Ppepodobni Nikolaj Studit (793.—868.) je hrišćanski svetitelj, monah; iguman Studitskog manastira (846—850 i 867—868).[1]

Nikolaj Studit
Lični podaci
Datum rođenja793
Mesto rođenjaKrit,
Datum smrti868
Svetovni podaci
Praznik4. februar

Rođen je 793. godine na Kritu, u selu Kidoniji.[2] Kao mali izučio je Sveto Pismo. Kasnije odlazi u Carigrad u Studijski manastir, gde je bio njegov ujak, sveti Teofana Načertanog Teodoru, a iguman manastira sveti Teodor Studit. Tamo je živeo sa ostalom decom u zasebnom domu, koji se nalazio van manastirske ograde, i bio podignut za školu deci. Kasnije, se tamo zamonašio i primio sveštenički čin.

U vreme kada je na vizantijski presto došao car Lav Jermenin i počeo proganjati sve koji su stali u zaštitu poštovanja ikona, stao je ne njihovu stranu patrijarh Nikifora i svih arhijereja i arhimandrita, koji su ustali protiv ikonoboračke jeresi. Car Lav ih je sve proterao na zatočenje u razne pokrajine. Sveti Teodor Studit i blaženi Nikolaj, poslati su u okolinu Apoloniadskog jezera, u grad Mezopu u tamnicu, gde su proveli godinu dana.

Kasnije su proterani daleko na istok, u mesto Vonitu. Tamo su bili teško mučeni.

Nakon smrti cara Lava Jermenina na presto vizantijskog carstva dolazi Mihailo Travlos. On je naredio da se puste iz tamnica i vrate iz zatočenja svi koji su na to bili osuđeni zbog vere. Tada su pušteni iz zatočenja i blaženi Nikolaj sa velikim Teodorom. U Halkidonu su posetili patrijarha Nikifora koji je bio tu u zatočenju. Zajedno sa patrijarhom došli su u Carigrad da predlože caru da primi pravoslavnu veru. Ali car, nije poslušao njihov savet, samo nije branio drugima da se klanjaju svetim ikonama. Nakon toga su se nastanili na ostrvu Heronis. Tamo su služili pri crkvi svetog mučenika Trifuna. Tamo je veliki Teodor umro.

Po smrti Svetog Teodora, Nikolaj posta igumanom studijskim. Još za života činio čudesa silom blagodati Božje. Tako: isceli od bolesti Evdokiju, ženu cara Vasilija, i Jelenu, ženu patrikija Manuila. Teofilu Melisenu, uglednom plemiću, kome se ne držahu deca, blagoslovi novorođenu kćerku i proreče da će živeti i mnogoplodna biti, što se i zbi na radost roditeljima. Na sam dan smrti prizva monahe i upita ih šta im nedostaje. „Žita“ - odgovoriše monasi. Tada reče samrtnik: „Onaj koji je ishranio Izrailja u pustinji, poslaće i vama izobilno pšenice kroz tri dana“. I zaista trećega dana doplovi pod manastir lađa puna žita, poslata od cara Vasilija.

Posle smrti cara Mihaila, na presto je dođao njegov sin Teofilo. On je ponovo pokrenuo gonjenje pravoslavnih zbog poštovanja svetih ikona. U toku tih progona postradali su sveti oci Teodor i Teofan Načertani. Blaženi Nikolaj, je bežeči od progona išao je od mesta do mesta svo do smrti cara Teofila ikonoborca. Nakon njega na presto je došla njegova žena carica Teodora sa sinom Mihailom. I opet se zacari mir u Crkvi Hristovoj, i vera zasija, a patrijarhovao je u Carigradu sveti Metodije. U njegovo vreme Nikolaj se vraća u Studitski manastir. Tamo je izabran za igumana, u vreme patrijarha svetog Ignjatija. Pošto je tri godine bio iguman, predao je igumanstvo blaženom Sofroniju, a sam se povukao na bezmolvno mesto, i provođaše život u ćutanju. Nakon smrti igumana Sofronija pozvali su ponovo Nikolaja da bude iguman.

Car Mijalo III, nakon sukoba sa patrijarhom Ignjatijem, zatvorio je u tamnicu i blaženog Nikolaja. Nakon dolaska na presto car Vasilije I Makedonac ga je pustio iz tamnice.

Umro je 4. februara 868. godine, u svojoj sedamdeset i petoj godini.[3]

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 4. februara po crkvenom, a 17. februara po gregorijanskom kalendaru.

Reference uredi

  1. ^ Nikolaй Ispovednik // Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona : v 86 t. (82 t. i 4 dop.). — SPb., 1890—1907.
  2. ^ dusan. „Prepodobni Nikolaj Studit – EPARHIJA RAŠKO-PRIZRENSKA U EGZILU” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-23. 
  3. ^ „Arhimandrit JUSTIN Popović ŽITIJA SVETIH 4. FEBRUAR ŽITIJE PREPODOBNOG OCA NAŠEG NIKOLAJA STUDITA, ISPOVEDNIKA”. Arhivirano iz originala 19. 02. 2016. g. Pristupljeno 19. 09. 2015. 

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.