Pedesetnički kalendar
Pedesetnički kalendar ili Pentekontadni kalendar je jedinstveni poljoprivredni kalendarski sistem, za koji se misli da je Amoritskog porekla, u kome je godina podeljena u sedam perioda od po pedeset dana, sa godišnjom dopunom od petnaest ili šesnaest dana. Otkrili su ga i rekonstruisali Hildegaard i Julius Lewy tokom 1940-ih. Upotreba kalendara seže unazad bar do 3. milenija p. n. e. u zapadnoj Mesopotamiji i okolnim područjima. Korišćen je sve do modernog doba, njegovi oblici su pronađeni u nestorijanizmu i među felasima u savremenoj Palestini.[1]
Pregled uredi
Pedesetnički kalendar je na akadskom bio poznat kao hamšâtum[2] a period od petnaest dana na kraju godine Vaviloncima je bio poznat kao shappatum.[3] Religijski nalog da se „poštuje sabat" po nekim mišljenjima potiče od naloga da se proslavi shappatum, period žetve na kraju svake godine po pentekontadskom kalendarskom sistemu.[3]
Svaki 50-dnevni period je obuhvatao sedam sedmica sa sedam sabata, sa dodatnim pedesetim danom,[4] poznatim kao atzeret.[5]
Ovaj kalendar su dosta koristili razna kananitska plemena u Palestini, a misli se da su ga koristili i Izraeliti, dok u vreme kralja Solomona nije zvanično prihvaćen novi tip solarnog kalendara.[6]
Liturgijski kalendar Esena u Kumranu bio je pedesetnički kalendar, označen festivalima poslednjeg dana svakog 50-dnevnog perioda, npr. Proslava Novog vina, Proslava ulja i Proslava Nove pšenice itd.[7]
Filon je izričito povezao „vrline bez premca“ pentekontadskog kalendara sa Pitagorinom teoremom, dalje opisujući broj pedeset kao „savršeni izraz pravouglog trougla, vrhovni princip stvaranja u svetu i 'najsvetiji' od brojeva“.[8]
Tawfiq Canaan (1882—1964) je opisao upotrebu takvog kalendara među Palestincima u južnoj Palestini, a takođe i njegov savremenik Gustaf Dalman koji je pisao o običajima muslimanskih poljoprivrednika koji su koristili hrišćanske oznake za pedeseti dan, „što je, opet, prekrivalo daleko starije poljoprivredne prakse: čuvanje grožđa, muljanje grožđa, setvu, itd.".[9]
Julius Morgenstern je tvrdio da kalendar Jubileja ima staro poreklo kao donekle modifikovani ostatak pentekontadskog kalendara.[10]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Beckwith 2005, str. 26.
- ^ Hebrew Union College (1924). Hebrew Union College Annual. str. 75.
- ^ a b Latham 1998, str. 37
- ^ Pi Gamma Mu (1981). Social Sciences. str. 25.
- ^ Zerubavel 1989, str. 8
- ^ Morgenstern 1966, str. 282
- ^ Vermes 1995, str. 54
- ^ André Dupont-Sommer (1956). The Jewish Sect of Qumran and the Essenes: New Studies on the Dead Sea Scrolls. Macmillan. str. 1.
- ^ Taylor, Joan E. (2003). Jewish Women Philosophers of First Century Alexandria. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-925961-8.
- ^ Burrows 1955, str. 241
Literatura uredi
- Burrows, Millar (1955). The Dead Sea Scrolls. Viking Press. str. 241.
- André Dupont-Sommer (1956). The Jewish Sect of Qumran and the Essenes: New Studies on the Dead Sea Scrolls. Macmillan. str. 1.
- Taylor, Joan E. (2003). Jewish Women Philosophers of First Century Alexandria. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-925961-8.
- Vermes, Geza (1995). The Dead Sea Scrolls in English. Continuum International Publishing Group. str. 54. ISBN 978-1-85075-563-0.
- Morgenstern, Julian (1966). The Rites of Birth, Marriage, Death, and Kindred Occasions Among the Semites. Hebrew Union College Press. str. 282.
- Zerubavel, Eviatar (1989). The Seven Day Circle: The History and Meaning of the Week. University of Chicago Press. str. 8. ISBN 978-0-226-98165-9.
- Pi Gamma Mu (1981). Social Sciences. str. 25.
- Latham, Lance (1998). Standard C Date/Time Library: Programming the World's Calendars and Clocks. Focal Press. str. 37. ISBN 978-0-87930-496-6.
- Hebrew Union College (1924). Hebrew Union College Annual. str. 75.
- Beckwith, Roger Thomas (2005). Calendar, Chronology and Worship: Studies in Ancient Judaism and Early Christianity. BRILL. ISBN 978-90-04-12526-1.