Osmanska Albanija

Osmanska Albanija (ital. Albania Ottomana) je italijanski izraz koji je počeo da se koristi u 15. veku za označavanje balkanskih jadransko-jonskih obalnih teritorija koje poseduje Osmansko carstvo. Ime je uvedeno radi razlikovanja osmanskih i venecijanskih posjeda na istočnoj obali Jadrana — Mletačke Albanije.

Godine 1835, Osmanska Albanija se protezala do linije Arta—Volos

Od 1479. do 1912. se proteže severno od Rozafe — do Buke na jugu. Hronološki, to je period od 1385. do 1912. godine, koji je započeo nakon bitka na Saurskom polju i završio osnivanjem Nezavisne Albanije tokom Balkanskih ratova.

Ne postoji ideja o suverenitetu Albanije pre formiranja prve Prizrenske lige. Stoga je izraz čisto istorijsko-geografski i uglavnom obuhvata obalno kopno do tzv. Albanske planine — od Ulcinja do Preveze i Vonice — do Akarnanske planine.

Poslednji gradovi koji prolaze pod osmanskom vlašću na ovom području su Skadra 1479. i Drač 1501.