Novozelandski ćuk
Novozelandski ćuk (lat. Ninox novaeseelandiae undulata) izumrla je podvrsta ptice iz porodice pravih sova, endemična za ostrvo Norfok, australijske teritorije u Tasmanovom moru između Australije i Novog Zelanda. Ovo je izumrla podvrsta vrste Ninox novaeseelandiae. Međutim, iako izumro takson, njegovi geni postoje u hibridnom potomstvu poslednje ženske jedinke, koja je poslednji put viđena 1996. godine.[1]
Novozelandski ćuk | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Red: | Strigiformes |
Porodica: | Strigidae |
Rod: | Ninox |
Vrsta: | |
Podvrsta: | †N. n. undulata
|
Trinomijalno ime | |
Ninox novaeseelandiae undulata (Latham, 1801)
|
Opis uredi
Novozelandski ćuk je po izgledu bio veoma sličan ostalim tasmanijskim sovama, ličio je na malu braon jastrebaču sa išaranim perjem. Bio je manji, tamniji i imao je više crvene boje u odnosu na ostale australijske sove,[2] ali je bio malo veći od vrsta sa Novog Zelanda. Ženke su veće od muškaraca, što je izazvalo poteškoće prilikom parenja sa drugim vrstama radi očuvanja vrste.[3]
Stanište uredi
Ova sova je živela na ostrvskim suptropskim šumama, koje su većim delom iskrčene krajem 19. veka, dolaskom ljudi na ta područja. Veći deo preostale šume nalazi se na malom prostoru u nacionalnom parku na ostrvu Norfok.
Ponašanje uredi
Gnežđenje uredi
Gnezdila se u šupljinama drveća. Zabeleženo je da je ova sova polagala jedno do tri, najčešće dva, jaja.[4]
Ishrana uredi
Hranila se malim kičmenjacima, naročito pticama i sisarima, kao i beskičmenjacima.
Status i konzervacija uredi
Populacija ove sove opadala je vremenom krčenjem i modifikacijom njenog šumskog staništa, pogotovo sečenjem velikih drveća sa odgovarajućim šupljinama za njeno gnežđenje. Takođe je postojala konkurencija oko rupa sa divljim medonosnim pčelama i dovedenim penantom.[1] Godine 1986. populacija ove sove svela se na samo jednu jedinku ženskog pola, nazvanu “Miamiti” po vođi jednog plemena sa ostrva Norfok.[5] Kao deo programa pokušaja zaštite i konzervacije bar nekih gena ove ptice, ili nekih njenih izolovanih podvrsta, dva mužjaka novozelandske podvrste ćuka (lat. Ninox novaeseelandiae novaeseelandiae) dovedena su na ostrvo da bi se parila sa ženkom. Uzeti su mužjaci sa Novog Zelanda, a ne iz Australije, zato što je bilo otkriveno da su oni bliži po svojim osobinama taksonu sa ostrva Norfok.[6][7] Bila su napravljena i mesta za gnežđenje. Jedan od dovedenih mužjaka nestao je nakon jedne godine od dovođenja, ali je drugi uspešno oplodio ženku, pa je par odgajao mlade 1989. i 1990. godine. Poslednjoj ženki iz ove podvrste trag je izgubljen 1996. godine, ali je od tada nastala mala populacija od nekoliko desetina hibridnih ptica. Ove ptice i njihovi potomci nastavili su da žive na ostrvu.
Reference uredi
- ^ a b Garnett & Crowley, str. 365
- ^ Higgins, str. 853
- ^ Double & Olsen, str. 283–284
- ^ Higgins, str. 866
- ^ Anon, str. 20
- ^ Double & Olsen, str. 283
- ^ Norman et al, p.33.
Literatura uredi
- Anon.. What the Environment Protection and Biodiversity Conservation Act 1999 (EPBC Act) means for Norfolk Island. Commonwealth of Australia. 2004. ISBN 978-0-642-55031-6. [1]
- Double, Michael; Olsen, Penny (1997). „Simplified polymerase chain reaction (PCR)-based sexing assists conservation of an endangered owl, the Norfolk Island Boobook Ninox novaeseelandiae undulata”. Bird Conservation International. 7: 283—286. doi:10.1017/S0959270900001581.
- Garnett, Stephen T.; & Crowley, Gabriel M.. The Action Plan for Australian Birds 2000. Environment Australia: Canberra. 2000. ISBN 978-0-642-54683-8. [2] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. avgust 2009)
- Higgins, P.J., ur. (1999). Handbook of Australian, New Zealand and Antarctic Birds. Volume 4: Parrots to Dollarbird. Oxford University Press: Melbourne. ISBN 978-0-19-553071-1.
- Norman, Janette; Olsen, Penny; Christidis, Les (1998). „Molecular genetics confirms taxonomic affinities of the endangered Norfolk Island Bookbook Owl Ninox novaeseelandiae undulata”. Biological Conservation. 86 (1): 33—36. doi:10.1016/S0006-3207(98)00012-3.