Odbrambeni igrač (fudbal)
Odbrambeni igrač je igrač u fudbalskom timu čije osnovni zadatak da zaustavi protivnički napad. U rasporedu igrača na terenu, odbrambeni igrači igraju u liniji najbližoj golmanu.
Centarhalf
urediCentarhalf (od engl. centre-half — „centar-polovina”) se još naziva i centralni bek, centralni odbrambeni igrač ili štoper. Njegovo ime i ukazuje da on igra u središtu odbrane. Osnovni mu je zadatak da spreči protivničkog napadača da se nađe u šansi i postigne gol. Pored toga, kada dođe u posed lopte, potrebno je da što pre i što sigurnije iznese loptu iz svog šesnesterca.
U zavisnosti od formacije u kojoj ekipa igra, na terenu se najčešće nalaze dva (ako ekipa igra sa četiri igrača u odbrani) ili tri štopera (ako ekipa igra sa tri igrača u odbrani). Svaki od štopera može biti zadužen za tačno određenog protivničkog napadača kojeg treba da čuva. U modernom fudbalu, većina timova se odlučuje za zonsku odbranu, u kojoj svaki štoper vodi računa o napadaču koji se nalazi u njegovoj zoni odgovornosti.
Nekada se od njih očekivalo da samo što pre i što dalje izbace loptu od svog gola, međutim u današnjem fudbalu se pred njih postavljaju brojni tehnički i taktički zahtevi. Oni učestvuju u začetku napadačkih akcija svojih ekipa, dugim pasevima upošljavaju svoje napadače i učestvuju u napadačkim akcijama prilikom prekida.
Libero
urediLibero je slobodnija verzija centralnog odbrambenog igrača. Nema tačno određenog napadača koga treba da čuva već igra iza odbrambenih igrača i ispravlja njihove greške. Veoma često učestvuju u kontranapadima i započinju napadačke akcije svojih ekipa.
Bek
urediBek (od engl. back — „pozadina”) je generalni naziv za odbrambenog igrača. Nekada je osnovni zadatak beka bio isključivo da zaustavi protivničko krilo, međutim u modernom fudbalu od njih se sve više očekuje da učestvuju u napadu.[1][2][3] Njihovi ofanzivni zadaci se sastoje u tome da oni prodiru po krilu i upućuju centaršuteve u protivnički šesnaesterac. Takođe pružaju podršku svojim krilnim napadačima stvarajući višak na toj strani napada.
Spoljni igrač
urediZadatak spoljnih igrača jeste da pokrivaju čitavu stranu terena na kojoj igraju. Najčešće su raspoređeni u formacijama koje podrazumevaju tri centralna odbrambena igrača u poslednjoj liniji i u zavisnosti od postavke na terenu mogu delovati isturenije ili zatvorenije, ukoliko je taktika prevashodno opredeljena ka odbrani svog gola. Neretko se igrač na toj poziciji naziva i krilo-bek, bek-krilo ili krilni bek kao doslovni prevodi engleskog termina wing-back.[4] Treneri koji primenjuju taktiku sa spoljnim igračima na takav način pokušavaju da dobiju širinu u igri ekipe i igrača više na protivničkoj polovini terena. Međutim, zbog brze tranzicije to zahteva fizički dobro pripremljene igrače.[5] Iako su na tu poziciju češće spuštani krilni igrači, bilo je i obratnih slučajeva. Garet Bejl, koji je na početku karijere nastupao kao levi bek ili levi spoljni fudbaler, afirmisao se kao krilni igrač.[6]
Roberto Karlos, čiji se stil igre smatra začećem moderniih bekova, igrao je dosta isturenije u odnosu na svoju osnovnu poziciju i tako stvarao višak na protivničkoj polovini.[7] Među fudbalerima koji su takođe nastupali kao spoljni igrači su i Kafu, Seržinjo, Andreas Breme, Antonio Benarivo, Anđelo di Livio, Silvinjo, Dani Alves...[8]
