Pariski metro
Pariski metro ili Metropolitan je deo javnog prevoza u Pariskoj oblasti. Postao je jedan od simbola grada, poznat po učestalosti u samom gradu kao i uniformnoj arhitekturi koja je pod uticajem secesionističkog pravca. Posle Moskovskog metroa on je najprometniji metro u Evropi.[4] Metro stanica Šatle les Ales je najveća metro stanica na svetu.[5]
Pariski metro | |
---|---|
Opšti podaci | |
Oblast prevoza | Pariz |
Tip prevoza | podzemna železnica |
Broj linija | 16 |
Broj stanica | 303[1] |
Dnevni prevoz putnika | 4,175 miliona putnika[2] |
Funkcionisanje sistema | |
Početak rada | 19. juli 1900. godina[3] |
Operator(i) | RATP |
Tehnički podaci | |
Dužina mreže | 214 kilometara |
Širina koloseka | 1435 mm (standardna širina) |
Pariski metro je uglavnom podzeman i dug je 226,9 km (141,0 mi).[3] Ima 308 stanica, od kojih 64 imaju presedanje između linija.[1][6] Postoji 16 linija (sa još četiri u izgradnji), označenih brojevima od 1 do 14, sa dve linije, 3bis i 7bis, koje su nazvane jer su počele kao ogranci Linije 3 i Linije 7. Linija 1 i Linija 14 su automatizovane. Linije su identifikovane na kartama brojem i bojom, sa smerom kretanja označenim terminusom.
Pariski metro je prevezao je 1,520 milijardi putnika u 2015. godini, 4,16 miliona putnika dnevno, što iznosi 20% ukupnog saobraćaja u Parizu.[2][7] To je jedan od najgušćih metro sistema na svetu, sa 244 stanice na 105,4 km2 (41 sq mi) grada Pariza. Šato–Le Hal, sa pet metro i tri RER linije, jedna je od najvećih metro stanica na svetu.[8] Međutim, sistem generalno ima lošu dostupnost, jer je većina stanica izgrađena pod zemljom dugo pre nego što je lakića pristupa postalo značajno pitanje.
Ime
urediReč metro nastala je upravo u Parizu kao skraćenica za firmu koja je upravljala ovim saobraćajnim sistemom Compagnie du chemin de fer métropolitain de Paris, ili kratko Metropolitan. Moguće da je samo ime firme preuzeto iz firme koja je upravljala Londonskim metroom Metropolitan Railway. Kasnije ovaj naziv još više skraćen na samo metro. Metro je vrlo brzo postao popularan i u ostalim jezicima te je postao univerzalno ime za ovaj vid transporta u okviru gradova.
Istorija
urediRadovi na pariskom metrou započeti su novembra 1898. godine. Prva linija otvorena je 19. jula 1900. godine tokom svetske izložbe u Parizu. Do Prvog svetskog rata metro se veoma brzo širio, tako da je do 1920. godine centar grada bio potpuno pokriven. 1930-ih godine su se postojeće linije produžavale ka predgrađima. Nakon Drugog svetskog rata Pariski metro se nije previše gradio ali su se postojeće linije modernizovale.
Takođe zbog naglog širenja Pariske oblasti bio je neophdan još veći transportni sistem. Rešenje je nađeno u novom sistemu tzv. RER-a (fr. réseau express régional), koja je sa svojih 5 linija zapravo predstavljala proširenje postojećeg metro sistema.
Nesreće
urediTokom istorije kao u većini ostalih metroa bilo je raznih nesreća. Najveći incidenti u pariskom metrou su se desili:
- 10. avgusta 1903. godine: veliki požar, 84 osobe su poginule
- 30. avgusta 2000. godine: Usled prevelike brzine i nepostojanja automatske kontrole došlo je do iskakanja pri čemu je 24 osobe lakše povređeno
- 6. avgusta 2005. godine: usled loših instalacija došlo je do požara u vozu pri čemu je povređeno 19 osoba
- 29. jula 2007 godine: požar u jednom od vozova uzrokovao je povredu 15 osoba
Karakteristike
urediMreža Pariskog metroa je izuzetno gusta, pa su stanice relativno blizu jedna drugoj: 548 metara u proseku su udaljene jedna od druge. Metro je u najvećem delu podzeman i to pretežno u samom centru grada. Ka periferiji metro prelazi u nadzemne pruge koje su ukupne dužine 17 km od ukupnih 214 km. Linije metroa su ispresecane linijama voza РЕР-a, koji saobraća do udaljenijih prigradskih naselja i aerodroma.
