Nenad Nenić (Sremska Mitrovica, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, 24. januar 1970) je operski pevač (bariton), solista Opere i teatra „Madlenijanum“ u Zemunu i profesor na odseku za solo pevanje Muzičke škole „Kosta Manojlović“ u Zemunu.[1]

Nenad Nenić
Debi Nenada Nenića u Narodnom pozorištu u Beogradu kao Dankairo u Bizeovoj operi „Karmen“
Lični podaci
Datum rođenja(1970-01-24)24. januar 1970.(54 god.)
Mesto rođenjaSremska Mitrovica, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
ZanimanjeSolo pevač
Muzički rad
ŽanrKlasična muzika, Opera
Instrumentglas, bariton

Pevački počeci i školovanje

uredi

Došavši u Beograd na studije istorije, počinje da peva u horu AKUD „Španac“ koji je vodio čuveni jugoslovenski horski dirigent Slobodan Bursać, koji mu predlaže da počne da školuje glas. Po smrti maestra Bursaća, nastavlja da peva u horovima KUD „Abrašević“ i AKUD „Ivo Lola Ribar“ koje je vodio istaknuti horski dirigent Milovan Pančić, koji ga upoznaje sa prof. Ljubicom Živković, u čijoj klasi počinje da uči solo pevanje. Ubrzo od maestra Pančića dobija i prve horske solo deonice. Po završetku odseka za solo pevanje u Srednjoj muzičkoj školi „Jovan Bandur“ u Pančevu, u klasi prof. Ljubice Živković, upisuje i diplomira studije solo pevanja na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Aleksandre Dude Ivanović. Postdiplomske studije upisao je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi prof. Katice Nikolić.

 
Nenad Nenić u kostimu Redžep-age sa poštovaocima - Opera Stanislava Biničkog „Na uranku“, Operski studio Narodnog pozorišta u Beogradu

U toku studija dobija nagrade za studenta godine, postaje član i stiče diplomu Operskog studija Narodnog pozorišta u Beogradu pod vođstvom primadone Biserke Cvejić i reditelja Borislava Popovića, sa kojima uči i ostvaruje svoje prve uloge: Redžep-aga (Stanislav Binički - Na uranku)... Pohađao je kurseve kod dirigenta Rimske opere Karla Venture i kod čuvenog engleskog soprana Polin Tinzli.

Karijera

uredi

Prvi profesionalni aganžman imao je u Horu Umetničkog Ansambla Jugoslovenske narodne armije, čiji je bio solista. Kao solista Hora Pozorišta na Terazijama imao je zapažene uloge u mjuziklima, a i do danas je ostao saradnik hora.

 
Nenad Nenić kao Dandini u Rosinijevoj operi „Pepeljuga“ - Narodno pozorište u Beogradu

U Operi Narodnog pozorišta u Beogradu, gde je bio anganžovan kao solista, ostvario je neke manje role, a zatim i niz uloga prvog i drugog faha. Debitovao je ulogom Dankaira (Ž. Bize - Karmen), a sledili su: Papageno (V. A.Mocart - Čarobna Frula); Dandini (Đ.Rosini - Pepeljuga); Šonar (Đ.Pučini - Boemi); Peter (E. Humperdink - Ivica i Marica); Marulo (Đ. Verdi - Rigoleto).

 
Valentina Taškova i Nenad Nenić kao Fjordiliđi i Guljelmo u Mocartovoj operi „Tako čine sve“ - Opera i teatar „Madlenijanum"

U Operi i teatru „Madlenijanum“, gde je vrlo aganžovan solista, ostvario je sledeće uloge:

Guljelmo (V. A. Mocart - Tako čine sve); Kralj, Čovek sa mazgom (K. Orf - Mudrica); Luter, Krespel, Šlemil (Ž. Ofenbah - Hofmanove priče); Markiz d' Obinji, Baron Dufol (Đ. Verdi - Travijata); Šarples (Đ. Pučini - Madam Baterflaj); Gasparo (G. Doniceti - Rita; koprodukcija sa hrvatskim umetnicima); Šarlo, Bonifas (Ž. Iber - Anželika; koprodukcija sa hrvatskim umetnicima); Silvio (R. Leonkavalo - Pajaci); Per Gint (E. Grig - Severna bajka; muzičko-baletski spektakl).

