Неки то воле вруће (представа)

представа

Neki to vole vruće je mjuzikl premijerno izveden u Pozorištu na Terazijama u Beogradu 27. decembra 1990, a obnovljen 9. februara 2007. godine po originalnoj režiji Soje Jovanović. U pitanju je predstava „Puslica" sa njujorškog Brodveja, koja je bila pozorišni hit 70-ih godina 20. veka, a zasnivala se na scenariju filma „Neki to vole vruće“[1].

Neki to vole vruće
Premijera predstave Neki to vole vruće
ScenarioBili Vajlder
RediteljSoja Jovanović
ScenografMiodrag Tabački
KoreografMiljenko Štambuk
KostimografMiodrag Tabački
UlogeSvetislav Goncić, Žarko Stepanov, Bojana Stefanović, Ivana Popović, Zinaida Dedakin, Rade Marjanović
Premijera9. februar 2007.
Mesto premijerePozorište na Terazijama
Žanrkomedija, mjuzikl
Neki to vole vruće

O predstavi uredi

Reditelj ove najduže igrane predstave na repertoaru Pozorišta na Terazijama jeste Soja Jovanović. Režirana je prema istoimenom filmskom hitu i mjuziklu na Brodveju. Na domaćoj sceni prerađena je pod naslovom „Neki to vole vruće”. U priči o dvojici muzičara koji se, zarad posla, preoblače u žene, o plavuši iz bajke što sanja „milionera”, i o stvarnom milioneru koji se zaljubljuje u muškarca, ispričana je, zapravo, priča o trijumfu ljubavi i lepote. Najbolja potpora tom holivudskom „sižeu” jesu glamurozna scenografija i kostim, odlični muzički aranžmani i koreografija, te istančan osećaj za komiku protagonista komada.

U prvoj glumačkoj postavi igrali su Ivana Mihić, kao Puslica, Rade Marjanović, kao Džo, i Svetislav Goncić, kao Džeri.

Tokom 25 godina su se u ulozi Puslice smenjivale Bojana Stefanović, Ivana Jovanović i Ivana Popović.[2]

U ulozi Džerija, sve vreme igra Svetislav Goncić. Kao Džo, do marta 2022. igrao je Rade Marjanović, a od tada Žarko Stepanov.[3]

Autorski tim uredi

Uloge uredi

Sadašnja postava glumaca je:[4]

Glumac Uloga
Bojana Stefanović / Ivana Popović Puslica
Žarko Stepanov Džo / Džozefina
Svetislav Goncić Džeri / Džeraldina / Dafne
Bora Nenić / Branislav Zeremski Gas Plameni
Zinaida Dedakin Slatka Džezi
Rade Marjanović Bizgou
Miroljub Turajlija Kamućo Kamašna
Milan Antonić Čarli Čačkalica

O Puslici (mjuzikl) uredi

Za ovu, najduže igranu predstavu na repertoaru Pozorišta na Terazijama, odgovorna je Soja Jovanović, koja je imala smelosti i velemajstorskog umeća da se nakon istoimenog filmskog hita i Brodveja, uspešno upusti u realizaciju „Neki to vole vruće” i na domaćoj sceni. U priči o dvojici muzičara koji se, zarad posla, preoblače u žene, o plavuši iz bajke što sanja „milionera”, i o stvarnom milioneru koji se zaljubljuje u muškarca, ispričana je, zapravo, priča o trijumfu ljubavi i lepote. Najbolja potpora tom holivudskom „sižeu” jesu glamurozna scenografija i kostim, odlični muzički aranžmani i koreografija, te istančan osećaj za komiku protagonista komada…

Soja, Terazije i vruće uredi

Soja Jovanović je bila vezana za Pozorište na Terazijama. Ovde je od 1961. pa do 1999. godine režirala 11 predstava, koje je publika rado gledala: Lov na gavranove, vodvilj Ežena Labiša (30. januara 1961), Doživljaji Vuka Bubala, komedija prema prozi Branka Ćopića, (29. aprila 1962), Karneval, mjuzikl Majkla Stjuarta, Boba Merila i Iko Otrina (15. decembra 1966), Ženske razgovore, operetu Dušana Radovića i Vojkana Borisavljevića (15. marta 1973), vodvilj Vezana Vreća, Žorža Fejdoa (28. januara 1980), mjuzikl Moj dečko, Sendi Vilsona i Lidije Pilipenko (24. oktobra 1984), Volim svoju ženu, mjuzikl Majkla Stjuarta, Saja Kolmena i Lidije Pilipenko (26. septembra 1986), Poziv u dvorac, komediju Žana Anuja (6. novembra 1988), mjuzikl Neki to vole vruće, Pitera Stouna i Boba Merila, Džula Stajna i Miljenka Štambuka (27. decembra 1990), Kabare, mjuzikl Džoa Masterofa i Freda Eba, Džona Kandera i Ljiljane Dulović, Snežane Todorović i, najzad, vodvilj Žorža Fejdoa, Umrla je gospođa majka gospođina (26. novembra 1999).

Posebno mesto u saradnji Soje Jovanović sa Pozorištem na Terazijama, nesumnjivo, zauzima mjuzikl Neki to vole vruće. Bila je to poslednja premijera na „terazijskoj sceni” – nakon koje počinje četrnaestogodišnje „izgnanstvo” u Domu kulture „Vuk Karadžić”.

Mjuzikl „Neki to vole vruće“ su u režiji postavci Soje Jovanović (ovoga puta, ponovo na „terazijskoj sceni”) realizovali Rade Marjanović i Svetislav Goncić – zapravo je metaforički luk koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost našeg pozorišta. Parabola iscrtana u slavu umetnosti, kreativnosti ljudskog duha i neuništive volje za trajanjem. Soja Jovanović je to znala i Soja je u tome umela da pomogne.

Reference uredi

Galerija uredi

Spoljašnje veze uredi