„On” (engl. He) je pripovetka američkog pisca Hauarda Filipsa Lavkrafta, napisana u avgustu 1925. i objavljivana u septembru 1926. u časopisu Weird Tales.[1]

On
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovHe
AutorH. F. Lavkraft
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delahoror
Izdavanje
Datumseptembar 1926.

Radnja

uredi

Anonimni pripovedač se preselio iz Nove Engleske u Njujork i veoma se kaje zbog toga. Jedne noći, dok luta istorijskim delom Grinič Vilidža, nailazi na čoveka obučenog u odeću iz 18. veka. Čovek se nudi da pripovedaču pokaže tajne grada.

Čovek dovodi pripovedača u svoj dom. Tamo mu priča priču o vlastelinu koji se cenkao sa američkim starosedeocima za tajne njihovih rituala u vezi sa vremenom i prostorom, koje su se praktikovali na zemlji gde se on nedavno nastanio. Nakon što je saznao ove tajne, vlastelin je ubio starosedeoce dajući im „monstruozno loš rum”. U roku od nedelju dana svi su bili mrtvi, a samo on je posedovao njihovo tajno znanje. Čovek prikazuje pripovedaču vizije prošlosti i budućnosti grada toliko zastrašujuće da ovaj počinje mahnito da vrišti. Krici podstiču duhove starosedeoca da se osvete čoveku, koji je isti vlastelin iz 1768. godine.

Inspiracija

uredi

Pripovetka je napisana nakon autorovog celonoćnog obilaska ostataka starog Njujorka; do 7 ujutru sledećeg jutra, Lavkraft je trajektom stigao u Elizabet, Nju Džerzi, gde je napisao priču u Elizabet Skot parku.[2]

Lavkraft se preselio u Njujork u martu 1924. zbog svog kratkotrajnog braka sa Sonjom Grin. Vratio se u Providens u aprilu 1926, pošto je razvio potpunu averziju prema Njujorku. Veruje se da su početni paragrafi ove pripovetke autobiografski[3] i da izražavaju Lavkraftova osećanja prema ovom gradu:

Moj dolazak u Njujork bio je greška; jer sam tražio dirljivo čudo i inspiraciju u prepunim lavirintima drevnih ulica koje se beskonačno vijugaju od zaboravljenih dvorova, trgova i obala do dvorova i trgova i obala koje su podjednako zaboravljene, i u kiklopskim modernim kulama i vrhovima koji se uzdižu crno vavilonski pod opadanjem meseca, a umesto toga našao sam samo osećaj užasa i ugnjetavanja koji je pretio da me ovlada, parališe i uništi.[4]

Lavkraftovo gađenje prema Njujorku u velikoj meri potiče od njegovih rasističkih stavova, koji se takođe odražavaju u pripovedače ove pripovetke:

Gomile ljudi koje su kipele ulicama nalik na reke bili su beskućni, crnpurasti stranci očvrslih lica i uskih očiju, oštroumni stranci bez snova i bez srodstva sa sopstvenim prizorima, koji nikada ne bi mogli značiti ništa plavookom čoveku starog naroda, sa ljubavlju prema lepim zelenim stazama i belim seoskim zvonicima Nove Engleske u srcu.[5]

Sud u Ulici Peri u Grinič Vilidžu zapravo postoji; Lavkraft je o njegovom postojanju saznao u članku New York Evening Post-a od 29. avgusta 1924. godine. Strančeva kuća je zasnovana na vili u bloku omeđenom ulicama Peri, Bliker, Čarls i Zapadne četvrte, izgrađena još 1744. i srušena 1865. godine.[2]

Predloženi književni model za ovu pripovetku su Hronike Rodrigeza lorda Dansenija, u kojima čarobnjak prikazuje vizije prošlih i budućih ratova.[2]

Reference

uredi
  1. ^ Straub, Peter (2005). Lovecraft: Tales. The Library of America. str. 823. ISBN 1-931082-72-3. 
  2. ^ a b v Joshi, S.T.; Schultz, David E. (2004). An H.P. Lovecraft Encyclopedia. Hippocampus Press. str. 108. ISBN 978-0974878911. 
  3. ^ David E. Schultz, "Lovecraft's New York Exile", Black Forbidden Things, pp. 52-54.
  4. ^ H. P. Lovecraft, "He", Dagon and Other Macabre Tales, p. 266.
  5. ^ Lovecraft, "He", p. 267.

Spoljašnje veze

uredi