U okviru prestižnog BAM festivala bruklinske muzičke akademije, gostovao je na sceni njujorške opere „Hauard Gilman“, ulogom Reportera u operi o Nikoli Tesli „Ljubičasta vatra“ kompozitora Džona Gibsona, uz eminentne američke i srpske soliste, kao i dirigenta Anu Zoranu Brajović.

Ostvario je i ulogu Apolona Apolonoviča Ableuhova, na premijernom izvođenju kamerne opere „Petrograd“ Branke Popović. Predstava je u organizaciji Jugokoncerta, Doma omladine Beograda, SOKOJ-a, Ministarstva kulture i Sekretarijata za kulturu Grada Beograda, izvedena uz pratnju renomiranog gudačkog orkestra Gudači Sv. Đorđa.

Sarađivao je sa više kamernih sastava i orkestara. Uz Novu bugarsku filharmoniju, hor Konzervatorijuma iz Sofije i dirigenta Zorana Andrića, sa eminentnim bugarskim i srpskim solistima izvodio je solističke deonice u oratorijumu „Stvaranje sveta“ Franca Jozefa Hajdna i „Rekvijemu“ Antonjina Dvoržaka.

Uz Hor i Simfonijski orkestar Radio-televizije Srbije, pod dirigentskom palicom Stanka Jovanovića, premijerno je izveo „Srbija je… Molitva, Tajna, Ljubav, Vera i Nada“, kantatu Vere Milanković, čije je solo pesme premijerno izvodio, kao i kompozicije Olivera Benića. Nastupao je kao solista sa raznim horovima izvodivši široki repertoar svetovne i duhovne muzike, kao i premijere dela kompozitora Svetislava Božića.

Ostvario je niz solističkih koncerata i resitala u Srbiji, uz pratnju renomiranih pijanista kao što su Marija Đukić, Tatjana Simonović-Ovaskainen...

Nastupao je u operskim teatrima i koncertnim dvoranama širom Srbije (U Beogradu: Velika dvorana Zadužbine Ilije M. Kolarca, Velika dvorana Sava centra, Galerija Srpske Akademije Nauka i Umetnosti, Velika dvorana Opere i teatra „Madlenijanum“, Velika sala Narodnog pozorišta... U Novom Sadu: Srpsko narodno pozorište, Sinagoga; U mnogim manjim gradovima širom Srbije...), kao i u gradovima bivše Jugoslavije (Slovenija - Ljubljana; Hrvatska - Zagreb, Varaždin; Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija - Skoplje; Bosna i Hercegovina, Republika Srpska - Banja Luka), Evrope (Italija - turneja po manjim gradovima; Francuska - Pariz; Češka Republika - Prag, Karlovi Vari) i Sjedinjenih američkih država, u operskim predstavama, na koncertima i eminentnim festivalima klasične muzike kao što su BEMUS, Mokranjčevi dani, BAM festival u Njujorku...

Kritike

uredi

...premijerno izvedena njena kantata po stihovima Desanke Maksimović „Srbija je… Molitva, Tajna, Ljubav, Vera i Nada“ u stilu muzičkog realizma tipa Janačeka i Konjovića koji ne dozvoljava melodijska rasplinjavanja i bliži i tipu muzičkog parlanda (pri čemu je izuzetno jasnu dikciju postigao bariton Nenad Nenić u lirskoj naraciji bez rodoljubivih egzaltacija i u responzorijalnom pevanju sa orkestrom, čime je zaslužio i aplauz na otvorenoj sceni).

