Ometanje sudskog postupka

Ometanje sudskog postupka, u pravosuđu Sjedinjenih Država, je zločin za ometanje tužilaca ili drugih (obično vladinih) zvaničnika. Opšte pravo, osim u Sjedinjenim Državama, imaju tendenciju da koriste širi prekršaj izopačenja toka sudskog postupka.

Pravni pregled uredi

Uopšteno, optužbe ometanja se podižu kada se otkrije da je osoba koja je ispitivana u istrazi, osim osumnjičenog, slagala istražne činovnike. Međutim, u većini opštih pravosuđa, pravo na ćutanje se koristi da omogući nekoj osobi, koju ispituje policija, samo da odbije da odgovori na pitanja postavljena od strane istražitelja a da ne mora da da lične razloge zašto to čini. (U tom slučaju, istražitelji mogu pozvati svedoke na sud da svedoče pod zakletvom, iako svedoci tada mogu iskoristiti svoja prava, na primer po Petom Amandmanu, ukoliko smatraju da njihov odgovor može poslužiti za sopstvenu inkriminaciju.) Ako su osobe voljno i svesno pokušale da zaštite osumnjičenog (kao što je davanje lažnog alibija) ili da prikriju sopstvene aktivnosti od istrage (na primer da sakriju svoju umešanost u drugi zločin), mogu biti podložne gonjenju.[1] Optužbe ometanja takođe mogu biti podignute ukoliko osoba izmeni, uništi ili prikrije fizički dokaz. Optužbe ometanja se mogu podići i u posebnim situacijama kao što su odbijanje da se pomogne policijskom činovniku, bekstvo preko dobrovoljne akcije činovnika i odbijanje da se pomogne zatvorskom činovniku u hapšenju odbeglih osuđenika.

Ometanje takođe može obuhvatati i zločine koje su počinile sudije, javni tužioci, državni tužioci, i uopšteno, izabrani zvaničnici. To su pogrešno ponašanje, zloupotreba ili nemogućnost u vođenju službe. To se najčešće vodi kao zločin krivotvorenja, od strane nevladinog zvaničnika prvenstveno zbog tužiteljske diskretnosti.

Poznati primeri uredi

  • Bil Klinton je bio optužen za zloupotrebu od strane Predstavničkog doma Sjedinjenih Američkih Država 1998. godine zbog optužbi ometanja sudskog postupka zasnovanih na tvrdnjama da je Klinton slagao o svojoj vezi sa Monikom Levinski u pravnom zapisu tužbe od strane Pole Džouns. Ovim je Klinton postao drugi predsednik SAD koji je smenjen, nakon Endrua Džonsona. Kasnije je oslobođen od strane Senata.
  • Ričard Nikson je bio pod istragom zbog ometanja sudskog postupka zbog svoje navodne uloge u prikrivanju provale u Votergejt hotelu tokom svoje reizborne kampanje 1972. godine. Iako nije poznato da li je Nikson znao o „prljavoj” kampanji njegovog reizbornog komiteta protiv predsedničkih kandidata Demokratske stranke koja je dovela do provale, bio je svesta toga nakon samog dela i platio je učesnike da ćute.
  • Bivši savetnik premijera I. Levi „Skuter” Libi je optužen za ometanje sudskog postupka u martu 2007. godine zbog svoje uloge u istrazi curenja informacija reporterima koje su imenovale agenta CIA-e, Valeri Plejm. Njegovu zatvorsku presudu je umanjio predsednik Džordž Buš u julu 2007. godine, tako da Libi više nije morao da služi dvoipogodišnju zatvorsku presudu, ali je i dalje morao da plati kaznu od 250 000 dolara, bude zabeležen kao osuđivani zločinac, poštuje uslove privremenog nadzora i bude udaljen iz advokatske komore.
  • Konrad Blek osuđen je u julu 2007. godine[2] za ometanje sudskog postupka, zato što je iz svoje kancelarije u Torontu uklonio 13 kutija koje su sadržale finansijske dokumente, nakon što su zapečaćene po sudskom nalogu, a zatim ih nekoliko dana kasnije vratio.
  • Beri Bonds osuđen je 13. aprila 2011. godine za ometanje sudskog postupka zbog svedočenja pred porotom u toku BALKO steroidnog skandala.[3] Osuđujuću presudu kasnije je poništio apelacioni sud.[4]
  • Simuliranje bolesti tokom procenjivanja sposobnosti u postupku Sjedinjene Američke Države protiv Biniona, smatralo se ometanjem sudskog postupka i dovelo je do pojačanja kazne.[5]

Trendovi u slučajevima ometanja uredi

„Predvidivo ometanje sudskog postupka” nedavno se pojavilo u slučajevima kao sto je SAD protiv Volfa.[6] Međutim, operativni odeljak 519, usvojen 2002. godine, do tada je klonuo u kvazi-opskurnosti. Zakonska odredba pod naslovom „Uništavanje, izmena ili falsfikovanje zapisa u federalnim istragama i slučajevima bakrota“, doneta je u skladu sa članom 802 Sarbeins-Oksli zakona iz 2002. godine.

Tekst statuta je relativno jednostavan:

Svako ko svesno menja, uništava, skrnavi, sakriva, zataškava, falsifikuje, ili pravi lažnu izmenu bilo kog zapisa, dokumenta ili opipljivog predmeta, u nameri da spreči, ometa ili utiče na istragu ili pravilno vođenje bilo kog predmeta u nadležnosti svih odeljenja ili agencija Sjedinjenih Američkih Država ili bilo kog slučaja zavedenog pod Naslovom 11, ili je u vezi sa bilo kakvim pitanjem ili predmetom, trebalo bi da bude kažnjen prema ovom članu, osuđen na zatvorsku kaznu do 20 godina, ili oboje.

Osim maksimalne zatvorske kazne od 20 godina, njegova glavna prednost je da na jedinstven način otklanja određena ključna opterećenja sa pleća tužilaca kao grupe.

Tužioci koji optužuju za povredu člana 1519 još uvek moraju da utvrde sledeće:

  • Optuženi je svesno izveo čin ometanja da bi uticao na pitanja koja su u nadležnosti bilo kog odeljenja ili agencije SAD.
  • Optuženi je postupao barem „u odnosu na” ili „u razmišljanju o” takvom pitanju.

Međutim, na spisku se ne nalazi zahtev da tužioci predoče pronalazačima dokaza koji je konkretan deo sudskog postupka optuženi pokušao da ometa. Ovo je značajna prednost za vladu.[7]

Vidi još uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi