Nerčinski sporazum
Nerčinski sporazum (rus. Нерчинский договор; uproš: 尼布楚条约; trad: 尼布楚條約; pin: Níbùchǔ Tiáoyuē) bio je prvi sporazum između Rusije i Kine. Rusija je odustala od teritorija sjeverno od rijeke Amura do Stanovojskog vijenca i zadržala oblast između rijeke Argun i Bajkalskog jezera. Ova granica duž rijeke Argun i Stanovojskog vijenca se zadržala sve do prisajedinjenja Priamurja i Primorja Rusiji 1860. godine.
Sporazum je potpisan u Nerčinsku 27. avgusta 1689. godine.[1] Potpisivači su bili Songotu, u ime cara Kansija, i Fedor Golovin, u ime ruskih careva Ivana V i Petra I.
Mjerovani sporazum je napisan na latinskom jeziku, sa prevodima na ruskom i mandžurskom jeziku, ali obje verzije su se znatno razlikovale. Nije postojao zvanični tekst na kineskom naredna dva vijeka,[2] ali su granični markeri upisani na kineskom zajedno sa madžurskim, ruskim i latinskim jezikom.[3]
Kasnije, 1727. godine, Kjahtinski sporazum je popravio ono što je današnja granica Mongolije zapadno od Arguna i otvorio je za trgovinu karavanima. Ajgunskim sporazumom 1858. godine Rusija je priporijala teritorije sjeverno od rijeke Amura, a Pekinškim sporazumom 1860. godine priporijal je priobalje do Vladivostoka. Sadašnja granica ide duž rijeka Argun, Amur i Usuri.
Reference uredi
- ^ Krausse, Alexis Sidney (1899). Russia in Asia: a record and a study, 1558-1899. G. Richards. str. 330—31. Pristupljeno 26. 8. 2011.
- ^ *On the difference between version of the treaty, see V. S. Frank, "The Territorial Terms of the Sino-Russian Treaty of Nerchinsk, 1689", The Pacific Historical Review 16, No. 3 (August 1947), 265–170. For the original texts of the treaties, see Michael Weiers ed., Die Verträge zwischen Russland und China, 1689-1881 (Bonn: Wehling, 1979).
- ^ Journal of the Royal Central Asian Society, 281.