Никсон (film)

Nikson (engl. Nixon) je biografski istorijski dramski film iz 1995. godine u režiji Olivera Stouna, a po scenariju Olivera Stouna, Stivena Rivela i Kristofera Vilkinsona, uz značajne doprinose „konsultanata projekta“ Kristofera Šera i Roberta Šera. Glavne uloge igraju: Entoni Hopkins, Džoan Alen, Džejms Vuds, Pol Sorvino.[1]

Nikson
Filmski poster
Izvorni naslovNixon
Žanrbiografski film
istorijski film
drama
RežijaOliver Stoun
ScenarioOliver Stoun
Stiven Rivel
Kristofer Vilkinson
Glavne ulogeEntoni Hopkins
Džoan Alen
Džejms Vuds
Pol Sorvino
MuzikaDžon Vilijams
Direktor
fotografije
Robert Ričardson
MontažaHenk Korvin
Brajan Berdan
Producentska
kuća
Hollywood Pictures
Illusion Entertainment Group
Cinergi Pictures
DistributerBuena Vista Pictures
Cinergi Productions
Godina1995.
Trajanje192 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet44,000,000 dolara
Zarada13,681,765 dolara
IMDb veza

Film govori o političkom i ličnom životu bivšeg predsednika SAD Ričarda Niksona, koga igra Entoni Hopkins.

Film prikazuje Niksona kao složenu i, u mnogim aspektima, osobu vrednu divljenja, iako duboko manjkavu. Nikson počinje odricanjem od odgovornosti da je film „pokušaj razumevanja istine [...] zasnovan na brojnim javnim izvorima i na nekompletnom istorijskom zapisu“.

U filmu je predstavljena ansamblska podela uloga koje tumače Entoni Hopkins, Džoan Alen, Džejms Vuds, Pol Sorvino, Pauers But, Ed Haris, Bob Hoskins, Kevin Dan, Baj Ling, Džon Dil, Den Hedaja, Meri Stinberdžen, Toni Goldvin, Dejvid Pejmer, Sol Rubinek, Lari Hegmen, Toni Lo Bjanko, Sem Voterston, Bridžet Vilson i mnogi drugi.

Ovo je bio drugi Stounov od tri filma o američkom predsednikovanju, snimljen četiri godine posle DžFK-a, o ubistvu Džona F. Kenedija, a 13 godina kasnije usledio je Buš, o Džordžu Bušu mlađem.

Radnja uredi

 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Film se uglavnom vrti oko skandala Votergejt, rata u Vijetnamu i odnosa sa Kubom, uključujući operaciju u Zalivu svinja.

1972. godine. Grupa muškaraca se sprema da upadne u sedište predsedničkog kandidata Demokrata Džordža Mekgaverna, koji se nalazi u vašingtonskom kompleksu Votergejt. Na licu mesta uhapšeno je pet provalnika. Ovaj događaj se smatra početkom „Votergejt skandala”. U sledećoj sceni, neposredno pre ostavke, Nikson, koji je pijan (u filmu Nikson je zloupotrebio ne samo moć već i alkohol, pored droga koje je uzimao, praktično postavši zavisnik), zajedno sa penzionisanim generalom Aleksandrom Hejgom, inače Niksonovim šefom kabineta, razgovara o posledicama magnetofonskih snimaka razgovora u Beloj kući i mogućnosti uništavanja ili skrivanja pojedinačnih epizoda. Fragmenti snimaka izazivaju u njemu sećanja na prošlost i razne događaje iz njegove karijere. On se priseća svog detinjstva i početka sopstvene političke karijere, uključujući njegovu kampanju protiv Aldžera Hisa kasnih 1940-ih. Postepeno, njegova politička karijera dobija zamah: bio je potpredsednik SAD, a 1968. pobedio je u predsedničkoj trci i vodio zemlju.

Kasnije u filmu, ne hronološkim redom, sećanja na detinjstvo provedeno u Kaliforniji. U mladosti je voleo američki fudbal, a zatim je upoznao svoju buduću suprugu Pet Rajan; poraz u predsedničkoj trci 1960. godine, guvernerski izbori u Kaliforniji 1962. i protesti protiv rata u Vijetnamu; služio kao predsednik od 1969. do 1974. Uz ova sećanja se pominju siromašno i strogo religiozno protestantsko detinjstvo pod uticajem njegove majke kvekerke u Kaliforniji (smrt starijeg brata od tuberkuloze omogućava porodici da prikupi novac za podučavanje Niksona na pravnom fakultetu).

Film aludira na činjenicu da je Nikson bio implicitno umešan u ubistvo Džona F. Kenedija. Kada se Nikson suoči sa opozivom, državni sekretar Henri Kisindžer i Aleksandar Hejg savetuju ga da podnese ostavku, na šta on na kraju pristaje. Film se završava oproštajnim govorom osoblju i dokumentarcima sa njegove sahrane 1994. godine.

Uloge uredi

Glumac Uloga
Entoni Hopkins Ričard Nikson
Džoan Alen Pet Nikson
Džejms Vuds G. R. Holdeman
Pol Sorvino Henri Kisindžer
Pauers But Aleksander Hejg
Ed Haris E. Hauard Hant
Džon Dil Dž. Gordon Lidi
Fajvuš Finkel Mjurej Čotiner
Bob Hoskins Džon Edgar Huver (direktor FBI)
Džej Ti Volš Džon Erlikman
Medlin Kan Marta Bil Mičel
Kevin Dan Čarls Kolson
Den Hedaja Trini Kardosa
Edvard Herman Nelson Rokfeler
Meri Stinberdžen Hana Milhaus Nikson
Toni Goldvin Harold Nikson
Boris Sičkin Leonid Brežnjev
Fima Novik Andrej Gromiko
Baj Ling kineski prevodilac
Raisa Danilova ruski prevodilac
Robert Beltran Frenk Stardžes
Dejvid Pejmer Ron Zigler
Sol Rubinek Herb Klajn
Lari Hegmen Džek Džouns
Toni Lo Bjanko Džoni Roseli
Sem Voterston direktor CIA Ričard Helms
Kori Kerijer Ričard Nikson u uzrastu od 12 godina
Rik Jang Mao Cedung
Robert Maršal Spiro Egnju
Mišel Krusik studentkinja (prva na platnu)
Bridžet Vilson Sendi

Reference uredi

  1. ^ „AFI|Catalog”. catalog.afi.com. Pristupljeno 18. 4. 2022. 

Spoljašnje veze uredi