Plan XVII
Plan XVII je naziv za „šemu mobilizacije i koncentracije“ koja je bila usvojena od strane francuskih generala u 1913, da se stavi na snagu ukoliko dođe do rata između Francuske i Nemačkog carstva, ali nije bila ratni plan ili propisanu kampanju[1].
Pozadina uredi
Nakon poraza francuske vojske tokom Francusko-pruskog rata 1870-71, francuska vojska je usvajala novi balans snaga u Evropi. Opasnost od Nemačkog carstva sa druge strane Rajne, kombinovana sa gubitkom Alzasa i Lorena, značajno su oslabile francusku stratešku poziciju.
U 1898, francuski generali usvojili su Plan XIV. Uzimajući u obzir brojčanu inferiornost francuske armije, plan je ima defanzivnu strategiju duž francusko-nemačke granice. Pored povećanog dispariteta u populaciji postojao je i problem rezerve. Rat 1870-71 demonstrirao je sposobnost nemačkih generala da koriste nemačke puteve i pruge da snabdevaju trupe i kapacitet brze mobilizacije rezervi i njihovo raspoređivanje na linijama fronta. Dok je francuski generalski kor počinjao da primenjuje lekciju korišćenja pruga, pitanje korišćenja rezervi na linijama fronta nije bilo rešeno. Plan XIV nije uzima u obzir rezerve.
U 1903, Plan XIV je dao prednost Planu XV. Još uvek defanzivan po svom karakteru, Plan XV je uzimao u obzir rezervne formacije ali u podređenoj ulozi.
Plan XVI u martu 1909 uzeo je u obzir uvećani rizik nemačkog napada preko Belgije, a modifikovao ga je general Žozef Žofr u 1911. [2]
Detalji i opravdanje uredi
Žofr je prezentovao plan XVII u 1913. Za razliku od ostalih planova, bio je to plan koncentracije ali nije uključivao fiksnu vojnu strategiju[3], koja je ostala fleksibilna za dozvoljavanje ofanzive u Belgiji ili Loreni.[4]
Plan XVII u ratu uredi
Kada je Nemačka objavila rat u 1914, Francuska je započela sa izvršavanjem plana XVII u pet inicijativa, koje su poznate u Bitka na granicama:
- Bitka kod Milhauzena - (7-10. avgust 1914)
- Bitka kod Lorena - (14-25. avgust 1914)
- Bitka kod Ardena - (21-23. avgust 1914)
- Bitka kod Šarloja - (21- avgust 1914)
- Bitka kod Monsa - (23-4. avgust 1914)
Nemačka strategija, Šlifenov plan, uključivao je napad preko Belgije i severne Francuske kako bi se zaobišao Pariz.
Plan XVII je implementiran kao ofanziva u Alzas-Lorena. Nemačka odbrana na ovom delu pokazala se mnogo boljom nego što se to očekivalo.
U samo nekoliko nedelja, Francuska je bila vraćena na svoje strateške pozicije uz ogromne gubitke. U međuvremenu Nemačka je napredovala uprkos velikom otporu Belgije i preko severne Francuske je Pariz bio ugrožen. Sama činjenica da je nemački napad izgubio snagu i da Žofre je mogao da se reorganizueje unutar Francuske, dali su Francuskoj mogućnost da sa svojom saveznicom Britanijom zaustavi nemački napad na Marni.
Originalni Šlifenov plan je imao malo odbrane u Alzas-Lorena u cilju da se odvuče Francuska vojska dalje od Pariza unutar Nemačke, a onda da se okruži i uništi. U ovom smislu neuspeh Francuskog napredovanja u Alzas-Lorena pomogao je uspehu na Marni i sigurno je da bi francuska pozicija bila mnogo lošija da je bilo više uspeha.
Reference uredi
- ^ Porch, Douglas "French War Plans, 1914: The ‘Balance of Power Paradox’ " The Journal of Strategic Studies Vol. 29, No. 1, 117-118
- ^ Doughty, Robert A. French "Strategy in 1914: Joffre's Own" The Journal of Military History, Vol. 67, No. 2 (Apr., 2003), 437-441.
- ^ Doughty, Robert A. French "Strategy in 1914: Joffre's Own" The Journal of Military History, Vol. 67, No. 2 (Apr., 2003), 428-431.
- ^ Doughty, Robert A. French "Strategy in 1914: Joffre's Own" The Journal of Military History, Vol. 67, No. 2 (Apr., 2003), 441-443.