Neškov vis
Neškov vis je ogranak Stare planine blizu Dimitrovgrada koji su branili vojnici 11. srpskog pešadijskog puka. Na ovom mestu su se odigrale dve bitke, jedna u Srpsko-bugarskom ratu a druga tokom Drugog svetskog rata.
Bitke na Neškovom visu uredi
Predveče 24. novembra 1885. godine Bugari su jurišali i upali u polunapuštene rovove srpskih pešaka, jer je veći deo branilaca Neškovog visa bio odstupio. Na položaju su bili samo vojnici 2. bataljona kapetana Mihaila Katanića. U blatnjavim rovovima nastala je krvava borba prsa u prsa. Bugarska vojska zarobila je pukovsku zastavu. Kapetan Katanić je preoteo od Bugara zastavu 11. puka i dodao je jednom srpskom podoficiru. Zastava je spasena, a kapetan Katanić teško ranjen u vrat i nogu pa su ga Bugari zarobili i odveli u Sofiju na lečenje.[1]
Za ovo junačko Delo na Neškovom visu kapetan Katanić je unapređen u čin majora. Borbu i junaštvo srpskog kapetana posmatrao je i bugarski knez Batenberg koji ga je kasnije posećivao u bolnici. Tog dana bugarska vojska opkolila je sprsku vojsku sa severne strane Neškovog visa blizu sela Milojkovca — Paskašija. Bugarska vojska prošla je preko zvanog mesta Crna mrtvina, gde su bugarski vojnici prošli i izbili iza leđa. Bilo je dosta žrtava sa obe strane. Poginulo je srpskih vojnika 746, a bugarskih oko 500.
„Borba na Neškovom visu spada u red najtežih borbi koje su vođene y ovom ratu. Bilo je više primera lične hrabrosti i junaštva, od kojih navodno samo jedan. Kada je došlo do gušanja i borbe prsa u prsa, zastava 11. puka pala je u ruke Bugara. Spazivši to, kapetan Mihailo Katanić jurnuo je s nekoliko svojih vojnika u gomilu Bugara, oteo zastavu i braneći je, ubio iz revolvera četiri bugarska vojnika, ali je i sam bio teško ranjen u vrat i nogu. Pošto je izgubio mnogo krvi, pao je. Zadnjim trzajem uspeo je da dobaciti zastavu jednom svom podoficiru, koji ju je spasao.“[2]
Posle mira sa Bugarima, major Katanić dolazi u Beograd, ali je ubrzo umro, i postao nacionalni heroj Srbije sa Neškovog visa u borbi sa Bugarima 1885. god. Kraj spomenika na Neškovom visu sahranjeni su izginuli vojnici srpske i bugarske vojske u jednu grobnicu.
Braneći Kraljevinu Jugoslaviju u ratu 1941. gocine, između fašističke Nemačke i Jugoslavije na Neškovom visu poginula su 63 jugoslovenska vojnika. Spomenik ovim junacima podignut je kod železničke stanice Činiglavci, između železničke pruge i autoputa na relaciji Pirot–Dimitrovgrad.