OŠ „Stevan Sinđelić” Beograd
Osnovna škola "Stevan Sinđelić" je osnovna škola koja se nalazi na teritoriji opštine Zvezdara, grad Beograd.
Osnovna škola Stevan Sinđelić | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Beograd |
Opština | Zvezdara |
Država | Srbija |
Vrsta spomenika | Osnovna škola |
Vreme nastanka | 1955. |
Vlasnik | Državna osnovna škola |
ssindjelic |
Istorijat uredi
Škola je osnovana 24. juna 1955. godine. Prve školske godine školu pohađaju deca sa teritorije stambenih zajednica VII, IX i X opštine Voždovac. Od ovih učenika formiran je prvi razred. Ostale razrede činili su učenici nižih razreda Jedanaeste, Dvanaeste i Petnaeste mešovite gimnazije. Školi su prilikom osnivanja pripojena neka odeljenja osnovnih škola „Dositej Obradović“, „Vojislav Ilić“ i „Milica Pavlović“, čiji su učenici stanovali u pomenutim stambenih jedinicama. Bez svoje zgrade škole je radila u objektu Jedanaeste gimnazije i imala je osam učionica, školsku radionicu, a salu je povremeno koristila ka podstanar.[1]
Ime besmrtnog srpskog junaka škola je dobija 16. septembra 1955, odlukom Saveta za prosvetu opštine Voždovac. Ime škole je zvanično proglešeno 27. novembra 1955. godine, kada je u holu škole postavljena bista Stevana Sinđelića. Prvi nastavni dan je bio 16. septembar, škola je imala 940 učenika, raspoređenih u 32 odeljenja. Bilo je malo prostora a mnogo đaka. Danas, posle 50 godina je obrnuto. U zapisima o prvim godinama rada prepoznaje se zahktali rad jedne nove škole: stručni aktivi, razredna veća, takmičenja, ogledni časovi. Učenici posećuju beogradske fabrike „Dimitrije Tucović“, „20. oktobar“, „Mihailo Pupin“. Beleži se i poseta Pančevačkom ritu koji se u to vreme još uvek isušuje za potrebe proizvođača hrane za Beograd. Učenici su odlazili na letovanje u Makarsku, Bol na Braču i Bogovađu.[1]
Osim direktora, školom je upravljao Školski odbor. Česte su bile zajedničke sednice Školskog odbora i Nastavničkog veća, a stalne teme tih sednica bile su analiza vaspitno-obrazovnog rada, uređenje i opremanje škole. Godine 1965. Školski odbor je zakonom zamenjen Savetom škole kao novim organom društvenog upravljanja. Iz sastava Saveta biran je i Upravni odbor koji je imao sedam članova.
U dvorištu Jedanaeste gimnazije je 1960. izgrađena školska zgrada. Imala je devet učionica i jedan kabinet. U tom periodu beleži se nabavka nastavnih sredstava kao imperativ vremena.
U snažnom zamahu prosvećivanja pridošlog stanovništva u školi je osnovan Roditeljski univerzitet sa zadatkom da edukuje roditelje i pomogne da prate obrazovanje svoje dece i učestvuju u tom procesu. Predavanja su održana dva puta mesečno, a predavači su bili školski nastavnici i stručnjaci iz Narodnog univerziteta „Svetozar Marković“. U hronici toga doba zabeleženo je da su roditelji masovno dolazili na predavanja i da su to bili tek pridošli Beograđani.
Retko uspešan rad, visoki rezultati na takmičenjima krunisani su 1967. kada je direktor škole Damjan Moračić dobio Oktobarsku nagradu. Bilo je to priznanje školi i uspešnom direktoru koji je te godine otišao u penziju.
Krajem šezdesetih godina širenje Beograda krenulo je ka mokroluškim poljima i ubrzano niče impresivno naselje sa čudnim nazivom – Konjarnik. Urbanisti su u gradnju ogromnog naselja morali da uključe i potrebe novih žitelja za školom. Prethodno je škola „Janko Veselinović“ iz centralnog dela grada premeštena u Šumice. Jedna škola je trebalo da se pomeri ka periferiji.
U istoriji škole „Stevan Sinđelić“ desile su se dve promene koje se ne mogu zaobići. Škola je dobija novu zgradu u ulici Milića Rakića, kraj samoga auto-puta. Prelaskom u ovu zgradu škola je sa opštine Voždovac postala škola opštine Zvezdara. Nova školska zgrada je bila čudo tadašnje arhitekture. Svi savremeni standardi su bili ispunjeni i škola je predata kolektivu koji je spremno dočekao nove uslove i komfor da nastavi tradicionalno kvalitetan rad. Novo naselje – Konjarnik dobilo je savremenu školu – to je bio standard sa kojim se periferija izjednačila sa centralnim delom grada.
Ozbiljnost rada, uspon škole pored mnogobrojnih priznanja učenicima i nastavnicima pokazuje i podatak da je školske 1978/79. škola imala 43 odeljenja. Takođe, je imala i veliki broj učenika i odeljenja sve do 2002. Te godine je u naselju Medaković otvorena nova škola i preko 300 učenika je prešlo u tu novu školu. Tako škola ostaje sa oko 720 učenika, sa nejasnom nadom da će se i taj broj održati.
Retko koja institucija, kao škola, deli sudbinu društva i države. U skoro pola veka svog trajanja škola „Stevan Sinđelić“ je prošla kroz mnoge seobe i reforme. Uvek je imala dva oblika trajanja koji su je činili sadržajnom i uspešnom školom – to su učenici i kolektiv koji i danas sa ozbiljnošću nosi poluvekovno trajanje škole. Ako bi se mogli, uz neizbežni rizik, izdvojiti specifičnost ove škole, a njen ugled na to obavezuje, onda je to jedan trajni kolektivni radni duh. To najbolje potvrđuju trajni uspesi njenih učenika.[1]
Reference uredi
- ^ a b v „Od osnivanja do danas – OŠ "Stevan Sinđelić"”. ssindjelic.edu.rs. Arhivirano iz originala 18. 12. 2019. g. Pristupljeno 18. 12. 2019.