Paikuli natpis (kurdski: پەیکوڵی, romanizovan: Peykulî,,[1] persijski: پایکولی, na arapskom: بيكولي) je dvojezični partski i srednjepersijski tekstualni korpus koji je upisan na kamene blokove zidova kule Paikuli; potonji se nalazi u današnjem južnom delu Iračkog Kurdistana, u blizini modernog sela Barkal, u pokrajini Sulejmanija, Irak (35° 5′53,91 ″ S 45° 35′25,95 ″ EKordinate: 35° 5′53,91 ″ S 45° 35 '25,95 ″ I). Ovi upisani kameni blokovi sada se nalaze u muzeju Sulejmanija; polje sadrži samo kamenje koje je korišćeno za izgradnju kule..[2] Postavljen je kao spomenik u čast pobede, i govori kako i zašto je sasanidski car Narzes (takođe napisan i Narses) zbacio svog unuka sa vlasti.[3]

293. godine Narzes je marširao iz Jermenije u otvorenom ustanku protiv svog nećaka s mnoštvom pristalica i saveznika, čija su imena zapisana na natpisu Paikuli.[4]

Pozadina uredi

Paikuli natpis Narzesa pokazuje da je Asuristan (Vavilonija) barem bio u persijskim rukama, ali ništa ne govori o Nisibisu i Singari.[5]


Činjenica da je Amr ibn Adijevo vazalstvo prema Narzesu postojalo i da je o tome sačuvan podatak u natpisu Paikuli.[6]



U 19. veku, kada ga je posetilo nekoliko putnika, sastojao se od ruševina velike, kvadratne kule koja je prvobitno sa svih strana bila prekrivena kamenim blokovima, neki su sadržali natpise, ali su u to vreme ležali raštrkani svuda okolo spomenik.

Sasanidi uredi

Kod Tabarija i izvorima koji prate njegovo delo, a takođe i u natpisu Paikuli Narzesa, Papakov sin zvan Šapur spominje se kao njegov naslednik, mada je tekst natpisa Paikuli u kojem se pojavljuje kralj Šapur nejasan zbog dugih praznina. Neki sugerišu da je Narzes u natpisu pokušao da uporedi njegovo nasledstvo na prestolu sa nasleđem svog dede Ardašira, baš kao što je Ardašir nasledio Šapura.


Galerija uredi

Muzej Sulejmanija u iračkom Kurdistanu otvorio je 10. juna 2019. godine novu galeriju, posvećenu kuli Paikuli, njegovom natpisu i kralju Narzesu. Muzej Sulejmanija je jedini muzej koji prikazuje ostatke tornja Paikuli.[9]

Reference uredi

  1. ^ „پەیکوڵی: شوێنەوارێکی گرنگ... دەقێکی لە بیر کراو،”. 2011 (na jeziku: kurdski): 11—36. Pristupljeno 25. 12. 2019. 
  2. ^ Amin, OSM. „Visiting the Paikuli Tower Built by the Sasanian King Narseh”. www.ancient.eu. Ancient History Encyclopedia. Pristupljeno 19. 3. 2015. 
  3. ^ Jacob Neusner, A History of the Jews in Babylonia, Vol. 12, p. 3.
  4. ^ Alan K. Bowman, Peter Garnsey, and Averil Cameron, The Cambridge Ancient History, p. 494.
  5. ^ C. E. V. Nixon and Barbara Saylor Rodgers, In Praise of Later Roman Emperors: The Panegyric Latini, p. 69.
  6. ^ Joel L. Kraemer, Israel Oriental Studies, p. 21.
  7. ^ P.O. Skjærvø and H. Humbach, The Sassanian Inscription of Paikuli, Wiesbaden, 1983, p. 44.
  8. ^ "The narrative structure of the Paikuli Inscription," Orient 30-31 (1995): 182-193.
  9. ^ „Sapienza in Iraq: Italo-Kurdish Collaboration to Protect the Archaeological Heritage of Paikuli”. Sapienza University of Rome. Pristupljeno 18. 3. 2020. 

Bibliografija uredi

  • P.O. Skjærvø and H. Humbach, The Sassanian Inscription of Paikuli, Wiesbaden, 1983.

Spoljašnje veze uredi