Noćni let (franc. Vol de nuit) je roman francuskog pisca i pilota Antoana de Sent Egziperija, koji je 1931. godine objavila izdavačka kuća Galimar,[1] sa predgovorom Andre Žida. Roman je iste godine (1931) dobio prestižnu književnu nagradu „Femina”.[2] To je jedan od prvih romana koji je ponovo objavljen ali u džepnom formatu 1953, u zbirci Džepna knjiga (Le livre de poche), gde je pod brojem 3.

Noćni let
AutorAntoan de Sent Egziperi
ZemljaFrancuska
JezikFrancuski
Žanr / vrsta delaRoman

Rezime uredi

Radnja ovog romana odvija se u Argentini, u vreme začetaka komercijalnog vazduhoplovstva. Sent Egziperi, koji je 1929. bio direktor Aeropošte Argentine (Aeroposta Argentina), pripoveda o životu koji je vodio šef kompanije za vazdušnu poštu Rivijer i njegov tim pilota. Glavni cilj koji je sebi postavio Rivijer, centralni lik romana, jeste da dokaže da je avion brže prevozno sredstvo od voza za dostavljanje pošte, pod uslovom da piloti moraju da lete noću, što je izuzetno opasno, što omogućava da se ne gubi vreme stečeno tokom dana. Fabijen, jedan od ovih pilota, vraća poštu iz Patagonije sa krajnjeg juga u Buenos Ajres, ali zahvaćen olujom, on neće uspeti da se vrati matičnu luku. On će se žrtvovati, kao i mnogi drugi, da bi Rivijerova kompanija uspela.

Na zemlji, Rivijer uči svoje ljude da se ne plaše smrti i da ostanu verni misiji koja im je poverena. Moraju delovati „kao da nešto, po vrednosti, prevazilazi ljudski život” : pošta je sveta, bitno je da na odredište stiže svaki dan u isto vreme. Piloti su odgovorni za to, oni to znaju i to je njihov razlog za život. Nemilosrdan, Rivijer osuđuje slabosti i kažnjava neuspehe. On je „ravnodušan prema tome da li izgleda pravedno ili nepravedno”. Otpušta mehaničara čim je napravio grešku u sklapanju motora uprkos njegovoj dvadesetogodišnjoj službi, ponižava pilota kome je nedostajalo hrabrosti, kažnjava upravnika aerodroma jer nije poštovao uputstva. Kada Fabijenova žena dođe kod njega da sazna vesti o svom mužu, on joj neće ništa reći i ona će razumeti da je za nju čekanje završeno. Rivijer tada misli da su istina ljubavi i istina dužnosti kontradiktorne, a ipak obe podjednako važeće.

Analiza uredi

Da bi napravio lik Rivijera, Sent Egziperi je bio inspirisan Didjeom Doraom (Didier Daurat),[3] kome je knjiga i posvećena.

Po objavljivanju, predgovor knjizi je dao Andre Žid i ona je doživela značajan uspeh. Prodaja Noćnog leta se procenjuje na 6 miliona primeraka širom sveta.[traži se izvor]

Žiri prestižne književne nagrade „Femina” je ovom delu dodelio istoimenu nagradu 1931.

Izdanja uredi

  • Sent Egziperi, Antoan de. Romani. Prevela Sanja Žiro Pantelić; predgovor Radivoje Konstatinović. Beograd: Paideia, 2015.
  • Sent Egziperi, Antoan de. Noćni let. Preveo Ivan Kušan. Beograd: Altera, 2001.
  • Vol de Nuit, édition critique par Monique Gosselin-Noat, coll. « Texte littéraires français », Genève, Droz, 2017
  • Vol de nuit, dossier réalisé par Lucien Giraudo, lecture d'image par Isabelle Varloteaux, coll. « Folioplus classiques : 20e siècle n° 114, 158 p., Gallimard, 2007. ISBN 978-2-07-034628-8.

Adaptacije uredi

Film uredi

Strip uredi

  • Noćni let, strip francuskog ilustratora Bernara Pišilia (Bernard Puchulu), u izdanju Fitiropolisa (Futuropolis) iz 2011.[5]

Opera uredi

  • Noćni let (ital. Volo di notte), opera italijanskog kompozitora i pijaniste Luiđija Dalapikolea (Luigi Dallapiccola), nastala 1940.

Muzika uredi

  • Noćno letenje (franc. Voler de nuit), u albumu Liberté Chérie, francuskog pevača Kaložeroa (Calogero), 2017.

Reference uredi

  1. ^ Vol de nuit - Antoine de Saint-Exupéry - GALLIMARD - Grand format - Librairie Gallimard PARIS (na jeziku: francuski). 
  2. ^ „1931—–>Prix Femina et Book of the Month Club”. Antoine de Saint Exupéry (na jeziku: francuski). 2024-04-17. Pristupljeno 2024-04-28. 
  3. ^ „Didier DAURAT sur Antoine de Saint-Exupéry | INA”. ina.fr (na jeziku: francuski). Pristupljeno 2024-04-28. 
  4. ^ Brown, Clarence (1933-10-06), Night Flight, John Barrymore, Helen Hayes, Clark Gable, Metro-Goldwyn-Mayer (MGM), Pristupljeno 2024-04-28 
  5. ^ „Livre Vol de nuit | Futuropolis”. www.futuropolis.fr. Pristupljeno 2024-04-28.