Paflagonija (tema)

Paflagonija (grč. θέμα Παφλαγονίας) je bila administrativna jedinica Vizantijskog carstva koja je na prostorima današnje Turske postojala u periodu od oko 820. do oko 1380. godine.

θέμα Παφλαγονίας
oko 820.—oko 1380.

Vizantijska Mala Azija 842. godine
RegijaMala Azija
Zemlja Turska
Događaji
Vladavina
 • Obliktema
Istorija 
• Uspostavljeno
oko 820.
• Ukinuto
oko 1380.

Istorija uredi

Strateg (upravnik) Paflagonije u izvorima se prvi put javlja novembra 826. godine. Tema Paflagonija osnovana je oko 820. godine[1][2]. Teritorija ove teme obuhvatala je oblasti antičke provincije Paflagonije. Administrativni i crkveni centar Paflagonije u antici bio je grad Gangra[3]. Do 9. veka nalazila se u sastavu Opsikije i Bukelariona[4][5]. Voren Teragold je smatrao da je Paflagonija do 820-tih godina bila u sastavu teme Armenijake (jedne od prvobitnih tema osnovanih tokom vladavine cara Iraklija), a ne Bukelariona. On je sugerisao da je do odvajanja došlo usled ruske navale na Crno more[6]. Po rečima arapskih geografa Bin Hordadbeha i Bin el Fakiha, provincija je brojala oko 5000 vojnika i pet utvrđenih mesta[5][7]. Značajan izuzetak od uobičajene tematske organizacije jeste titula katepana, zaduženog za komandu na moru, čije je sedište bilo u Amastrisu[4].

Nakon bitke kod Mancikerta 1071. godine, veliki deo Paflagonije pao je pod Seldžuke. Kampanja Jovana II Komnina iz 1130-tih godina ponovo je uspostavila vizantijsku kontrolu na obali. Unutrašnjost je bila spoljna; Jovan je povratio Kastamonu i Gangru, ali su ih Turci ubrzo ponovo zauzeli. Nakon Četvrtog krstaškog rata, Paflagonija je došla pod kontrolu Davida Komnina, ali je 1214. godine nikejski car Teodor Laskaris zauzeo njene zapadne delove, uključujući i Amastris. Ove teritorije ostale su u vizantijskim rukama do kraja 14. veka, kada su ih zauzeli Turci i Đenovljani[4].

Reference uredi

  1. ^ McGeer, Nesbitt & Oikonomides 2001, p. 25.
  2. ^ Oikonomides 1972, str. 349
  3. ^ Pertusi 1952, str. 137
  4. ^ a b v Kazhdan 1991, str. 1579
  5. ^ a b Pertusi 1952, str. 136
  6. ^ Treadgold 1995, pp. 31, 69.
  7. ^ Treadgold 1995, str. 67–69

Literatura uredi