Platopenutijski jezici
Platopenutijski jezici su porodica jezika kojima je na teritoriji američkih država Kalifornija (sever države), Oregon (centralni deo države), Vašington i Ajdaho pre dolaska Angloamerikanaca govorio deo severnoameričkih starosedelaca („Indijanaca”) Platoa. Ova porodica jezika pripada hipotetičkom penutijskom filumu.
| Platopenutijski jezici | |
|---|---|
| Šahapvajlutski jezici Lepitski jezici | |
| Geografska rasprostranjenost | Pacifički severozapad Severne Amerike |
| Jezička klasifikacija | Penutijski jezici
|
| Podpodela | |
| Glotolog | None |
 Geografska rasprostranjenost platopenutijskih jezika pre kontakta sa Evropljanima | |
Klasifikacija uredi
Platopenutijski jezici:
Moguće:
Istorija uredi
Edvard Sapir je prvi predložio postojanje platopenutijske porodice jezika, prema njemu ova porodica je deo penutijskog filuma. On je prvobitno u platopenutijsku porodicu jezika uključio i kajuski jezik (zajedno sa molalskim je činio vajilatpuansku granu). Međutim, kajuski jezik je malo dokumentovan, a ono što je dokumentovano je zabeleženo na neodgovarajući način. Prema tome pripadnost kajuskog jezika platopenutijskoj porodici jezika (i uopšte bilo kojoj porodici jezika) možda nikada neće sa sigurnošću biti potvrđen.
Postojanje sahaptijske grane (sahaptinski i nez perški jezik) platopenutijskih jezika nije sporna. Nekoliko lingvista je objavilo dokaze koji potvrđuju postojanje veze između sahaptijskih jezika i klamatskomodočkog jezika. Takođe su objavljeni uverljivi dokazi koji podržavaju uključivanje molalskog jezika u ovu porodicu jezika.[1] Lingvisti Dilensi, Gola i Kembel koji proučavaju hipotetički penutijski filum se slažu da postoji veliki broj dokaza koji podržavaju postojanje platopenutijske porodice jezika.[2][3]
Veza sa drugim jezičkim porodicama uredi
Prema jednom broju lingvista postoje sličnosti između platopenutijske porodice jezika i majduanske porodice jezika (koja takođe pripada hipotetičkom penutijskom filumu), ali ova veza nije u potpunosti demonstrirana.
Prema Noelu Rudu moguće je da postoji veza platopenutijskih i jutoastečkih jezika.[4]
Izvori uredi
- ^ Berman 1996
- ^ DeLancey & Golla (1997: 181)
- ^ Campbell 1997
- ^ Rude 2000
Literatura uredi
- Campbell, Lyle (1997). American Indian languages: The historical linguistics of Native America. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-509427-5.
- Campbell, Lyle; Mithun, Marianne, ur. (1979). The languages of native America: Historical and comparative assessment. Austin: University of Texas Press. str. 1040. ISBN 978-0-292-76850-5.
- DeLancey, Scott; Golla, Victor (1997). „The Penutian hypothesis: Retrospect and prospect”. International Journal of American Linguistics. 63: 171—202.
- Goddard, Ives, ur. (1996). Languages. Handbook of North American Indians (W. C. Sturtevant, General Ed.) (Vol. 17). Washington, D. C.: Smithsonian Institution. ISBN 978-0-16-048774-3.
- Goddard, Ives (1999). Native languages and language families of North America. (rev. and enlarged ed. with additions and corrections). [Map]. Lincoln, NE: University of Nebraska Press (Smithsonian Institution). (Updated version of the map in Goddard 1996). ISBN 978-0-8032-9271-0.
- Mithun, Marianne (1999). The languages of Native North America. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-23228-9. (hbk).
- Rude, Noel (1987). „Some Sahaptian-Klamath grammatical correspondences”. Kansas Working Papers in Linguistics. 12: 67—83.
- Rude, Noel (2000). „Some Uto-Aztecan-Plateau Grammatical Comparisons”. Ur.: Casad, Eugene H.; Willet, Thomas L. Uto-Aztecan: Structural, Temporal, and Geographic Perspectives: Papers in Memory of Wick R. Miller by the Friends of Uto-Aztecan. Hermosillo, Sonora, México: Editorial UniSon. str. 309—318. ISBN 9789706890306.
- Sapir, Edward. (1929). Central and North American languages. In The encyclopædia britannica: A new survey of universal knowledge (14 ed.) (Vol. 5. str. 138–141). London: The Encyclopædia Britannica Company, Ltd.