Nordijsko skijanje

Nordijsko skijanje je popularna verzija skijanja, koja sadrži razne discipline, a zajedničko im je što peta ne može da se pričvrsti na skiju.[1] Često se naziva i skijaško trčanje te je po tom nazivu jasno da se radi o tehnici skijanja koja se koristi uglavnom na ravnijim površinama prekrivenim snegom. Ime je dobilo po zemljama u kojima je nastalo a i danas je najraširenije upravo u nordijskim zemljama - Finskoj, Norveškoj, Švedskoj. Nordijsko skijanje je popularan vid rekreacije ali i takmičarski sport koji je standardan na Zimskim olimpijskim igrama.

Švedska skijašica Ana Hag u ženskoj klasičnoj trci na 10 km na Svetskom prvenstvu u nordijskom skijanju u Oslu, Norveška

Olimpijski događaji su takmičarsko skijaško trčanje, skijaški skokovi i nordijska kombinacija — događaj koji kombinuje skijaško trčanje i skijaške skokove. FIS svetsko prvenstvo u nordijskom skijanju održava ove sportove svake neparne godine,[2] ali postoje i posebna prvenstva u drugim disciplinama, kao što su skijanje na Telemarku[3] i skijaško letenje. Biatlon kombinuje skijaško trčanje i gađanje puškom, ali nije uključen kao nordijska disciplina prema pravilima Međunarodne skijaške federacije (FIS). Umesto toga, ona je pod jurisdikcijom Međunarodne biatlonske unije.[4]

Biomehanika takmičarskog skijaškog trčanja i skijaških skokova bili su predmet ozbiljnog proučavanja. Skijaško trčanje zahteva snagu i izdržljivost, a skijaški skokovi zahtevaju aerodinamičku efikasnost, od kojih se oba zahteva pretvaraju u specifične veštine[5] koje treba optimizovati u treningu i takmičenju.[6]

Istorija nordijskog skijanja uredi

Nordijsko skijanje je verovatno najstariji vid skijanja uopšte. Nastalo je prvenstveno kao potreba za jednostavnijim transportom ljudi preko zasneženih i zaleđenih površina u hladnim područjima, posebno severne Evrope i Azije. Danas je ova varijanta skijanja raširena na svim kontinentima.

Rekreativno skijanje počelo je organizovanim skijaškim vežbama i trkama norveške i švedske pešadije. Vojne trke i vežbe uključivale su spust po neravnom terenu, vežbanje gađanja tokom skijanja nizbrdo i skijaško trčanje na 3 km sa punim vojnim rancem.[7] Slalom (norveški: slalåm) je reč norveškog porekla koja je ušla u međunarodni rečnik skijanja. Tokom 1800-ih skijaši u Telemarku su izazivali jedni druge na „divljim stazama“ (ville låmir), blaže padine su imale pridev „sla“. Neke trke su bile na „neravnim stazama“ (kneikelåm) i ponekad su uključivale „strme skokove“ (sprøytehopp) radi izazova. Ove trke iz 19. veka u Telemarku su se odvijale po posebno teškim stazama obično sa strme planine, uz tobogane i završavale su se oštrim skretanjem („Telemarško skretanje“) na polju ili ledenom jezeru.[8]

Takmičenje u nordijskom skijanju uredi

Takmičenja u nordijskom skijanju obuhvataju ceo raspon dužina staza od tzv. sprint trka od nekoliko kilometara pa do maratona od nekoliko desetina kilometara. Discipline i pravila takmičenja propisuje i sprovodi Međunarodna skijaška federacija (FIS).

Nordijsko skijanje je standardni sport na Zimskim olimpijskim igrama. FIS takođe organizuje i Svetski kup i Svetska prvenstva.

Osim toga, nordijsko skijanje je sastavni deo dva kombinovana sporta: Nordijske kombinacije, koja povezuje nordijsko skijanje i skijaške skokove, te biatlona, koji povezuje nordijsko skijanje i streljaštvo.

Stilovi nordijskog skijanja uredi

Poznata su tri stila nordijskog skijanja: klasični stil, slobodni stil i Telemark.

 
Telemark skijanje, u položaju "telemark", savijeno koleno

Kod klasičnog stila najuobičajeniji je dijagonalni korak, kod kojeg se zamah rukama i nogama izvodi naizmenično, uz odgurivanje s po jednim štapom. Postoji i korak kod kojeg se koristi istovremeno odgurivanja s dva štapa, uz zamah samo jedne noge ili bez nožnog zamaha. Za uspon se koristi tzv. riblja kost, kod kojeg iza skijaša ostaju tragovi po čijem je obliku korak dobio ime.

Slobodni stil za razliku od klasičnog dozvoljava bočno odgurivanje skijama koje više ne moraju biti paralelne. Varijante tog koraka podsjećaju na korak odgurivanja kojeg koriste brzi klizači, iako naravno uključuje i odgurivanje štapovima.

