Pod pojmom obrazovnog softvera podrazumevaju se gotovi računarski programi koji se mogu koristiti u okviru sadržaja nastave, ali i programi koji pomažu i usmeravaju individualnu fazu učenja.[1] [2]Klasifikacija obrazovnog softvera je predmet interesovanja mnogih stručnjaka u svetu. Kako postoji veliki broj ovih klasifikacija i kako se velikom brzinom razvijaju nove verzije i rešenja, sasvim je jasno zbog čega nijedna od njih nije konačna. Različiti autori obrazovni računarski softver klasifikuju prema raznim osnovama. Međutim, u svim klasifikacijama autori za kriterijume uzimaju tipove modela, strukturu i funkciju obrazovnog softvera. To su:

– pedagoško-psihološki kriterijumi (funkcije u procesu obrazovanja);

– kibernetički kriterijumi (samostalnost u upravljanju);

– informatičko-računarski kriterijumi (načini korišćenja kompjutera);

– didaktičko-metodički kriterijumi (meto - de učenja);

– klasifikacija po predmetima nauka;

Efikasnost obrazovnog softvera uredi

Danas je učenicima omogućeno da uče pomoću kompjutera, putem mreže, dostupna im je interaktivna nastava na daljinu. Menja se položaj aktera u nastavnom procesu – nastavnik postaje upravljač i regulator toka informacija, organizator i voditelj, a učenik aktivni učesnik, nastavnikov saradnik, ponekad i kreator procesa nastave i učenja. Stvorili su se uslovi u kojima informaciona i komunikaciona tehnologija u realnom vremenu, na zahtev učenika, mogu individualizovati nastavu. U ovakvim uslovima učenici su marljiviji, bolje pamte nastavne sadržaje, aktivniji su, brže stiču znanja, razmišljaju, analiziraju, zaključuju, istražuju, otkrivaju, rešavaju probleme. Interaktivni elektronski izvori informacija danas postaju dragoceni materijal za učenike i nastavnike. Pomoću njih se može prilagoditi tempo, redosled, sadržaj, kao i metode nastavnog procesa, u cilju boljeg uklapanja u učenikov stil i način učenja, interese i ciljeve. Na kraju, mogućnosti nastave podržane informacionom tehnologijom, u odnosu na tradicionalnu nastavu u učionici, mogu približiti, pa čak i nadmašiti efikasnost nastave koja se odvija sa živim učiteljem.[2]

Reference: uredi

  1. ^ 1. Nadrljanski, Đ. i Vlahović, B., (2000): Informatika i obrazovanje, Pedagogija, Beograd, 2, 43-88. 
  2. ^ a b 2. Stanković, D., (2009): Interaktivni elektronski izvori informacija u funkciji podizanja kvaliteta nastave prirode i društva, Inovacije u nastavi, Beograd, 3, 51-61.