Zbog raznolikog sastava tla tuneli su relativno blizu površine, sa izuzetkom linije 12 ispod Monmartra. Uglavnom je poštovano pravilo o radijusu krivina od 75 metara. Kolosek je standardne širine od 1.435 m, a električna energija se dobija iz treće šine koja je pod naponom od 750 V. Širina vagona je 2,4 m. Broj vagona varira od tri do šest, a najčešće je pet. Osam vagona je moguć samo na liniji 14.
Od 2012. godine u mnogim pariskim metro stanicama je omogućen besplatan pristup internetu.[9]
Radno vreme
urediPrvi vozovi napuštaju početne stanice ujutru u 5.30. Zadnji voz pristupa zadnjoj stanici noću u 1.15, osim petkom i subotom i značajnijim praznicima kada dolaze u 2.15.
Tarifni sistem
urediKarte se mogu kupiti na kioscima i automatima na samim stanicama. Karte ili smart kartice su neophodne kako bi se prošlo ka peronima. Na ulazu se nalaze automatske rampe koje se otvaraju samo očitavanjem smart kartica ili jednokratnih karti. Standardna karta podrazumeva jedan ulaz i jedan izlaz kroz rampe, te je stoga moguće vršiti presedanja kroz više linija metro sistema. Pored jednokratnih karti postoje i:
- Dnevna karta
- Nedeljna karta
- Mesečna karta
- Godišnja karta
- Paris Visite karta koja može trajati 3 ili 5 dana za zone od 1-3. Ova karta je veoma pogodna za turiste.
Linije
urediPariski metro trenutno ima 16 linija, od koje su linija 3 i 7 dodatno podeljene.
Linija | Relacija | Počela | Dužina u km | Broj stanica |
Broj vagona |
Broj vozova u špicu |
---|---|---|---|---|---|---|
La Difens ↔ Šatou de Vinsens | 1900 | 16.6 | 25 | 6 | 45 | |
Port Dofi ↔ Nasion | 1900 | 12.3 | 25 | 5 | 37 | |
Port de Levalo ↔ Galemi | 1904 | 11.7 | 25 | 5 | 40 | |
Gambeta ↔ Port de Lilas | 1921 | 1.3 | 4 | 3 | 4 | |
Port de Klignakort ↔ Mari de Montruž | 1908 | 12.1 | 27 | 6 | 40 | |
Bobni - Pablo Pikaso ↔ Plejs d Itali | 1906 | 14.6 | 22 | 5 | 45 | |
Aerodrom Šarl de Gol ↔ Nasion | 1907 | 13.7 | 28 | 5 | 37 | |
La Kurnev ↔ Vilžif - Luj Aragon / Mar D Ivri |
1910 | 18.6 | 38 | 5 | 60 | |
Luj Blank ↔ Pre Sen-Žerve | 1911 | 3.1 | 8 | 3 | 6 | |
Balard ↔ Pont de Lak | 1913 | 23.4 | 38 | 5 | 50 | |
Pon de Sevr ↔ Mari de Montrel | 1922 | 19.6 | 37 | 5 | 57 | |
Bulonj - Pont de Sen Klo ↔ Žer Asterliz |
1913 | 11.7 | 23 | 5 | 24 | |
Šalet ↔ Mari de Lilas | 1935 | 6.3 | 13 | 4 | 20 | |
Fron Populer ↔ Mari Dizi | 1910 | 15.3 | 29 | 5 | 37 | |
UniverzitetSen Deni ↔ Šatilon Montruž |
1911 | 24.3 | 32 | 5 | 50 | |
Sen Lazar ↔ Olimpiades | 1998 | 9.2 | 9 | 6 maksimalno 8 |
18 |
Budućnost
urediU izgrdnji
uredi- Trasa od 6 km (3,7 mi) produžetka linije 11 na istok od Mari de Lila do Roni-Bva-Perier (RER) sa šest novih stanica.[10] Otvaranje ovog dela je trenutno zakazano za 2023. godinu.[10]