U postavci Liverpula, koju je primenio Jirgen Klop, bočni odbrambeni fudbaleri dobili su ulogu da pomažu u vršenju visokog presinga i deluju isturenije prilikom napadačkih akcija svoje ekipe.[9] Time su Trent Aleksander Arnold i Endru Robertson prilikom tranzicija u formaciju 2-3-5 delovali kao krilni fudbaleri, dok se Mohamedu Salahu i Sadiu Maneu omogućavalo da igraju „kontra nogom” i direktno napadaju gol. To je pritom podrazumevalo da igrači sredine terena pokrivaju prostor u odbrani koji se otvarao visokom postavkom bekova. Na taj način su 2019. osvojili Ligu šampiona.[10] Antonio Konte je adaptirao sistem 3-5-2 kao svoju prepoznatljivu formaciju, a koristio je i drugačije taktike u kojima je postavljao spoljne igrače.[11]
Usled nedostatka odgovarajućih rešenja na bekovskim pozicijama, selektor Fudbalske reprezentacije Srbije,[12] Dragan Stojković, primenio je formaciju sa napadački orijentisanim spoljnim igračima.[13] Na takav način izborio je plasman na Svetsko prvenstvo u fudbalu 2022. i ostvario prvo mesto u grupi grupi B4 Lige nacija. Na spoljnim pozicijama nastupali su Darko Lazović i Filip Kostić,[14] koji su igrali na tim pozicijama u prethodnom periodu klupske karijere, ali i još nekoliko fudbalera.[15][16][17]
Reference
uredi- ^ Lazarević, Slavomir (27. 8. 2009). „„Idi bidi bek kad nisi za krilo’’”. Danas. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ Marković, B. (20. 11. 2015). „Osim odgovorio Piksiju: Bane jeste bek, ali je i lider”. Blic. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ „Miloje, idi bidi bek! Urnebesna priča iz srpskog fudbala!”. Telegraf. 3. 2. 2017. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ Bjelica, Duško; Gardašević, Jovan. „Igračke pozicije u fudbalu” (PDF). Univerzitet Crne Gore. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ „Positions guide: Wing-back” (na jeziku: engleski). Bi-Bi-Si sport. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ „Gareth Bale, l'uomo da 100 milioni di euro”. La Gazzetta dello Sport (na jeziku: italijanski). 28. 7. 2013. Arhivirano iz originala 24. 05. 2015. g. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ Pandur, Edin (29. 8. 2022). „Roberto Karlos – začetnik modernih bekova”. blogsport.rs. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ Gligorić, Aleksandar (8. 11. 2022). „Državni neprijatelj broj 1”. mozzartsport.com. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ „Tiha revolucija Jirgena Klopa: Kad su bekovi postali plejmejkeri”. mozzartsport.com. 11. 11. 2019. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ Gačević, Milorad. „“Geegenpressing” i direktan fudbal ili “In Klopp we trust””. sportifico.rs. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ Petrović, Nebojša. „3-4-3: Od Poca i Čepmena do Kontea i Muslina”. sportifico.rs. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ Živanović, Vlada (9. 9. 2020). „Zašto Srbija godinama nije proizvela ni levog ni desnog beka?”. Danas. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ Stanković, Dejan (5. 3. 2021). „Otkud Petković u reprezentaciji iliti hroničan nedostatak desnih bekova”. mozzartsport.com. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ Tomković, Vujadin (3. 9. 2020). „Tri pozadi: Najveći uspeh i najveća trauma”. mozzartsport.com. Pristupljeno 15. 3. 2023.
- ^ Uštević, Dušan (23. 3. 2021). „Da li je ovo novi Piksijev sistem za reprezentaciju Srbije? Najveća enigma je gde vidi Sergeja”. Telegraf. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ „Srbija mora sa 3 štopera: Taktička analiza Piksijevih "orlova"”. Arena sport. 29. 3. 2021. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ Stanković, Dejan (9. 11. 2021). „Piksijeva muka na desnom beku: Radonjić opcija jedan, tu su i Živković ili neko s levog boka”. mozzartsport.com. Pristupljeno 9. 11. 2022.