OŠ „Branko Radičević” Bivolje

Osnovna škola „Branko Radičević“, osnovana 1892. godine, nalazi se u Kruševcu, u naselju Bivolje.

Osnovna škola „Branko Radičević“
Glavni ulaz škole i bista Branka Radičevića
Tipdržavna
Osnovana1892.
LokacijaDragana Rajkovića 12
Kruševac
Država Srbija
DirektorDragana Ivanković
Veb-sajtOsnovna škola "Branko Radičević"

Istorijat uredi

Postojanje osnovne škole „Branko Radičević“ vezuje se za 20. septembar 1892. kada sud Opštine bivoljske na čelu sa svojim predsednikom Stanojem Kitanovićem odlučuje da ustupi opštinsku kuću kako bi se u njoj otvorila škola. Narodna škola u Bivolju je te godine upisala 100 đaka, a Stanoje Kitanović postaje prvi predsednik Školskog odbora novoosnovane škole.[1]

Početak razvoja škole uredi

Posle Drugog svetskog rata škola počinje sa radom pod novim, sasvim izmenjenim društveno-ekonomskim i političkim uslovima. Tada su se izučavali sledeći predmeti: srpski jezik, istorija, zemljopis, račun, priroda i privreda, ručni rad, crtanje, pisanje, pevanje i telesne vežbe. Škola u Bivolju dugo posle rata nije imala status gradske, kruševačke škole, iako ni u kakvom pogledu nije zaostajala za ostalim školama u gradu. Školske 1950/51. odlukom Ministarstva prosvete do tada četvororazredna škola postaje osmogodišnja, pa je početkom ove školske godine izvršen upis učenika u 5. razred. Škola tada počinje da radi po nastavnom planu i programu jedinstvenom za osnovnu školu u osmogodišnjem trajanju. Te godine počinje prvi put da se izučava jedan strani jezik, i škola se odlučila za francuski. Značajan period vezan je za školsku 1957/58. godinu, kada škola postaje matična za četvorogodišnje škole u Dedini i Makrešanu.[2] Ime velikog pesnika Branka Radičevića škola u Bivolju počinje da nosi 1959. godine. Na staroj školskoj zgradi u ulici Mićuna Pavlovića (kasnije zgrada „Kristala“) još uvek stoji utisnut reljef lika ovog velikog srpskog pesnika, rad kruševačkog vajara Milivoja Mićića.[1]

Stogodišnjica uredi

Povodom proslave stogodišnjice postojanja i rada škole 1996. godine štampana je monografija škole pod nazivom „Korak u drugi vek". Knjiga je zamišljena kao dokument koji treba da otme od zaborava deo prosvetne i kulturne prošlosti i mesta u kome se škola nalazi. Autori priloga ( Blagoje Tomić, Ivan Pudlo, Milutin Jugović, Danica Obradović, Radmila Nikolić, Miloš Ržaničanin, Zorica Gajić, Ružica Popadić, Julijana Tutulić) želeli su da mlađim generacijama pruže podatke o tome kako su se školovali njihovi očevi, dedovi i pradedovi i kako je škola unazad za preko 100 godina pružala pismenost, znanje i kulturu.

Školski časopisi uredi

Iste godine (1996) škola pokreće i svoj list - Vesnik. To je bila izvanredna prilika da učenici, a naročito članovi novinarske i literarne sekcije pokažu svoju kreativnost. Uređivački odbor časopisa je prvenstvo objavljivanja davao nagrađenim literarnim i likovnim radovima, objavuju se uspesi na takmičenjima, intervjui sa učenicima genaracije, omiljenim nastavnicima, zanimljivosti iz školskog života, učenici sami osmišljavaju rebuse i ukrštenice, deo časopisa je obavezno bio posvećen Branku Radičeviću, a prate se i značajni jubileji vezani za pisce domaće lektire.[1]

Tradiciju Vesnika 2012. godine nastavlja školski časopis CIC. Prvi broj ovog časopisa posvećen je proslavi stodvadesetogodišnjice škole, a ove godine izlazi šesti broj.

Škola danas uredi

Danas Osnovna škola „Branko Radičević" ima ukupno 532 učenika raspoređenih u 26 odeljenja (19 odeljenja u matičnoj školi sa 395 učenika i 7 odeljenja područnih škola sa 137 učenika). U školi radi 26 profesora, 4 predmetna nastavnika i 16 učitelja. Škola ima svoje stručne saradnike: pedagoga, psihologa i logopeda, a od 2010. i pedagoškog asistenta, kao i bibliotekara. Vaspitno obrazovni rad u školi odvija se u dve smene. U školi velika pažnja se ne poklanja samo samom nastavnom procesu već i vannastavnim aktivnostima.[3]

Reference uredi

  1. ^ a b v Korak u drugi vek. Osnovna škola „Branko Radičević". COBISS.SR 1024079491
  2. ^ „Časopis „Cic". Pristupljeno 10. 4. 2017. 
  3. ^ „Osnovna škola Branko Radičević”. Pristupljeno 10. 4. 2017. 

Literatura uredi