- Kao deo projekta Grand Pariz Ekpres:[[11]
- Trasa od 14 km (8,7 mi) produžetak linije 14 ka jugu od Olimpijade do aerodroma Orli sa sedam novih stanica.[12] Otvaranje ovog dela je trenutno zakazano za 2024. godinu.[13]
- Produžetak linije 14 na sever od Mari de Sant-Tva do Sant-Deni Plejel sa jednom novom stanicom. Otvaranje ove deonice je trenutno zakazano za 2024. godinu.[11]
- Prva (južna) deonica buduće linije 15 između Pont de Sevra i Nojzi–Šamps RER. Ova deonica je duga 33 km (21 mi) i imaće šesnaest stanica.[14][11] Otvaranje je trenutno planirano za 2025. godinu.[15][16]
- Prva (severna) deonica buduće linije 16 između Sen-Deni Plejela i Kliši-Monfermeja sa sedam novih stanica.[11] Otvaranje je trenutno planirano za 2026. godinu.[17][16]
- Prva (južna) deonica buduće linije 17 između Le Burže RER i Le Borže aerodroma sa jednom novom stanicom.[11] Otvaranje je trenutno planirano za 2026. godinu.[18][16]
Planirano
uredi- Grand Pariz Ekpres, projekat koji uključuje kružnu liniju od 75 km (47 mi) oko Pariza sa 4 nove linije pariskog metroa: linije 15, 16, 17 i 18. Linija 15, najduža od novih linija, biće kružna linija oko Pariza. Linija 17 će saobraćati do aerodroma Šarl de Gol. Druge dve linije će opsluživati predgrađe Pariza. Grand Paris Ekpres će imati ukupan raspon od 200 km (120 mi) i brojaće 68 stanica. Grand Pariz Ekpres će dramatično poboljšati prevoz u gradskoj zoni Pariza za milion putnika dnevno počevši od 2024. godine sa inauguracijom južnog dela kružne linije 15.[19][16]
- Produžetak linije 1 od Šato de Vinsen do stanice Val de Fontene (nema zvanične vremenske najave).[20]
- Produžetak linije 10 od Gar d'Osterlic do Ivri–Plas Gombeta ili čak stanice Les Ardvan (ne pre 2030. godine).[21]
Vidi još
urediReference
uredi- ^ a b „The Metro: a Parisian institution”. RATP. Arhivirano iz originala 18. 2. 2017. g. Pristupljeno 2014-01-29. The Montmartre funicular is considered to be part of the metro system, within which is represented by a 303rd fictive station "Funiculaire".
- ^ a b „RAPPORT D'ACTIVITÉ 2015” (PDF). STIF. str. 18. Pristupljeno 2017-03-17.
- ^ a b „Brief history of the Paris metro”. france.fr – The official website of France. Arhivirano iz originala 26. 9. 2013. g. Pristupljeno 2013-09-21.
- ^ „Metropoliten v cifrah [Metro in figures]”. Moscow Metropoliten (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 18. 9. 2016. g. Pristupljeno 2016-09-17.
- ^ „10 najboljih javnih prevoza u svetu”. Opušteno. Pristupljeno 27. 1. 2014.[mrtva veza]
- ^ Statistiques Syndicat des transports d'Île-de-France rapport 2005 (in French) states 297 stations + Olympiades + Les Agnettes + Les Courtilles Arhivirano 17 jun 2012 na sajtu Wayback Machine
- ^ Demade 2015, str. 13.
