Petar N. Besarović
Petar N. Besarović (Sarajevo, 1878 – Jablanica na Neretvi, 3. septembar 1899) bio je srpski pripovijedač i sin Nika Besarovića, poznatog sarajevskog pripovjedača.
Petar N. Besarović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1878. |
Mesto rođenja | Sarajevo, Austrougarska |
Datum smrti | 3. septembar 1899.20/21 god.) ( |
Mesto smrti | Jablanica na Neretvi, Austrougarska |
Književni rad | |
Najvažnija dela | "Branko Radičević i naše Jahudije" (1896), "Vukova slava ili četrdeset i sedam u istoriji srpske književnosti" (1897) |
Biografija
urediPetar N. Besarović rođen je 1878. godine. U Sarajevu je završio srpsku osnovnu školu i nižu gimnaziju, a u Sremskim Karlovcima višu gimnaziju sa maturom (1897). U Beču je slušao slavistiku, aktivno radio u studentskom društvu "Zora" i bio sekretar. Zbog oronulog zdravlja prešao je druge godine u Grac, uskoro napustio školu i radi lečenja išao na Primorje, na Ivan i u Jablanicu, gdje je umro. U Sarajevu je od svoje babe rano bilježio narodne pjesme i pripovijetke, a po dolasku u Karlovace svoje stihove slao omladinskom "Spomenku" (1893) i "Bosankoj vili" (1893). Od 1894. do kraja života objavio je veći broj recenzija o novim knjigama pjesama, pripovijedaka, putopisa i drugo, najviše u "Bosanskoj vili", zatim u "Brankovom kolu", "Braniku", i mostarskoj "Zori". Dao je u "Bosanskoj vili" i nekoliko kulturno-istorijskih članaka i biografija, pored ostalog, "Branko Radičević i naše Jahudije" (1896), "Vukova slava ili četrdeset i sedam u istoriji srpske književnosti" (1897). U posljednje vrijeme radio je u novosadskom "Braniku" kao stalni dopisnik i književni recenzent. Rukopisna zbirka narodnih pjesama čuva se u Arhivu SANU.[1]
Bibliografija
uredi- Branko Radičević i naše Jahudije
- Vukova slava ili četrdeset i sedam u istoriji srpske književnosti
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Leksikon pisaca Jugoslavije. [Tom] 1, A - Dž / [glavni urednik Živojin Boškov], Matica Srpska, 1972
Literatura
uredi- Leksikon pisaca Jugoslavije. [Tom] 1, A - Dž / [glavni urednik Živojin Boškov], Matica Srpska, 1972