Omladinski aktivizam

Omladinski aktivizam ili aktivizam mladih predstavlja društveni angažman mladih koji su okupljeni oko neke zajedničke ideje i koji kroz zajedničko umrežavanje i sprovođenje određenih projekata, za cilj ima unapređenje kvaliteta života mladih, sticanje kompetencija, rešavanje relevantnih pitanja doprinoseći društvu kako u lokalnim zajednicama, tako i na državnom nivou. [1]

Dečiji i omladinski aktivisti protestuju u Hong Kongu u decembru 2005. godine.

Mladi su preuzeli vodeću ulogu u javnim protestima i zagovaranju oko antiratnog aktivizma, antivladine cenzure, anti-kriminala i vladine korupcije, zalažu se za seksualno obrazovanje, proširen pristup obrazovanju i pristup javnom prevozu. Tehnologija i upotreba digitalnih medija promenili su način na koji mladi učestvuju u aktivizmu na globalnom nivou, a mladi su aktivniji u medijima u odnosu na starije generacije.[2]

Mladi su često nedovoljno zastupljeni u politici, jer odrasli dominiraju. Međutim, mnogi su mladi zabrinuti i jedini su informisani građani koji se mogu zalagati za promene unutar svojih zajednica. Mladi su elastična kategorija, to je doba života u kojoj počinje briga o budućnost, ali često je to vrlo faza u životu osobe za koju su određena pitanja oko politike relevantna. Oni se najčešće zalažu za klimatološke promene, politiku, zdravstvo i socijalna pitanja.[3]

Društveni aktivizam je preovlađujući oblik aktivizma mladih danas, pošto milioni mladih širom sveta učestvuju u društvenom aktivizmu koji odrasli organizuju, informišu, vode i ocenjuju. Mnogi napori, uključujući reformu obrazovanja, prava deteta i reformu vlade, pozivaju mlade da učestvuju na neki način, često nazvanim glasom mladih. Primer toga su omladinski saveti.[4]

Politički aktivizam mladih može proći nezapaženo jer se aktivizam mladih često događa na školskim osnovama i izvan društva odraslih, ali mladi se često suočavaju sa otporom prilikom formiranja omladinskih aktivističkih grupa u školama.[5] Mladi se takođe zalažu za promene školovanja koje vode učenici kroz reformu obrazovanja. Postoje strukturalne nejednakosti zbog kojih mladi ne učestvuju u političkim razgovorima. Dok neki mladi učestvuju u studentskoj vladi, drugi preferiraju studentske sindikate jer studentima daju pravi glas i predstavljaju ga administraciji dok studentske vlade nemaju moć da izvrše stvarne promene u školskom sistemu.

Tehnologija i aktivizam uredi

Fejsbuk je postao sredstvo za omladinske aktiviste da prikupljaju informacije, objavljuju vesti o događajima i aktivnostima, učestvuju u grupama aktivista i stupaju u kontakt sa drugim aktivistima.

Tviter je još jedno takvo sredstvo. Iako se koristi za pružanje veza na teme i aktivnosti aktivizma, ne smatra se korisnim zbog ograničenja od 140 znakova po poruci. Tviter se takođe koristio za širenje svesti o društvenim problemima korišćenjem haštagova.

Omladinski aktivisti mogu koristiti video blogove kao alat za dosezanje do svojih vršnjaka i publike, za prikupljanje podrške, uspostavljanje diskursa i eventualnu mobilizaciju drugih. Mladi aktivisti koriste video snimke kako bi artikulisali svoje ideje i potrebe, organizovali resurse i pristalice i radili na postizanju ciljeva i razloga svojih pristalica. [6]

Omladinski aktivizam u Srbiji uredi

U Srbiji postoji veliki broj omladinskih nevladinih organizacija i raznih organizacija za mlade, tako i onih koje deluju u pojedinim lokalnim sredinama. Na osnovu podataka Centra za razvoj neprofitnog sektora 138 organizacija udruženja građana je navelo da je njihovo područje delovanja omladina i studenti. One razvijaju brojne programe koje pružaju mogućnosti za dodatno neformalno obrazovanje, volonterske prakse, omladinske razmene i putovanja, kreativne programe za ispunjenje slobodnog vremena i razne druge.

U odnosu na ponudu mogućnosti za aktivizam mladih koja je kod nas razvijena relativno dobro, istraživanja nam pokazuju da je broj mladih u Srbiji koji se mogu smatrati društveno aktivnim veoma mali.[7]

Prema podacima nevladine Krovne organizacije mladih Srbije (KOMS), oko 60 posto mladih smatra da nema nikakav uticaj na donošenje političkih odluka. To bi moglo biti jedno od objašnjenja zbog čega je tek 10 posto mladih u Srbiji aktivno uključeno u političke organizacije, a nešto više – 15 posto se priključilo nekom udruženju građana.[8]

Reference uredi

  1. ^ „Šta je aktivizam mladih?”. Hocu.ba (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 23. 1. 2020. 
  2. ^ Valenzuela, Sebastián (1. 7. 2013). „Unpacking the Use of Social Media for Protest Behavior: The Roles of Information, Opinion Expression, and Activism”. American Behavioral Scientist (na jeziku: engleski). str. 920—942. doi:10.1177/0002764213479375. Pristupljeno 23. 1. 2020. 
  3. ^ Noguera, Pedro (2006). Beyond Resistance! Youth Activism and Community Change: New Democratic Possibilities for Practice and Policy for America's Youth.
  4. ^ Chawla, L. (2002) Growing Up in an Urbanizing World. Paris/London: Earthscan/UNESCO Publishing.
  5. ^ Gordon, H. (2010). We fight to win. New Brunswick: Rutgers University Press.
  6. ^ Lim, J. (2013). Video blogging and youth activism in Malaysia. International Communication Gazette, 75(3), 300-321.
  7. ^ „Omladinski aktivizam u Srbiji”. iSerbia (na jeziku: srpski). 20. 11. 2012. Pristupljeno 23. 1. 2020. 
  8. ^ „Mladi između pasivnosti i aktivizma”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 23. 1. 2020.