Neptun (mitologija)

римски бог воде и мора

Neptun (lat. Neptunus) je u rimskoj mitologiji bio bog tekuće vode.

Neptun nudi bogatstva mora gradu Veneciji, Đovani Batista Tijepolo 1748–50. Ova slika je predstavljala bogatstvo i moć Republike Venecije bazirane na njenoj prevlasti na moru.

Bio je jedan od najstarijih rimskih božanstava, bog tekuće vode važne za plodnost zemljišta. Zbog toga su ovog boga poštovali pre svega zemljoradnici. Njegov najvažniji praznik, Neptunalije, bio je označen u najstarijem verskom kalendaru i to 23. jula, u vreme najvećih vrućina kada je dolazilo do presušivanja rečnih tokova. Tada su pravljeni zakloni od lišća, a bog se prizivao da spreči sušu.[1]

Nakon lekisternijuma, (339. p. n. e.), Neptun je bio poistovećen sa grčkim Posejdonom i tada je postao bog mora i zaštitnik prekomorske trgovine. Moguće je da je kult takvog Neptuna prenesen iz Tarenta. Tada je i boginja Salacija, sa kojom je u kultu bio povezivan, poistovećena sa Amfitritom. Povezivan je i sa boginjom Vanilijom.[1]

Prvi hram ovog boga je podignut 206. p. n. e. u blizini Velikog cirka, a drugi 25. p. n. e. na Marsovom polju. Sagradio ga je Agripa. U doba Carstva, u zvaničnom kultu je imao podređenu ulogu, ali su se u njegovu čast održavale igre Ludi Neptunalici koje su počinjale borbom, naumahijom.[1]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b v Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.

Izvori

uredi

Spoljašnje veze

uredi