 270—284. PMID 11697921. doi:10.1006/mpev.2001.1012. 
  3. ^ BBC News: Sea lion attacks Australian girl
  4. ^ „news.com.au: Monster sea lion likely to be 'playing' with teen”. Arhivirano iz originala 06. 09. 2012. g. Pristupljeno 27. 05. 2015. 
  5. ^ „Sea lion mauls girl”. Arhivirano iz originala 05. 09. 2012. g. Pristupljeno 27. 05. 2015. 
  6. ^ Kay, Jane (24. 6. 2011). „Rogue sea lion in S.F. menaces swimmers / Marauding mammal bites at least 14, chases 10 from Aquatic Park Lagoon”. The San Francisco Chronicle. 
  7. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 01. 03. 2010. g. Pristupljeno 27. 05. 2015. 
  8. ^ Harrell, Ashley (7. 10. 2009). „Too Cute to Shoot? - Page 1 - News - San Francisco”. SF Weekly. Arhivirano iz originala 10. 08. 2015. g. Pristupljeno 26. 5. 2015. 
  9. ^ Berrin, Katherine & Larco Museum. The Spirit of Ancient Peru:Treasures from the Museo Arqueológico Rafael Larco Herrera. New York: Thames and Hudson, 1997.

Vidi još

uredi

Spoljašnje veze

uredi