Ozimski sporazum
Ozimski sporazum (poznat i kao Ozimski sporazumi) potpisan je 10. novembra 1975. godine između SFR Jugoslavije i Republike Italije u italijanskom gradu Ozimo. Ovim sporazumom je definitivno utvrđena granica između Jugoslavije i Italije. Sporazum je na francuskom jeziku, a stupio je na snagu 11. oktobra 1977. godine.
Ozimski sporazum | |
---|---|
Sporazum o uspostavljanju granice za deo koji nije naznačen u mirovnom sporazumu od 10. februara 1947. | |
Tip | Sporazum o međudržavnoj granici |
Potpisan | 10. novembar 1975. |
Datum primene | 3. april 1977. |
Efekti |
|
Potpisnici | Marijano Rumor Miloš Minić |
Izvori | Tekst sporazuma na italijanskom jeziku |
Jezici | francuski i engleski |
Osim što je sporazum prvenstveno političke prirode, njegove se tačke odnose i na privrednu saradnju kao uslova za poboljšanje životnog standarda lokalnog stanovništva, te na naknadu za nacionalizovanu i konfiskovanu imovinu u bivšoj Zoni B.
Sporazum je baziran na Sporazumu o saglasju, potpisanom u Londonu 1954. godine, kojim je civilna uprava nad Slobodnom Teritorijom Trsta podeljena tako da je uprava nad Zonom A predana Italiji, a nad Zonom B Jugoslaviji. Ozimski sporazum je tako samo potvrdio konačnu vlast obe države nad zonama. Nakon toga je Italija svoju zonu uredila kao provinciju Trst.
Italijansko ministarstvo spoljnih poslova nije bila neposredno uključeno u pregovore, a sporazum je s italijanske strane potpisao Marijano Rumor, tadašnji ministar spoljnih poslova Italije. Jugoslovenski potpisnik bio je Miloš Minić, tadašnji ministar spoljnih poslova.
Nakon raspada Jugoslavije, obaveze iz Ozimskog sporazuma preuzele su Slovenija i Hrvatska.
Spoljašnje veze
uredi- Ozimski sporazum (jezik: italijanski)