Operacija Plešet
Operacija Plešet (hebrejski jezik מבצע פלשת, čitanje Mivtza Pleshet) je bila izraelska vojna akcija u blizini sela Ašdod i trajala je od 29. maja do 3. juna 1948. tokom arapsko-izraelskog rata 1948. godine. Ašdod je bio na izraelskom južnom frontu protiv egipatske vojske, a operacija je imala za cilj zauzimanje sela i zaustavljanje egipatskog napredovanja ka severu. Dok se samo angažmani od 2. do 3. juna zvanično nazivaju Operacija Plešet, događaji koji su neposredno prethodili istoriografski su joj pridruženi.
Operacija „Plešet“ | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Arapsko-izraelski rat, 1948. godine | |||||||
Satelitski snimak Ašdoda, 1935. god.'. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
| Egipat Saudi Arabia (volunteers) Sudan (dobrovoljci) | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Lou Lenart Šimon Avidan | Muhamad Nagib | ||||||
Uključene jedinice | |||||||
(vazdušne snage) (Givati brigada) | (2. brigada) | ||||||
Jačina | |||||||
1,150 6 aviona | 2,300 | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
45 poginulih 50 ranjenih 5 zarobljenih |
7–15 ubijenih 18–30 ranjenih |
Prethodni događaji su se sastojali od vazdušnog bombardovanja, praćenog malim izraelskim uznemiravanjem egipatskih linija, a kasnije i kopnenog napada (operacija Plešet). Prvobitni plan je bio da se napadne 1-2. juna, ali je ovaj otkazan zbog predstojećeg prekida vatre, a pokušaj je ponovo izvršen 2-3. juna. Izraelci su, pod krovnom komandom brigade Givati, napali u dve glavne snage: jednu sa severa (3 čete) i jednu sa juga (4 pojačane čete). Izraelci su imali malo obaveštajnih podataka o svom neprijatelju i bili su primorani da se povuku. Nisu uspeli da zauzmu teritoriju i pretrpeli su velike gubitke. Međutim, nakon operacije, Egipat je promenio svoju strategiju iz ofanzivne u defanzivnu, čime je zaustavio svoje napredovanje ka severu.
Postoje dve nerešene istoriografske debate koje se vrte oko operacije: da li su Egipćani nameravali da napreduju ka Tel Avivu, za šta se većina istoričara slaže da nije slučaj; i da li je operacija bila prekretnica na izraelskom južnom frontu. Tradicionalna izraelska istoriografija, podržana ranim arapskim izveštajima, tvrdi da je to bila prekretnica, dok kasniji arapski izvori i novi istoričari to osporavaju.
Posledice i značaj uredi
Ukupno je ubijeno 45 Izraelaca, 50 je ranjeno, a 5 zarobljeno od strane Egipta.[1] Od toga je 29 poginulih i 34 ranjenih iz Žurove 54. čete. Egipatski izvori su izvestili o 15 poginulih i 30 ranjenih, iako to ne uključuje žrtve koje su pretrpela presretnuta pojačanja iz Majdala. Čak i pre nego što su se poslednje trupe u povlačenju vratile kući, komanda Givatija je izdala novo naređenje o operaciji, pozivajući na obnovu artiljerije i vazdušno bombardovanje Ašdoda, kao i na male operacije uznemiravanja. 57. bataljon, koji je stekao lošu reputaciju nakon neuspeha u Jibni i Ašdodu, izveo je nekoliko takvih uspešnih operacija, povrativši prestiž u brigadi.[2]
Dok su Izraelci pretrpeli veliki taktički poraz u operaciji Plešet, u Izraelu se generalno veruje da je strateški cilj operacije - zaustavljanje egipatskog napredovanja - postignut, a izraelska komanda u to vreme nije znala. Ovo je takođe omogućilo zauzimanje arapske Jibne, gde su preostali stanovnici očekivali da će ih egipatska vojska stići, i uglavnom su pobegli nakon bitke.[3] Pošto je plan Ujedinjenih nacija o podeli Palestine prolazio između Ašdoda i Jibne, ishod bitke je značio da Egipćani na obalskom pojasu nisu uspeli da pređu na teritoriju dodeljenu Državi Izrael.[4] Most preko reke Lakiš od tada je poznat kao Ad Halom („do sada“).[5]
Za razliku od tradicionalne izraelske istoriografije, arapski izvori uopšte ne vide to kao prekretnicu u ratu. Oni se slažu da su egipatske deklaracije o Tel Avivu kao glavnom strateškom cilju bile razmetljive, a ne operativne.[6] U svojoj knjizi 1948, Novi istoričar Beni Moris takođe se ne slaže sa tradicionalnim izraelskim stavom i navodi da je predstavljanje operacije kao katalizatora za zaustavljanje Egipta greška.[7] Međutim, u panelu istoričara od 15. marta 2007. Moris je rekao da je izraelski napad, barem u egipatskim ekspedicionim snagama, doveo do odluke da se zaustavi napredovanje.[8]
Reference uredi
- ^ Yitzhaki, Aryeh (1988). A Guide to War Monuments and Sites in Israel (naslov na engleskom jeziku), Volume 2 - South. Tel Aviv, Israel: Barr Publishers. (hebrejski jezik)
- ^ Ayalon, Avraham (1963). Givati Brigade against the Egyptian Invader. Israel: Ma'arakhot Publishing. (hebrejski jezik)
- ^ Israel Defense Forces (grupa autora) (1950). The Negev Brigade in the Campaign. Ma'arakhot Publishing. (hebrejski jezik)
- ^ Lorch, Netanel (1968). The Edge of the Sword: Israel's War of Independence, 1947-1949. Jerusalem: Massada.
