Nikola Kašiković

Nikola T. Kašiković (Sarajevo, 4. decembar 1861 — Sarajevo, 22. maj 1927)[1] bio je srpski publicista, urednik i vlasnik srpskog književnog lista Bosanska vila, i sakupljač srpskih narodnih umotvorina.[2][3]

Nikola Kašiković
Nikola T. Kašiković
Lični podaci
Datum rođenja(1861-12-04)4. decembar 1861.
Mesto rođenjaSarajevo, Osmansko carstvo
Datum smrti22. maj 1927.(1927-05-22) (65 god.)
Mesto smrtiSarajevo, Kraljevina SHS
Novinarski rad
NovineBosanska vila

Biografija uredi

Rođen je u Sarajevu 1861. godine u tadašnjem Osmanskom carstvu. U Sarajevu je završio Srpsku nižu gimnaziju, a nakon toga Srpsku učiteljsku školu u Somboru 1884. godine. Nakon završene Srpske učiteljske škole, radi kao učitelj Srpske škole u Sarajevu.[3] Sarađivao je u dječjem listu „Golub“, koji je objavljivao pjesme i srpske narodne umotvorine. Bio je i saradnik srpskog književnog lista „Javor“, koga je osnovao Jovan Jovanović Zmaj. Kao član Učiteljskog zbora Srpske škole u Sarajevu, zajedno sa Nikolom Šumonjom, Božidarom Nikašinovićem i Stevom Kaluđerčićem 19. oktobra 1885. godine je bio osnivač srpskog književnog lista „Bosanska vila[3]. Krajem 1891. godine „po savjetu srpskih književnika“ napušta učiteljsku službu i potpuno se posvećuje vođenju i uređivanju časopisa Bosanska vila. Kašiković je bio treći urednik Bosanske vile, a na toj poziciji je bio od aprila 1887. godine do 15. juna 1914. godine. Nikola Kašiković je 1906. godine postao član Srpskog novinarskog udruženja sa sjedištem u Beogradu. Bio je jedan od osnivača i predsednik Srpskog pjevačkog društva Sloga, utemeljivač i član Srpskog kulturnog i prosvetnog društva Prosvjeta.

Pored uredništva, pisao je radove o književnom i kulturnom životu, a kao najveći uspjeh mu se pripisuje prikupljanje srpskih narodnih umotvorina, predanja, vjerovanja i srpske narodne poezije.[3]

Prevodio je sa ruskog jezika.[3]

Nikola Kašiković je bio vlasnik Bosanske vile od 1889, pa do prestanka rada Vile 1914. godine, kada su je austrougarske vlasti zabranile.[4]

Godine 1886. je zasnovao porodicu sa Stojom Zdjelarević, pitomicom Zavoda Mis Adeline Pauline Irbi gde je bio predavač. U tom braku je rođeno četvoro dece: Predrag (1887), Relja (1890), Sreten (1892) i Tankosava (1893)[1].

Prvi svjetski rat uredi

Austrougarske vlasti su u toku Prvog svjetskog rata zatvorile Kašikovića i njegovu porodicu. Austrougarska politika je bila takva da su gotovo svi ugledni Srbi zatvarani i osuđivani u periodu 1914-1917.

Nakon što je Austrougarska okupirala Kraljevinu Srbiju, početkom 1916. godine su u Beogradu u stanu profesora Milorada Pavlovića Krpe pronađena pisma Nikole Kašikovića. Prema austrougarskim izvještajima, Kašikovićeva pisma su bila kompromitujuća i vojne sadržine o kretanju austrougarske vojske. Austrougarske vlasti su na osnovu ovih pisama 9. marta 1917. godine osudile Nikolu Kašikovića na deset godina robije, a nakon toga i njegovu ženu i sina.[1] Njegova žena Stoja i sin Predrag su osuđeni na smrt 12. januara 1918. godine, tako što će majka da gleda kako joj sina vješaju. Kasnije su pomilovani na deset godina robije.[4]

Kraljevina SHS uredi

Nakon završetka Prvog svjetskog rata, Kašiković nije uspio da obnovi list. Zbog svojih prilika se zaposlio kao učitelj u jednoj osnovnoj školi u Sarajevu. Radio je kao učitelj do 1924. godine kada je penzionisan. Spremao je zbirku srpskih narodnih umotvorina, a objavio je jednu knjigu pod naslovim „Narodno blago“. Preminuo je 22. maja 1927. godine u Sarajevu.[4]

Nagrade uredi

Nikola Kašiković je bio odlikovan:

Bibliografija uredi

  • Zbirka Nikole T. Kašikovića - Narodno blago / Nikola Kašiković, Sarajevo, (1927)

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v Trajković, Borjanka. „NIKOLA T. KAŠIKOVIĆ – SARAJLIJA ILI ČASOPIS KAO SUDBINA” (PDF). zapadnisrbi.com. Pristupljeno 30. 1. 2022. 
  2. ^ Nikola T. Kašiković – Sarajlija ili časopis kao sudbina Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. oktobar 2014) / Borjanka Trajković, Narodna biblioteka Srbije, Beograd (jezik: srpski)
  3. ^ a b v g d Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 327. 
  4. ^ a b v Digitalna Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske: Nikola Kašiković[mrtva veza] (jezik: srpski)

Literatura uredi

  • Osnivanje i prve godine Bosanske vile - Prilozi za izučavanje istorije Sarajeva / Todor Kruševac, Sarajevo (1963)
  • Književna istorija - Nikola T. Kašiković sakupljač srpskih narodnih umotvorina / Trajković Borjanka, Beograd (2004)
  • Narodne pjesme iz zbirke Nikole T. Kašikovića / R. Pešić-Nenin, R. Sarajevo 1951. Prilozi za književnost i jezik, istoriju i folklor, knj. XX, sv. 3-4, str. 367.
  • Nikola T. Kašiković – Sarajlija ili časopis kao sudbina / Borjanka Trajković, Narodna biblioteka Srbije, Beograd