(Muzika klasika br. 12, jul - septembar 2013. - KONCERTI - Vera Milanković, Ljubica Sekulić, Zoran Simjanović)[2]

Na sceni su podjednako briljirali i pevači i igrači. Troje solista – Nenad Nenić kao Per Gint, Jasmina Stojković i Olga Malević-Đorđević kao Solvejg i Tanja Obrenović u ulozi Anitre, ujedno su i plesali na sceni.

(M. R. B., Politika (novine), Beograd, 11. decembar 2011. - Premijera baleta „Severna bajka”)[3]

Sjajna muzika, odlično orkestarsko vođenje i interpretacija i posebno, učestvovanje Tanje Obranović, mecosoprana, Nenada Nenića, baritona i mlade Jasmine Stojković, soprana (u vokalnoj ulozi Solvejge) izazvali su oduševljene u gledalištu.

(Kritika „Severne bajke“ na sajtu Opere i teatra „Madlenijanum")[4]

Posebno treba istaći Nenada Nenića, koji je pokazao lep i upečatljiv glas, glumački precizno i hrabro dočaravši u izvesnoj meri neodlučnog i taštog zavodnika Silvija.

(Ksenija Stevanović, Politika (novine), Beograd, 18. novembar 2011. - „Maštoviti Aleksandrov“, Opera „Pajaci” Ruđera Leonkavala u Operi i teatru Madelenianum[5])

...s njegovim dobrim pedagogom, muzikalnim baritonom, Nenadom Nenićem (koga pamtimo po odličnoj ulozi u Mocartovoj operi „Tako čine sve“, na sceni „Madlenijanuma“), otvaraju lepe perspektive umetničkog razvoja.

(Marija Adamov, Bečejski mozaik, 04. jun 2010. - pregled manifestacije Obzorja na Tisi-18. dani Josifa Marinkovića)[6]

Posle je Hor „Abraševića“ gdje je dominirao bariton soliste Nenada Nenića izveo ovu kompoziciju.

(Radio Svetigora - globalni hrišćanski radio, 2009. - Održana Svetosimeonovska akademija na Kolarcu)[7]

Nenad Nenić kao Reporter rukovodio je svojom deonicom sa očiglednom posvećenošću.

(Stiv Smit, Njujork Tajms, 20. oktobar 2006. - Muzički pregled, „Ljubičasta vatra"[8])

Otac dobija komičnu crtu – ležerno neodgovoran, srećan što je dovukao brdo hrane jedva da i primeti da mu nema dece, polupijan skače s krova kuće! Sve to ne smeta baritonu Nenadu Neniću da peva, i to odlično.

(Marija Ćirić, Vreme, 11. jul 2002. - Klasika-Ivica i Marica, Englberta Humperdink-Veštica bez moći)[9]

Bariton Nenad Nenić insistira na „bufo" karakteristikama lika Guljelma i uspeva mu da dobro nasmeje publiku.

(Marija Ćirić, Vreme, 23. maj 2002. - Opera: Così fan tutte; Voflgang Amadeus Mocart – Così fan tutte, Kamerna opera Madlenianum)[10]

Pedagoška karijera

uredi

Od 2006. godine bavi se vokalnom pedagogijom. Kao profesor kamerne muzike radio je u Muzičkoj školi „Josip Slavenski“ u Beogradu. Trenutno radi kao profesor solo pevanja u Muzičkoj školi „Kosta Manojlović“ u Zemunu, gde je dva mandata bio i šef odseka. Tokom svoje pedagoške karijere, njegovi učenici su osvojili nazive Laureata i brojne nagrade (pretežno prve i druge nagrade) na prestižnim republičkim i međunarodnim takmičenjima solo pevača u Srbiji i regionu. Učenici koji su maturirali u klasi prof. Nenada Nenića upisali su studije solo pevanja na Filološko-umetničkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu, Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajavu, Univerzitetu za muziku i izvođačke umetnosti u Beču, Fakultetu muzičke umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. Zahvaljujući svojim pedagoškim rezultatima, izabran je za člana žirija 10. Međunarodnog takmičenja solo pevača „Lazar Jovanović“ u Beogradu i međunarodnog Internet muzičkog takmičenja.

Reference

uredi