Pavle Kaluđerčić
Pavle Kaluđerčić (Sarajevo 1935), bio je profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Istočnom Sarajevu, a obavljao je dužnost dekana na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Dobitnik je nagrada: Plaketa "Infotech", Velika Plaketa-Elektrotehnički fakultet Istočno Sarajevo, Nagrada "Dr Bogdan Zimonjić" iz oblasti interne medicine i Zlatna Plaketa "Boris Kidrič" za doprinos širenju tehničke kulture.
| Pavle Kaluđerčić | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 28. jul 1935. |
| Mesto rođenja | Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija |
| Datum smrti | 3. maj 2018. (82 god.) |
| Mesto smrti | Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
| Književni rad | |
| Najvažnija dela | „''Obrada podataka sa osnovama statistike''“ „''Osnovi programiranja“ „''Relacione baze podataka''“'' „''Računari u inženjerstvu'' “ |
Biografija uredi
Pavle Kaluđerčić je rođen u Sarajevu 1935. godine gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je ETF na Univerzitetu u Beogradu (1958), a doktorirao tehničke nauke na Sveučilištu u Zagrebu (1972). Tokom karijere bio je aktivno prisutan u akademskim i profesionalnim krugovima. Radio je na domaćim i inostranim univerzitetima kao vanredni i redovni profesor, a obavljao je i dužnost dekana na Mašinskom fakultetu u Sarajevu u jednom mandatu, a radio je u industrijskim istraživačko-razvojnim centrima u zemlji (IRCA "Energoinvest" Sarajevo) i u inostranstvu Landis&Gir- Zug. Švajcarska). Od 1973 redovni je profesor na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajavu. Za vrijeme posljednjeg rata u Bosni- jedno vrijeme radi na Tehničkom fakultetu Univerziteta "Veljko Vlahović" u Podgorici. Akademsku karijeru završio je 2005. godine u Sarajevu, nakon povratka iz izbjeglištva, kao profesor Elektrotehničkog fakulteta u Istočnom Sarajevu. Svoje radove, njih stotinjak naučnih je objavio većim dijelom u inostranstvu, a imao je nekoliko u svijetu priznatih patenata koje je izlagao na konferencijama, te desetak objavljenih univerzitetskih udžbenika i skripata. Nekoliko puta je pozvan da održi i plenarna predavanja. Njegov doprinos obrazovanju i nauci evidentan je u velikom broju objavljenih radova kao i diplomaca koji su postali poznati na univerzitetima u zemlji i inostranstvu i kompanijama na profesionalnom radu. Profesor Kaluđerčić je aktivno sarađivao sa partnerima u industriji. Vodio je ili učestvovao u realizaciji nekoliko projekata. Predavao je u Sarajevu, Njemačkoj, Podgorici, Zagrebu i Švajcarskoj. Autor je 56 naučnih radova objavljenih u časopisima, 11 udžbenika, 3 patenta i desetak eseja. Posljednjih godina života je pisao, djelimično i objavljivao, memoarsku literaturu o porodičnim korijenima, značajnim ljudima koje je poznavao, i događajima kojima je svjedočio.[1]
Bibliografija uredi
- Obrada podataka sa osnovama statistike, DIF, UNSSA, Pale, Istocno Sarajevo
- Osnovi programiranja, UNSSA, Srpsko Sarajevo
- Numerička matematika – algoritamski pristup, VŠRE Beograd
- Relacione baze podataka, VŠRE, Beograd
- Osnove elektrotehnike sa osnovama elektronike , VETŠ, Beograd
- Uputstvo za rad u računskom centru, MF, Sarajevo
- Računari u inženjerstvu, Svjetlost, Sarajevo
- Osnovi dinamike i upravljanja procesima, Mašinski fakultet, Sarajevo
- Programiranje analognih računara, VTA, Rajlovac
- Princip rada i programiranja digitalnih računara -- BASIC, PMF, Sarajevo
- Uputstvo za rad u laboratoriji za elektroniku, Univerzitet u Sarajevu
Patenti uredi
- Pavle Kaluđerčić: PID Regler, Hauptpatent Nr. 494422 Schweiz
- Pavle Kaluđerčić: Frequenzweite PI-Regelung Hauptpatent Nr. 1588341 Schweiz
- Pavle Kaluđerčić: Wide frequency controller, US Patent application PA 1601
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Sjećanja na ljude i događaje Pavle Kaluđerčić, Matična biblioteka Istočno Sarajevo, 2015
Rukopis "Sjećanja na ljude i događaje", prema riječima doktora Saše Kneževića saga je o porodici Kaluđerčić, koja prati jedan vijek, i taman toliko preko toga da svojim sadržajem zagrebe i ivice devetnaestog, ali i dvadeset i prvog stoljeća. Autor rukopisa je Pavle Kaluđerčić, posljednji Mohikanac u Sarajevu kojeg više nema "posljednji potomak slavnog borca" kako je svog znamenitog junaka imenovao naslovom svoje pripovijetke Branko Ćopić. Prostorno je rukopis u najvećoj mjeri vezan za Sarajevo u koje se 1883. godine doseljava autorov djed Stevo Kaluđerčić. Stevo je Srbin iz one generacije kulturnih poslenika koji su šeher načinili gradom. Mada svojim naslovom rukopis upućuje da se u njegovom fokusu nalaze ljudi i događaji svakome je jasno na prvo čitanje da je centralna tema grad, Sarajevo, ono Sarajevo, ovo Sarajevo, svako Sarajevo koga više nema. Kaluđerčić pripada jednoj povlašćenoj generaciji koja je bar jedan dio svog života mogla u njemu i da uživa, svjesno podsjećajući na mučna vremena ratnih stradanja i postratnih patnji. Autor nam u svom tekstu imanentno pokazuje kako je grad rastao i kako je opadao. Dok Radoslavka R. Sudarušić navodi da je ovaj rukopis u suštini hronika jedne sarajevske porodice, koju je osnovao Stevo Kaluđerčić prosvjetni, kulturni i politički radnik sa kraja XIX i početka XX vijeka. Budući da je autor ovog rukopisa unuk Steve Kaluđerčića, tekst sadrži dosta dragocijenih podataka iz njegovog privatnog života, koji je potpuno nepoznat široj javnosti. Ono što daje posebnu snagu ovom rukopisnom djelu Pavla Kaluđerčića, jeste činjenica da je Drugi svjetski rat, prikazan dvojako- iz dječije perspektive i iz perspektive odraslog čovjeka. Naročito je zanimljiva prva perspektiva, gdje je istina sagledana očima začuđenog i zbunjenog dječaka kome je njemačko bombardovanje (6. aprila 1941) narušilo bezbrižnost, a Kraljevinu Jugoslaviju nasilno "uvuklo" u Drugi svjetski rat.