- ^ Schiff, Ze'ev (1985). A History of the Israeli Army, 1874 to the Present. Macmillan. ISBN 0-02-607140-1.
- ^ Kabha, Mustafa. The Battle of Ashdod in Arab Sources (pp. 238–243)
- ^ Morris, Benny (2008). 1948. Yale University Press. ISBN 978-0-300-12696-9.
- ^ Bar-On, Mordechai. Historians' Panel – Issues in the Historiography of the War of Independence (pp. 44–113)
Literatura uredi
- Avnery, Uri (1950). In the Fields of Philistia. Tabersky Publishing. (hebrejski jezik)
- Ayalon, Avraham (1963). Givati Brigade against the Egyptian Invader. Israel: Ma'arakhot Publishing. (hebrejski jezik)
- Boyne, Walter J. (2002). Air Warfare: An International Encyclopedia. ABC-CLIO. ISBN 1-57607-345-9. http://books.google.com/books?id=FW_50wm8VnMC&printsec=frontcover. Retrieved 2008-12-26.
- Cohen, Avi (2004). The History of the Israeli Air Force in the War for Independence, Vol. 1. Ministry of Defense Publishing. ISBN 965-05-1245-4. (hebrejski jezik)
- Gilad, Zrubavel ed. (1955). The Palmach Book. The United Kibbutz. (hebrejski jezik)
- Givati, Moshe (1994). In the Path of Desert and Fire. Ministry of Defense Publishing. ISBN 965-05-0719-1. (hebrejski jezik)
- Hashavia, Aryeh ed. (2005). Hither To: The Story of the 53rd Battalion. Ministry of Defense Publishing. ISBN 965-05-1304-3. (hebrejski jezik)
- Israel Defense Forces General Staff Historiography Branch (1978) [Prvo izdanje iz 1959]. History of the War of Independence (20to izdanje). Israel: Ma'arakhot Publishing. S/N 501-202-72. (hebrejski jezik)
- Israel Defense Forces (grupa autora) (1950). The Negev Brigade in the Campaign. Ma'arakhot Publishing. (hebrejski jezik)
- Lorch, Netanel (1968). The Edge of the Sword: Israel's War of Independence, 1947-1949. Jerusalem: Massada.
- Morris, Benny (2008). 1948. Yale University Press. ISBN 978-0-300-12696-9.
- Nordeen, Lon (1990-11-14). Fighters Over Israel: The Story of the Israeli Air Force from the War of Independence to the Bekaa Valley (1st ed.). Crown. ISBN 0-517-56603-6.
- Rogan, Eugène L. and Shlaim, Avi ed. (2007). The War for Palestine (2. izdanje). Cambridge University Press. ISBN 0-521-69934-7.
- Gerges, Fawaz A. Egypt and the 1948 War: Internal Conflict and Regional Ambition (pp. 150–175)
- Schiff, Ze'ev (1985). A History of the Israeli Army, 1874 to the Present. Macmillan. ISBN 0-02-607140-1.
- Schiff, Ze'ev (1982). IDF in Its Corps: Army and Security Encyclopedia, Volume 2 - Airforce. Revivim Publishing. (hebrejski jezik)
- Shiran, Osnat ed. (2008). A War – Sixty Years After (naslov na engleskom jeziku). Ministry of Defense Publishing. ISBN 978-965-05-1457-0. (hebrejski jezik)
- Shmuelevich, Aryeh ed. (2007). Battlefield: Decisive Battles in the Land of Israel. Tel Aviv: Ministry of Defense Publishing. ISBN 978-965-05-1346-7. (hebrejski jezik)
- Wallach, Jehuda; Lorch, Netanel; Yitzhaki, Aryeh (1978). Evyatar Nur. ed. Carta's Atlas of Israel. Jerusalem, Israel: Carta. (hebrejski jezik)
- Wallach, Jehuda ed. (2003). Battle Sites in Israel (naslov na engleskom jeziku). Jerusalem, Israel: Carta. ISBN 965-220-494-3. (hebrejski jezik)
- Yitzhaki, Aryeh (1988). A Guide to War Monuments and Sites in Israel (naslov na engleskom jeziku), Volume 2 - South. Tel Aviv, Israel: Barr Publishers. (hebrejski jezik)