- ^ „RÉAMÉNAGEMENT DU PÔLE RER CHÂTELET-LES HALLES CONCERTATION PRÉALABLE - Un pôle de transport d'envergure régionale” (PDF) (na jeziku: francuski). Syndicat des transports d'Île-de-France (STIF). Arhivirano iz originala (PDF) 15. 2. 2010. g.
- ^ http://www.01net.com/editorial/568481/le-wi-fi-gratuit-arrive-dans-le-metro-parisien/ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. oktobar 2012) Pristupljeno 27.01.2014.
- ^ a b Île-de-France Mobilités. „Métro 11, prolongement Mairie des Lilas > Rosny-Bois-Perrier” (PDF) (na jeziku: francuski). Pristupljeno 30. 5. 2018.
- ^ a b v g d „Grand Paris Express, the largest transport project in Europe”. Société du Grand Paris (na jeziku: francuski). 2017-06-16. Arhivirano iz originala 11. 04. 2022. g. Pristupljeno 2020-05-26.
- ^ „Prolongement de la ligne 14 à Mairie de Saint-Ouen” (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 19. 10. 2017. g. Pristupljeno 30. 5. 2018.
- ^ „Ligne 14 Sud”. Société du Grand Paris (na jeziku: francuski). 2017-03-30. Pristupljeno 2020-05-26.
- ^ „Grand Paris Express Ligne 15 Sud” (na jeziku: francuski). 12. 4. 2018. Pristupljeno 30. 5. 2018.
- ^ „Ligne 15 Sud”. Société du Grand Paris (na jeziku: francuski). 2017-05-02. Pristupljeno 2020-05-26.
- ^ a b v g „La Société du Grand Paris réactualise le calendrier du Grand Paris Express”. Société du Grand Paris (na jeziku: francuski). 2021-07-15. Pristupljeno 2021-08-04.
- ^ „Ligne 16”. Société du Grand Paris (na jeziku: francuski). 2017-05-02. Pristupljeno 2020-05-26.
- ^ „Ligne 17”. Société du Grand Paris (na jeziku: francuski). 2017-05-02. Pristupljeno 2020-05-26.
- ^ „Grand Paris facts. Grand Paris Express.” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 5. 8. 2018.
- ^ „Prolongement du Métro ligne 1 à Val de Fontenay, le projet en bref” (na jeziku: francuski). Pristupljeno 30. 5. 2018.
- ^ „Prolongement de la ligne 10 à Ivry Gambetta” (na jeziku: francuski). Pristupljeno 30. 5. 2018.
Literatura
uredi- Bindi, A., & Lefeuvre, D. (1990). Le Métro de Paris: Histoire d'hier à demain, Rennes: Ouest-France. ISBN 2-7373-0204-8. (French)
- Bobrick, Benson (1981). Labyrinths of iron: A history of the world's subways. New York: Newsweek Books. ISBN 0-88225-299-2.
- Demade, Julien (2015). Les embarras de Paris, ou l'illusion techniciste de la politique parisienne des déplacements. L'Harmattan. ISBN 978-2-343-06517-5.
- Descouturelle, Frédéric, et al. (2003). Le métropolitain d'Hector Guimard. Somogy. ISBN 2-85056-815-5. (French)
- Gaillard, M. (1991). Du Madeleine-Bastille à Météor: Histoire des transports Parisiens, Amiens: Martelle. ISBN 2-87890-013-8. (French)
- Hovey, Tamara (1991). Paris Underground. New York: Orchard Books. ISBN 0-531-05931-6..
- Lamming, C (2001). Métro insolite. Paris: Parigramme. ISBN 2-84096-190-3.
- Ovenden, Mark (2008). Paris Metro Style in map and station design. London: Capital Transport. ISBN 978-1-85414-322-8.
- Tricoire, Jean (1999). Un siècle de métro en 14 lignes: De Bienvenüe à Météor (na jeziku: francuski). Paris: Vie du rail. ISBN 978-2902808878.
- Connor, Liz (1. 7. 2016). „10 incredible facts you may not know about the Metropolitan line”. www.standard.co.uk.
Spoljašnje veze
uredi- Zvanični sajt pariskog metroa Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. oktobar 2008)
- Sajt otkrivanje Francuske