U obje tehnike se kod prelaska padine koristi aerodinamični pognuti položaj sličan položaju alpskog skijaša u spustu. Isto tako za skretanje na padini trkač na skijama može upotrebiti i Telemark tehniku, s obzirom da mu vez dozvoljava podizanje pete od površine skije.

Oprema za nordijsko skijanje uredi

Za nordijsko skijanje potrebne su skije, koje su u poređenju sa skijama za alpsko skijanje bitno uže i duže. Skijaški štapovi su takođe bitno duži nego kod alpske varijante, jer moraju omogućiti efikasno odgurivanje. Skijaški vezovi u nordijskom skijanju omogućavaju podizanje pete od površine skije, dok su prsti pričvršćeni tako da omogućavaju odgurivanje i pritisak na skiju.

Skijališta uredi

Poznata odmarališta za nordijsko skijanje širom sveta uključuju sledeće:[9]

Severna Amerika uredi

Evropa uredi

  • Staza Pir Gint u Norveškoj prostire se na 82 km (51 mi) preko nacionalnih parkova Jotunhajmen, Rondan i Dovrefjel, putovanje od oko sedam dana sa hostelima duž puta.[18][9]
  • Cirk du Gavarni, je cirk u centralnim Pirinejima, u jugozapadnoj Francuskoj, nudi ograničen, ali slikovit skup nordijskih staza.[9]
  • Skijalište Ilas u Finskoj pruža 330 km (210 mi) staza, od kojih je 38 km (38 km) osvetljeno.[9]

Reference uredi

  1. ^ Crego, Robert (2003). Sports and Games of the 18th and 19th Centuries . Sports and games through history. Greenwood Publishing Group. str. 274. ISBN 9780313316104. „Nordic skiing definition. 
  2. ^ „Rules for the Organization of FIS World Championships” (PDF). fis-ski.com. International Ski Federation. 2015. Arhivirano iz originala (PDF) 2016-11-09. g. Pristupljeno 2016-11-08. „The FIS World Championships in the Alpine, Nordic, Freestyle Skiing and Snowboard events are organised every uneven year. 
  3. ^ „The International Ski Competition Rules (ICR)—Joint Regulations for Telemark” (PDF). fis-ski.com. International Ski Federation. 2016. Arhivirano iz originala (PDF) 2016-11-09. g. Pristupljeno 2016-11-08. 
  4. ^ Müller, Erich, ur. (2012). Science and Nordic Skiing V (na jeziku: engleski). 5. Meyer & Meyer Verlag. str. 700. ISBN 9781841263533. 
  5. ^ Linnamo, Vesa, ur. (2007). Science and Nordic Skiing (na jeziku: engleski). Meyer & Meyer Verlag. str. 304. ISBN 9781841262291. 
  6. ^ Prokop, Dave, ur. (1975). Training for Nordic Skiing (na jeziku: engleski). World Publications. str. 95. ISBN 9780890370520. 
  7. ^ Bergsland, Einar (1946). På ski. Oslo: Aschehoug.
  8. ^ Bø, Olav (1993). Skiing throughout history. Oslo: Samlaget. ISBN 8252138853.  line feed character u |title= na poziciji 34 (pomoć)
  9. ^ a b v g d đ e ž Rizzo, Cailey (23. 8. 2018). „8 Dazzling Destinations For a Cross-country Skiing Trip This Winter”. Departures (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 08. 05. 2023. g. Pristupljeno 2020-04-11. 
  10. ^ Lounder, Janet (januar 1985). Backpacker (na jeziku: engleski). Active Interest Media, Inc. str. 58. 
  11. ^ Fry, John; Jebson, Joana (1984), „Ski Magazine's Cross Country—A Special Section”, Ski Magazine: 210, ISSN 0037-6159 
  12. ^ Catamount Trail News, Volume XXIII, Number III, page 5. 2007. 
  13. ^ Howells, Robert E. „Ski Inn-to-Inn on the Catamount Trail, Vermont”. America's Best Adventures. National Geographic. Arhivirano iz originala 16. 10. 2016. g. Pristupljeno 2014-12-30. 
  14. ^ Trails and Conditions Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. decembar 2010). Royal Gorge XC Ski Resort. Retrieved on 2010-12-10.
  15. ^ Rainbow Gorge LLC (2010). History Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. septembar 2010) Rainbow Lodge Official Web Site. Retrieved on 2010-12-10.
  16. ^ Brown, Phil (1999-04-25). Longstreet Highroad Guide to the New York Adirondacks (na jeziku: engleski). Taylor Trade Publications. str. 68. ISBN 978-1-56352-505-6. 
  17. ^ „Skiing at Maine Huts & Trails”. Maine Huts & Trails (na jeziku: engleski). 2015-09-26. Pristupljeno 2020-04-11. 
  18. ^ „Ski Norway - The Peer Gynt Trail - self-guided”. Discover Norway (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-04-11. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi