Pavle Eginski ili Paulus Aegineta (grč. Παῦλος Αἰγινήτης ; Egina, oko 625 — oko 690) bio je vizantijski lekar iz 7. veka. Najpoznatiji je po pisanju medicinske enciklopedije Medicinski kompendijum u sedam knjiga. Smatra se „ocem rane publicistike iz oblasti medicine“.[1] Dugi niz godina u Vizantijskom carstvu, njegova dela su predstavljala i sumirala ukupno zapadno znanje o medicini i bila su bez premca po tačnosti i sveobuhvatnosti sadržaja.[2]

Inicijal iz izdanja iz 16. veka.

Život

uredi

O njegovom životu se ne zna ništa, osim toga da je rođen na ostrvu Egina i da je dosta putovao i da je posećivao, između ostalog, i Aleksandriju.[3] Ponekad ga zovu Iatrosophistes i periodeutes, reč koja verovatno označava lekara koji je putovao od mesta do mesta prilikom obavljanju svoje profesije. Ne zna se kada je tačno živeo; ali, kako on citira Aleksandra od Trala,[4] i njega sam citira Jahja ibn Sarafjun (Serapion stariji),[5] verovatno je da je Abu-el-Faraj u pravu kada vreme u kojem je radio datira na period druge polovine 7. stoleća.[6]

Suda navodi da je napisao nekoliko medicinskih dela, od kojih je glavno još uvek sačuvano, bez tačnog naslova, ali se obično naziva Medicinski zbornik u sedam knjiga (grč. Ἐπιτομῆς Ἰατρικῆς βιβλία ἑπτά, Epitomes iatrikes biblia hepta).[7] Ovo delo je većiim delom kompilacija ranijih radova.[8]

Vilijam Aleksander Grinhil je napisao da je njegova reputacija kao lekara u islamskom svetu izvesno bila veoma velika, a navodi se da su ga posebno konsultovale babice, odakle je i dobio ime Al-kawabeli ili „Akušeur“.[9] Arapski pisci kažu da je napisao delo „De Mulierum Morbis“ i drugo „De Puerulorum Vivendi Ratione atque Curatione“. Njegovo veliko delo je na arapski preveo Hunejn ibn Ishak.[9]

Šesta knjiga o hirurgiji posebno je spominjana u Evropi i arapskom svetu tokom srednjeg veka,[10] i od posebnog je interesa za istoriju hirurgije. Celo delo na originalnom grčkom je objavljeno u Veneciji 1528. godine, a drugo izdanje objavvljeno je u Bazelu 1538. godine. Objavljeno je nekoliko latinskih prevoda knjige. Njegov prvi potpuni prevod na engleski uradio je škotski prevodilac stručnih knjiga, Frensis Adams 1834.[11]

U ovom radu opisuje operaciju fiksiranja kile koja je slična savremenim tehnikama.[12]

Počasti

uredi

Botaničar Karl fon Line je 1753. imenovao je biljku Aeginetia, koja je rod cvetnica koje pripadaju porodici volvotki, a poreklom su uglavnom iz tropske Azije, u čast Pavla Eginskog.[13]

Reference

uredi
  1. ^ Güzey, Demet (2019-09-15). Mustard: A Global History (na jeziku: engleski). Reaktion Books. ISBN 978-1-78914-175-7. 
  2. ^ Jütte, Robert (2008-05-12). Contraception: A History (na jeziku: engleski). Polity. str. 36. ISBN 978-0-7456-3270-4. 
  3. ^ Smith 1870, str. 152 cites: Paul of Aegina, iv. 49, p. 526
  4. ^ Smith 1870, str. 152 cites: Paul of Aegina, iii. 28, 78, pp. 447, 495, vii. 5, 11, 19, pp. 650, 660, 687
  5. ^ Smith 1870, str. 152 cites: Ibn Sarafyun, Pract. vii. 9, pp. 73, 74, ed. Lugd. 1525
  6. ^ Smith 1870, str. 152 cites: Abu-al-Faraj, Hist. Dynast. p. 114.
  7. ^ „Digital German edition”. University and State Library Düsseldorf. 
  8. ^ Smith 1870, str. 152.
  9. ^ a b Smith 1870, str. 153.
  10. ^ Pormann 2004.
  11. ^ Aegineta 1834, str. v (The Editor's Prefix).
  12. ^ Aegineta, Paulus (1921—24). Medical Epitome. Leipzig and Berlin: Heiberg. str. 9—17.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  13. ^ Aeginetia. Plants of the World Online. Royal Botanic Gardens, Kew. Pristupljeno 20. 5. 2020. 

Literatura

uredi

Dodatna literatura

uredi