Opšti rešavač problema

Opšti rešavač problema ili ORP je bio računarski program koga su 1959. godine napravili Herbert Sajmon, Dž. K. Šo, i Alen Njuel i bio je namenjen kao univerzalna mašina za rešavanje problema. Svaki problem koji može biti izražen kao niz ispravno navednih formula ili Hornovih klauza, i koji generiše direktni graf sa jednim ili više izvora i ponora, može u principu biti rešen pomoću opšteg rešavača problema. Dokazi u predikatskoj logici i Euklidovoj geometriji su pravi primeri upotrebljivosti ORP-a. Zasnovan je na Sajmonovom i Njuelovom teorijskom radu na logici mašina. Opšti rešavač problema je bio prvi program koji je razlikovao znanje o problemima (pravilima koji se reprezentuju kao ulazni podaci) od strategije kojom će ih rešiti (generička mašina za rešavanje). ORP je implementiran u informacionom jeziku za procesiranje (IPL).

Iako je ORP rešio jednostavne probleme kao što je probem Hanojske kule, koji je bio na ispravan način formalizovan, nije mogao da reši bilo koji stvarni problem, jer se pretraga lako gubila pri pojavi koja se zove kombinatorna eksplozija, tj. broj prolazaka kroz digraf je postao nemoguć za sposobnosti računara (u praksi, čak i jednostavan i relativno trivijalan problem kao npr. Hanojske kule može da postane nemoguć za računar).

Korisnik je definisao objekte i operacije, koje su mogle da se vrše nad objektima, kao i heuristiku koju je generisao ORP pomoću Means-end analize kako bi se rešio problem. Fokusirao se na moguće operacije, nalazeći koji ulazi su bili prihvatljivi, a koji izlazi su nastajali. Onda bi kreirao potprobleme, kako bi se sve više približio cilju. 

ORP paradigma je na kraju evoluirala u Sor arhitekturu za veštačku inteligenciju.

Literatura

uredi

Vidi jošte

uredi
  • Solver (computer science)